Book of Common Prayer
Božja dobrota i nezahvalnost Izraela
Asafov »maskil«.
1 Čuj što te učim, narode,
poslušaj riječi mojih usta!
2 Priče ću vam pričati,
drevne tajne objasniti.
3 Ono što smo čuli i saznali,
što su nam naši preci rekli,
4 unucima nećemo sakriti.
Pričat ćemo novom naraštaju
o BOŽJIM djelima, hvale dostojnima,
o njegovoj snazi i čudima koja radi.
5 On je dao propise Jakovljevom narodu
i postavio zakon Izraelu.
Zapovjedio je našim precima
da ih objave svojoj djeci,
6 da ih sazna sljedeći naraštaj,
djeca koja će se tek roditi,
koja će ih onda reći svojoj djeci,
7 tako da se uzdaju u Boga
i ne zaborave njegova djela—
i da čuvaju njegove zapovijedi,
8 da ne budu kao njihovi preci:
naraštaj buntovan i nepokoran,
koji se nisu u Boga pouzdali,
niti mu ostali vjerni.
9 Ljudi iz Efrajima imali su lukove,
ali su nam u bitci okrenuli leđa.
10 Odbijali su Božji savez
i nisu živjeli po zakonu.
11 Zaboravili su njegova djela
i čuda koja im je pokazao.
12 Čudesna djela on je učinio
pred očima njihovih predaka
u egipatskoj zemlji, kod grada Soana.
13 More je razdvojio i preko ih preveo,
učinio je da vode stoje kao zidine.
14 Danju ih je vodio oblakom,
a noću svjetlošću vatre.
15 U pustinji je raskolio stijene
i napojio ih obiljem vode.
16 Iz hridine je izveo potoke
i učinio da vode poteku kao rijeke.
17 A oni su i dalje griješili protiv njega,
bunili se u pustinji protiv Svevišnjega.
18 Zatim su Boga iskušavali,
tražeći hranu po svojoj volji.
19 Protiv Boga su govorili i pitali:
»Može li nam Bog dati hranu[a] u pustinji?
20 Da, on je udario stijenu
i potekli su nabujali potoci.
A može li nam dati i kruha?
Može li narodu nabaviti mesa?«
21 Kad ih je BOG čuo, razjario se.
Vatra je planula protiv Jakova,
gnjev se dignuo protiv Izraela
22 jer nisu vjerovali svojem Bogu
niti se uzdali u njegovo spasenje.
23 Zapovjedio je oblacima na nebu
i otvorio sva nebeska vrata,
24 prosuo im je manu kao kišu,
narodu je dao nebesko žito.
25 Čovjek je jeo kruh anđela,
Bog im je dao da se nasite.
26 S nebesa je istočni vjetar pustio
i svojom snagom južni vjetar podigao.
27 Meso je padalo kao kiša,
ptica je bilo kao morskog pijeska.
28 Učinio je da padnu usred tabora,
svud uokolo njihovih šatora.
29 Jeli su dok se nisu zasitili,
dao im je ono za čim su žudjeli.
30 A dok ih još nije prošla želja,
dok im je hrana još bila u ustima,
31 Božji gnjev digao se na njih.
Pobio je najjače među njima
i pokosio izraelske mladiće.
32 Ali oni su i dalje ustrajno griješili,
nisu vjerovali njegovim čudima.
33 Zato im je dane prekinuo u jednom dahu,
okončao im godine iznenadnim užasom.
34 Kad bi ih Bog ubijao, tražili bi ga,
i opet mu se svesrdno vraćali—
35 sjetili bi se da je Bog njihova Stijena,
Bog Svevišnji i njihov Otkupitelj.
36 A oni su ga varali
i laži mu govorili.
37 Nisu mu bili odani srcem,
niti vjerni njegovom savezu.
38 Ali on je bio samilostan,
opraštao bi im grijeh
i nije ih istrijebio.
Mnogo je puta susprezao gnjev
i nije budio svoju ljutnju.
39 Sjetio bi se da su samo smrtnici,
vjetar koji prođe i više se ne vrati.
40 Koliko su se bunili protiv njega
i žalostili ga u pustinji!
41 Stalno su iznova iskušavali Boga
i zadavali bol svecu Izraelovom.
42 Nisu se sjećali njegove moći—
onog dana kad ih je otkupio od neprijatelja,
43 ni znakova koje je učinio u Egiptu,
njegovih čuda u kraju oko Soana.
44 U krv je pretvorio rijeke i potoke
i nitko nije iz njih mogao piti.
45 Rojeve muha poslao je da ih grizu
i žabe da im zagorčaju život.
46 Usjeve im je predao nametnicima,
plod njihove muke skakavcima.
47 Lozu im je zatukao tučom,
njihove divlje smokve mrazom.
48 Njihova goveda izložio je tuči,
a stoku munjama.
49 Poslao je na njih svoj žestoki gnjev,
srdžbu, bijes i nevolju.
Anđela zatirača poslao je na njih,
50 dao je oduška svome gnjevu.
Život im nije poštedio smrti,
nego ih je predao pomoru.
51 Pobio je sve prvorođeno u Egiptu,
najstarije sinove u Hamovim šatorima.
52 Ali svoj narod izveo je kao ovce
i kroz pustinju ih poveo kao stado.
53 Vodio ih je pouzdano pa se nisu plašili,
a more je prekrilo njihove neprijatelje.
54 Doveo ih je u svoju Svetu zemlju,
na ovu goru koju je svojom snagom osvojio.
55 Pred njima je istjerao narode.
Užetom je izmjerio i razdijelio
nasljedstvo plemenima Izraelovim
i dao da se nastane u svojim šatorima.
56 Ali oni su iskušavali Svevišnjeg Boga
i stalno se bunili protiv njega.
Nisu se držali njegovih propisa.
57 Iznevjerili su ga kao i njihovi preci,
nepouzdani kao iskrivljen lûk.
58 Ljutili su ga jer su se klanjali idolima
i nevjerom ga činili ljubomornim.
59 Kada ih je Bog čuo, razjario se
i sasvim odbacio Izrael.
60 Napustio je svetište u Šilu,
šator u kojem se nastanio među ljudima.
61 Dao je da neprijatelj zarobi Kovčeg saveza,
predao im je znak svoje slave.
62 Svoj narod je predao maču,
razjaren na svoj posjed.
63 Vatra je proždrla njihove mladiće,
a djevojke nisu čule svadbenu pjesmu.
64 Svećenici su im pali od mača,
a udovice nisu stigle ni zaplakati.
65 Tada se Gospodar prenuo, kao od sna,
kao ratnik koji se trijezni od vina.
66 Potisnuo je svoje neprijatelje,
predao ih vječnoj sramoti.
67 Potom je odbacio Josipov šator
i nije izabrao Efrajimovo pleme,
68 nego je izabrao pleme Judino,
goru Sion, koju je zavolio.
69 Svoje svetište sagradio je kao nebo visoko,
kao zemlju, da traje dovijeka.
70 Izabrao je Davida, svog slugu;
našao ga je kod ovaca i odatle uzeo.
71 Doveo ga je od ovaca dojilica
da na ispašu vodi Jakova, njegov narod,
Izraela, njegov posjed.
72 I napasao ih je čistog srca,
vodio ih je vještim rukama.
Gideon pobjeđuje Midjance
7 Sutradan rano ujutro, Jerubaal, odnosno Gideon, sa svim svojim ljudima utaborio se na izvoru Harod. Tabor je Midjanaca bio prema sjeveru, u dolini ispod brda Moreh.
2 BOG je rekao Gideonu: »Pomoći ću vam da pobijedite Midjance. No previše vas je. Ne želim da me Izraelci zanemare i pomisle da su sami zaslužni za ovu pobjedu. 3 Zato objavi da svatko koga je strah može otići s planine Gilead i vratiti se kući.«
Tako je dvadeset i dvije tisuće ljudi napustilo Gideona i vratilo se kući. Ostalo ih je deset tisuća.
4 BOG je tada rekao Gideonu: »Još uvijek vas je previše. Povedi ljude dolje na vodu, a ja ću ih probrati. Za koga ti kažem da ide s tobom, neka ide. Ali za koga kažem da ne treba ići, taj neka ne ide.«
5 Gideon je poveo ljude dolje na vodu. Bog mu je rekao da ih promatra dok piju. Tražio je da ih razdvoji na dvije skupine: na one koji piju vodu iz dlana, lapćući jezikom kao psi, te na druge, koji kleknu i sagnu se do vode da bi pili.
6 Samo je tristo ljudi laptalo vodu, prinoseći je rukom ustima. Svi ostali kleknuli su i sagnuli se da bi pili.
7 BOG je rekao Gideonu: »Tristo ljudi, koji su laptali vodu, izborit će pobjedu nad Midjancima. Svi ostali neka idu kući.«
8 Tako je Gideon poslao sve ostale Izraelce kući. Zadržao je samo tristo ljudi, koji su preuzeli zalihe hrane i trube onih koji su otišli.
A tabor Midjanaca bio je u dolini ispod Gideonovog tabora.
9 Iste je noći BOG rekao Gideonu: »Ustani i napadni tabor Midjanaca. Osigurat ću ti pobjedu. 10 Ako se bojiš krenuti u napad, idi do neprijateljskog tabora sa svojim slugom Purom 11 i poslušaj što ljudi govore. Ohrabrit ćeš se i odlučiti za napad na tabor.«
Gideon i njegov sluga Pura sišli su do ruba midjanskog tabora. 12 Midjanci, Amalečani i drugi narodi s istoka ležali su u dolini, brojni poput skakavaca. Imali su neizmjerno mnoštvo deva. Bilo ih je kao pijeska na morskoj obali.
13 Gideon je prišao i čuo kako jedan čovjek prepričava svoj san drugome.
Govorio je: »Sanjao sam da se okrugli ječmeni kruh dokotrljao u midjanski tabor. Udario je u šator koji se srušio, prevrnuo i ostao tako ležati.«
14 Drug mu je odgovorio: »To nije ništa drugo nego mač Izraelca Gideona, Joaševog sina. Bog mu je dao pobjedu nad Midjancima i cijelom vojskom.«
15 Kad je Gideon čuo ovaj san i njegovo tumačenje, poklonio se BOGU. Potom se vratio u izraelski tabor. Povikao je: »Ustanite! BOG nam daje pobjedu nad Midjancima i njihovom vojskom!«
16 Podijelio je tristo ljudi u tri skupine. Svakom je čovjeku dao u ruke trubu i veliki ćup. U svakom je ćupu bila tinjajuća baklja.
17 Rekao im je: »Pratite me do ruba neprijateljskog tabora. Kad stignemo tamo, radite isto što i ja. 18 Okružite cijeli tabor. Kad zatrubim u rog, neka i svi drugi trube i viču: ‘Za BOGA i za Gideona!’«
Ozdravljenje nepokretnog čovjeka
3 Petar i Ivan krenuli su u Hram u tri sata popodne. Bilo je to vrijeme određeno za molitvu. 2 Ljudi su nosili nekog čovjeka, nepokretnog od rođenja. Svakog bi ga dana postavili uz hramska vrata, zvana Divna, da prosi od onih koji su ulazili u Hram. 3 Kad je čovjek ugledao Petra i Ivana kako se spremaju ući u Hram, zatražio je milostinju. 4 Petar je, zajedno s Ivanom, pogledao ravno u njega i rekao: »Pogledaj nas!« 5 On ih je pozorno pogledao, očekujući da će od njih štogod dobiti. 6 No Petar je rekao: »Nemam ni srebra ni zlata, ali dajem ti ono što imam: u ime Isusa Krista iz Nazareta, ustani i hodaj!« 7 Onda je prihvatio čovjeka za desnu ruku i podigao ga. Istoga su trena ojačali njegova stopala i gležnjevi. 8 Čovjek je skočio na noge i počeo hodati. Ušao je s njima u Hram, poskakujući i slaveći Boga. 9 Svi su ga vidjeli kako hoda i slavi Boga 10 i prepoznali da je to onaj isti koji je sjedio i prosio pokraj hramskih vrata, zvanih Divna. Bili su zapanjeni i začuđeni zbog toga što mu se dogodilo.
Petrov govor
11 Čovjek se nije udaljavao od Petra i Ivana. Svi su ostali zapanjeni i dotrčali su k njima pod Salomonov trijem.
Ivan govori o Isusu
(Mt 3,1-12; Mk 1,1-8; Lk 3,1-9.15-17)
19 A ovako je svjedočio Ivan kad su Židovi iz Jeruzalema poslali svećenike i levite[a] da ga upitaju: »Tko si ti?«
20 Ivan je odgovorio otvoreno, ne uskrativši odgovora, i priznao je: »Ja nisam Krist.«
21 »Pa tko si onda?« pitali su. »Jesi li Ilija?«
»Nisam«, rekao je.
»Jesi li Prorok[b]?«
»Ne«, odvratio je.
22 Tada su mu rekli: »Kaži nam tko si da možemo odgovoriti onima koji su nas poslali. Što kažeš za sebe, tko si ti?«
23 A on im je rekao, koristeći riječi proroka Izaije:
»Ja sam glas onoga koji viče u pustinji:
‘Poravnajte put za Gospodina!’«[c]
24 Te su ljude poslali farizeji[d]. 25 Ispitivali su Ivana: »Ako nisi ni Krist, ni Ilija, ni prorok, zašto onda krstiš?«
26 »Ja krstim vodom«, odgovorio im je Ivan. »Među vama je netko koga ne poznajete. 27 On je onaj koji dolazi poslije mene. Ja nisam dostojan ni da mu razvežem remenje na obući.«
28 Sve se ovo dogodilo u Betaniji, s druge strane Jordana, gdje je krstio Ivan.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International