Book of Common Prayer
Poziv svima da slave Boga
Voditelju zbora. Hvalospjev.
1 Svi na zemlji, Bogu radosno kličite!
2 U slavu njegovog imena pjevajte,
veličanstveno ga hvalite!
3 Recite Bogu:
»Kako su tvoja djela zastrašujuća!
Zbog tvoje velike moći,
u strahu ti se klanjaju neprijatelji.
4 Svi na zemlji tebe štuju,
psalme ti pjevaju,
hvalospjeve tvome imenu.« Selah
5 Dođite i vidite Božja djela:
čuda je učinio među ljudima.
6 More je pretvorio u suho tlo,
pješice su prošli kroz riječno korito.[a]
Zbog toga se sada radujemo.
7 Svojom silom on vlada zauvijek,
njegove oči narode promatraju,
neka se buntovnici ne podižu. Selah
8 Blagoslivljajte našeg Boga, narodi,
neka se čuju hvalospjevi!
9 Naše je duše sačuvao žive
i nije dao da nam se noga oklizne.
10 Ti si nas, Bože, provjerio,
pročistio nas kao u vatri srebro.
11 U mrežu si nas zapleo,
teret nam na leđa natovario.
12 Pustio si da nam jašu po glavi,
prošli smo i kroz vatru i kroz vodu,
ali si nas doveo na sigurno.
13 Sa žrtvama paljenicama u tvoj ću ući Hram,
izvršit ću što sam ti zavjetovao,
14 što sam usnama izgovorio
i ustima u nevolji obećao.
15 Prinijet ću ti paljenice od utovljenih životinja,
podići će se dim od ovnova loja,
prinijet ću ti žrtve od goveda i jaraca. Selah
16 Dođite i poslušajte, svi koji Boga štujete:
ispričat ću vam što je učinio za mene.
17 Glasno sam mu zavapio,
njega sam veličao.
18 Da sam u srcu čuvao grijeh,
Gospodar me ne bi me čuo.
19 Ali Bog me zaista čuo
i saslušao moju molitvu.
20 Neka je slavljen Bog
jer moju molitvu nije odbio
niti mi je svoju ljubav uskratio.
Poziv narodima da slave Boga
Voditelju zbora. Uz žičana glazbala. Hvalospjev.
1 Bože, smiluj nam se i blagoslovi nas!
Svojim licem nas obasjaj Selah
2 da sva zemlja upozna tvoje putove,
svi narodi tvoje spasenje.
3 Neka te slave narodi, Bože,
neka te slave svi narodi.
4 Neka se nacije raduju i kliču
jer pravedno sudiš ljudima
i upravljaš narodima svijeta. Selah
5 Neka te slave narodi, Bože,
neka te slave svi narodi.
6 Zemlja nam je dala svoje plodove.
Blagoslovio nas je Bog, naš Bog.
7 Neka nas Bog uvijek blagoslovi
i neka ga posvuda štuju svi ljudi.
Božja slava u svemu što je stvorio
Voditelju zbora. Davidova pjesma.
1 Nebesa pričaju o Božjoj slavi,
nebo objavljuje djelo njegovo.
2 Svaki novi dan otkriva više,
svaka noć k većem znanju vodi.
3 Nema tu govora, ni riječi;
ne čuje se njihov glas.
4 No njihova poruka ide cijelom zemljom,
ta pouka doseže do kraja svijeta.
Na nebu je Bog digao šator za sunce,
5 koje ujutro izlazi kao sretni mladoženja,
kao trkač koji želi istrčati svoju trku.
6 Sunce s jedne strane izlazi
i kruži sve do drugog kraja neba.
Od njegove topline ništa se ne može sakriti.
7 Savršen je BOŽJI zakon,
čovjeku daje život.
U BOŽJA se pravila možemo pouzdati,
uz njih i neznalica postaje mudar.
8 BOŽJE upute su dobre,
one raduju srce.
Čiste su BOŽJE zapovijedi,
oči prosvjetljuju.
9 Dobar je i strah od BOGA,
trajat će zauvijek.
BOŽJE presude su ispravne,
svaka od njih je pravedna.
10 Učenja su mu dragocjena kao čisto zlato,
slađa od najboljeg meda što kaplje iz saća.
11 Tvoj je sluga njima poučen,
poslušan i bogato nagrađen.
12 No ljudi ne mogu znati sve svoje greške,
zato oprosti mi kad i ne znajući griješim.
13 Spriječi me da namjerno ne postupim krivo,
ne želim da nada mnom vladaju grijesi.
Tako ću biti bez krivnje,
nevin od svakog prijestupa.
14 Neka su ti drage moje riječi i misli,
BOŽE, moja stijeno, spasitelju moj.
Bog vlada i brani svoj grad i narod
Voditelju zbora. Pjesma Korahovih potomaka. Upotrijebiti »alamot«[a].
1 Bog je naše sklonište i snaga,
uvijek je spreman pomoći u nevolji.
2 Zato se ne bojimo kad se trese zemlja
i temelji planina padaju u mora,
3 kada huče i pjene se morske vode,
a od njihovih udara njišu se gore.
4 Ima jedna rijeka s pritocima
što donosi radost gradu Božjem,
svetom prebivalištu Svevišnjeg.
5 Bog je usred grada pa grad neće pasti;
dok zora sviće, Bog će mu pomoći.
6 Narodi se bune, komešaju se kraljevstva.
Kad on podigne glas, rastopi se zemlja.
7 S nama je BOG koji nad svim vlada,
Jakovljev Bog naša je tvrđava.
8 Dođite i BOŽJA djela gledajte,
na zemlji je učinio strahote.
9 Do krajeva zemlje on prekida ratove,
lukove lomi, koplja siječe, štitove[b] spaljuje.
10 »Prestanite i znajte da sam ja Bog.
Vladam među narodima,
vladam nad zemljom.«
11 S nama je BOG koji nad svim vlada,
Jakovljev Bog naša je tvrđava.
Sudac Jeftah
11 Jeftah iz Gileada bio je veliki ratnik, ali je bio sin prostitutke. Otac mu se zvao Gilead. 2 Gileadova je prava žena također rodila nekoliko sinova. Kad su oni odrasli, otjerali su Jeftaha.
Rekli su mu: »Nemaš pravo na nasljedstvo u našoj obitelji. Ti si sin druge žene.«
3 Jeftah je pobjegao od svoje braće i nastanio se u zemlji Tob, a oko njega su se okupili odmetnici i slijedili ga.
4 Poslije nekog vremena Amonci su zaratili s Izraelom. 5 Kad je rat počeo, starješine iz Gileada otišli su po Jeftaha u zemlju Tob.
6 Rekli su mu: »Dođi i budi nam vođa, da se možemo suprotstaviti Amoncima.«
7 A Jeftah je odgovorio starješinama iz Gileada: »Zar me niste prije mrzili i protjerali iz kuće mog oca? Zašto onda sad, kad ste u nevolji, dolazite k meni?«
8 Starješine Gileada su mu odgovorili: »Upravo zato sad dolazimo k tebi. Vrati se s nama i povedi nas u rat protiv Amonaca. Budi nam vođa i glavar svih stanovnika Gileada.«
9 Jeftah ih je tada upitao: »Ako me povedete natrag, da ratujem protiv Amonaca, a BOG mi omogući pobjedu, hoću li stvarno biti vaš vođa?«
10 »BOG nam je svjedok«, odgovorili su starješine Gileada, »sigurno će biti tako kako si rekao.«
11 Jeftah je otišao sa starješinama Gileada. Narod ga je proglasio vođom i glavnim zapovjednikom. Sve što je rekao, Jeftah je ponovio pred BOGOM u Mispi.
Jeftahova zakletva
29 Tada je BOŽJI duh obuzeo Jeftaha. Prošao je kroz Gilead i Manašeovu zemlju te se uputio u Mispu, u Gileadu. Odatle je krenuo na Amonce.
30 Zakleo se BOGU: »Ako mi daš pobjedu nad Amoncima, 31 prvo što izađe iz moje kuće kad se budem vraćao kao pobjednik, neka pripadne BOGU. Prinijet ću to kao žrtvu paljenicu.«
32 Tako je Jeftah otišao u rat protiv Amonaca i BOG mu je dao pobjedu. 33 Porazio ih je na području od grada Aroera do okolice grada Minita. Zauzeo je dvadeset gradova. Borio se protiv Amonaca i za grad Abel Keramim. Izraelci su porazili i pokorili Amonce.
34 Potom je Jeftah otišao kući u Mispu. Njegova mu je kći izašla ususret. Plesala je uz ritam tamburina. Bila je njegovo jedino dijete. Jeftah nije imao drugih kćeri ni sinova. 35 Kad ju je ugledao, razderao je svoju odjeću. Rekao je: »Jao, kćeri moja! Uništila si me. Uvalila si me u nevolju. Dao sam BOGU obećanje i ne mogu ga poništiti.«
36 »Oče moj«, odgovorila je ona, »ako si dao obećanje BOGU, postupi sa mnom kao što si obećao. Trebao bi održati svoje obećanje zato što se BOG osvetio tvojim neprijateljima Amoncima.« 37 Zatim je rekla svome ocu: »Imam samo jednu želju. Pusti me da odem na dva mjeseca u planine, da budem sa svojim prijateljicama i oplakujem to što se nikad neću udati i imati djecu.«
38 »Idi«, rekao je. Poslao ju je da ode na dva mjeseca. Ona je otišla u planine s prijateljicama. Plakale su jer se ona nikad neće udati niti imati djecu. 39 Kad su prošla dva mjeseca, vratila se svome ocu. On je postupio u skladu sa svojom zakletvom. Bila je djevica. Poslije je u Izraelu postao običaj 40 da mlade Izraelke svake godine odlaze na četiri dana negdje u prirodu i oplakuju kćer Jeftaha iz Gileada.
21 Sram me je reći, ali mi nismo bili tako jaki.
Ali ako se netko usuđuje hvaliti—govorim kao lud—i ja ću se usuditi! 22 Jesu li oni Hebreji? I ja sam! Jesu li Izraelci?[a] I ja sam! Jesu li Abrahamovi potomci? I ja sam! 23 Jesu li Kristovi sluge? Lud sam kad ovako govorim—ja sam još i više! Napornije sam radio; češće sam bio u zatvoru; previše sam batina dobio; puno sam puta bio u smrtnoj opasnosti. 24 Pet sam puta od Židova dobio trideset i devet udaraca bičem; 25 triput su me batinom tukli; jednom kamenovali; triput sam doživio brodolom i proveo noć i dan u vodi. 26 Stalno sam putovao, u opasnosti od rijeka, u opasnosti od razbojnika, u opasnosti od vlastitog naroda, u opasnosti od nežidova, u opasnosti u gradovima, u opasnosti u divljini, u opasnosti na moru, u opasnosti među lažnom braćom. 27 Naporno sam radio i mučio se. Mnogo puta nisam spavao, bio sam gladan i žedan, bez hrane, na hladnoći i bez dovoljno odjeće. 28 A da ne spominjem druge probleme, kao što je svakodnevni pritisak na mene zbog brige za sve crkve. 29 Kad je netko slab, i ja osjećam slabost. Kad netko zastrani, ja izgaram od brige.
30 Ako se moram hvaliti, hvalit ću se stvarima koje pokazuju moju slabost. 31 Bog i Otac Gospodina Isusa—blagoslovljen zauvijek—zna da ne lažem.
Isus stišava oluju
(Mt 8,23-27; Lk 8,22-25)
35 Te je večeri Isus rekao učenicima: »Idemo prijeko, na drugu stranu jezera!« 36 Ostavili su narod i ušli u lađicu u kojoj je već sjedio Isus. S njima su krenule i neke druge lađice. 37 Podigla se snažna oluja i valovi su zapljuskivali lađicu, tako da se gotovo ispunila vodom. 38 A Isus je bio na stražnjem dijelu čamca i spavao na jastuku. Probudili su ga i rekli mu: »Učitelju, zar se ne brineš što tonemo?«
39 Isus je ustao, prekorio vjetar i rekao vodi: »Tišina! Umiri se!« Vjetar je stao i nastala je potpuna tišina.
40 Tada im je rekao: »Zašto se bojite? Kako to da nemate vjere?«
41 Ali oni su bili jako uplašeni i govorili su jedan drugome: »Tko je ovaj čovjek? Čak mu se i vjetar i voda pokoravaju.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International