Book of Common Prayer
Poziv svima da slave Boga
Voditelju zbora. Hvalospjev.
1 Svi na zemlji, Bogu radosno kličite!
2 U slavu njegovog imena pjevajte,
veličanstveno ga hvalite!
3 Recite Bogu:
»Kako su tvoja djela zastrašujuća!
Zbog tvoje velike moći,
u strahu ti se klanjaju neprijatelji.
4 Svi na zemlji tebe štuju,
psalme ti pjevaju,
hvalospjeve tvome imenu.« Selah
5 Dođite i vidite Božja djela:
čuda je učinio među ljudima.
6 More je pretvorio u suho tlo,
pješice su prošli kroz riječno korito.[a]
Zbog toga se sada radujemo.
7 Svojom silom on vlada zauvijek,
njegove oči narode promatraju,
neka se buntovnici ne podižu. Selah
8 Blagoslivljajte našeg Boga, narodi,
neka se čuju hvalospjevi!
9 Naše je duše sačuvao žive
i nije dao da nam se noga oklizne.
10 Ti si nas, Bože, provjerio,
pročistio nas kao u vatri srebro.
11 U mrežu si nas zapleo,
teret nam na leđa natovario.
12 Pustio si da nam jašu po glavi,
prošli smo i kroz vatru i kroz vodu,
ali si nas doveo na sigurno.
13 Sa žrtvama paljenicama u tvoj ću ući Hram,
izvršit ću što sam ti zavjetovao,
14 što sam usnama izgovorio
i ustima u nevolji obećao.
15 Prinijet ću ti paljenice od utovljenih životinja,
podići će se dim od ovnova loja,
prinijet ću ti žrtve od goveda i jaraca. Selah
16 Dođite i poslušajte, svi koji Boga štujete:
ispričat ću vam što je učinio za mene.
17 Glasno sam mu zavapio,
njega sam veličao.
18 Da sam u srcu čuvao grijeh,
Gospodar me ne bi me čuo.
19 Ali Bog me zaista čuo
i saslušao moju molitvu.
20 Neka je slavljen Bog
jer moju molitvu nije odbio
niti mi je svoju ljubav uskratio.
Poziv narodima da slave Boga
Voditelju zbora. Uz žičana glazbala. Hvalospjev.
1 Bože, smiluj nam se i blagoslovi nas!
Svojim licem nas obasjaj Selah
2 da sva zemlja upozna tvoje putove,
svi narodi tvoje spasenje.
3 Neka te slave narodi, Bože,
neka te slave svi narodi.
4 Neka se nacije raduju i kliču
jer pravedno sudiš ljudima
i upravljaš narodima svijeta. Selah
5 Neka te slave narodi, Bože,
neka te slave svi narodi.
6 Zemlja nam je dala svoje plodove.
Blagoslovio nas je Bog, naš Bog.
7 Neka nas Bog uvijek blagoslovi
i neka ga posvuda štuju svi ljudi.
Božja slava u svemu što je stvorio
Voditelju zbora. Davidova pjesma.
1 Nebesa pričaju o Božjoj slavi,
nebo objavljuje djelo njegovo.
2 Svaki novi dan otkriva više,
svaka noć k većem znanju vodi.
3 Nema tu govora, ni riječi;
ne čuje se njihov glas.
4 No njihova poruka ide cijelom zemljom,
ta pouka doseže do kraja svijeta.
Na nebu je Bog digao šator za sunce,
5 koje ujutro izlazi kao sretni mladoženja,
kao trkač koji želi istrčati svoju trku.
6 Sunce s jedne strane izlazi
i kruži sve do drugog kraja neba.
Od njegove topline ništa se ne može sakriti.
7 Savršen je BOŽJI zakon,
čovjeku daje život.
U BOŽJA se pravila možemo pouzdati,
uz njih i neznalica postaje mudar.
8 BOŽJE upute su dobre,
one raduju srce.
Čiste su BOŽJE zapovijedi,
oči prosvjetljuju.
9 Dobar je i strah od BOGA,
trajat će zauvijek.
BOŽJE presude su ispravne,
svaka od njih je pravedna.
10 Učenja su mu dragocjena kao čisto zlato,
slađa od najboljeg meda što kaplje iz saća.
11 Tvoj je sluga njima poučen,
poslušan i bogato nagrađen.
12 No ljudi ne mogu znati sve svoje greške,
zato oprosti mi kad i ne znajući griješim.
13 Spriječi me da namjerno ne postupim krivo,
ne želim da nada mnom vladaju grijesi.
Tako ću biti bez krivnje,
nevin od svakog prijestupa.
14 Neka su ti drage moje riječi i misli,
BOŽE, moja stijeno, spasitelju moj.
Bog vlada i brani svoj grad i narod
Voditelju zbora. Pjesma Korahovih potomaka. Upotrijebiti »alamot«[a].
1 Bog je naše sklonište i snaga,
uvijek je spreman pomoći u nevolji.
2 Zato se ne bojimo kad se trese zemlja
i temelji planina padaju u mora,
3 kada huče i pjene se morske vode,
a od njihovih udara njišu se gore.
4 Ima jedna rijeka s pritocima
što donosi radost gradu Božjem,
svetom prebivalištu Svevišnjeg.
5 Bog je usred grada pa grad neće pasti;
dok zora sviće, Bog će mu pomoći.
6 Narodi se bune, komešaju se kraljevstva.
Kad on podigne glas, rastopi se zemlja.
7 S nama je BOG koji nad svim vlada,
Jakovljev Bog naša je tvrđava.
8 Dođite i BOŽJA djela gledajte,
na zemlji je učinio strahote.
9 Do krajeva zemlje on prekida ratove,
lukove lomi, koplja siječe, štitove[b] spaljuje.
10 »Prestanite i znajte da sam ja Bog.
Vladam među narodima,
vladam nad zemljom.«
11 S nama je BOG koji nad svim vlada,
Jakovljev Bog naša je tvrđava.
Hošea, kralj Izraela
17 U dvanaestoj godini vladavine kralja Ahaza u Judi, kralj je Izraela postao Hošea, Elin sin. Vladao je u Samariji devet godina. 2 Činio je zlo pred BOGOM, ali ne u onoj mjeri kao što su to činili izraelski kraljevi prije njega.
3 Asirski je kralj Salmanasar napao Hošeu pa mu je ovaj postao vazal te je morao plaćati danak.
4 Hošea je poslao glasnike egipatskom kralju Sou, tražeći pomoć. Te godine nije platio danak asirskom kralju iako je to bio obavezan činiti svake godine. Stoga, asirski ga je kralj zarobio i bacio u zatvor.
Pad Samarije
5 Asirski je kralj upao na cijelo područje zemlje i krenuo na grad Samariju. Opsada je trajala tri godine. 6 U devetoj godini Hošeine vladavine, asirski je kralj osvojio Samariju. Odveo je Izraelce u Asiriju i naselio ih u Halahu, u dolini rijeke Habor, u području Gozana, te u gradovima Medije.
7 Sve se to dogodilo zato što su Izraelci griješili protiv svog BOGA koji ih je izveo iz Egipta i oslobodio vlasti faraona, egipatskoga kralja. Štovali su druge bogove 8 i slijedili običaje naroda koje je BOG protjerao pred njima, kao i običaje koje su uveli kraljevi Izraela. 9 Izraelci su potajno kršili odredbe svog BOGA. Izgradili su svetišta lažnim bogovima na uzvišenjima u svim svojim gradovima, od najmanjeg do najvećeg. 10 Uzdigli su idolske stupove i drvene likove božice Ašere na svakome visokom brdu i pod svakim pogodnim zelenim drvetom. 11 U svakom su svetištu palili tamjan, kao što su to običavali činiti narodi koje je BOG protjerao pred njima. Činili su zla djela i izazivali BOŽJI bijes. 12 Štovali su idole iako im je BOG rekao da to ne čine.[a] 13 BOG je opominjao Izrael i Judu preko svakog proroka i vidioca. Govorio je: »Prestanite činiti zlo. Provodite moje zapovijedi i moje uredbe. Slijedite zakon koji sam dao vašim precima i koji sam vam objavljivao preko svojih slugu proroka.«
14 No nisu ga poslušali. Bili su tvrdoglavi kao i njihovi preci koji nisu vjerovali svome BOGU. 15 Prezreli su njegove uredbe i savez koji je sklopio s njihovim precima, zanemarili upozorenja koja im je davao. Štovali su bezvrijedne idole te su i sami postali bezvrijedni. Oponašali su običaje okolnih naroda iako im je to zabranio BOG.
16 Zanemarili su sve zapovijedi svog BOGA. Napravili su za sebe dva lijevana idola u obliku teleta i kipove božice Ašere. Klanjali su se svim nebeskim zvijezdama i štovali boga Baala. 17 Prinosili su svoje sinove i kćeri kao žrtve paljenice, bavili se proricanjem budućnosti i vradžbinama. Posve su se okrenuli onome što je BOG smatrao zlim, izazivajući tako njegov bijes.
18 BOG se razljutio na Izraelce i odbacio ih od sebe[b]. Ostalo je samo Judino pleme.
36 U Jopi je živjela Isusova sljedbenica Tabita—što prevedeno znači »Košuta«[a]. Uvijek je činila dobra djela i davala milostinju siromašnima. 37 Baš u to vrijeme razboljela se i umrla. Oprali su njezino tijelo i položili ga u sobu na katu. 38 Učenici iz Jope čuli su da se Petar nalazi u Lidi. Budući da je Lida blizu Jope, poslali su dvojicu k njemu. Oni su ga preklinjali: »Molimo te, ne gubi ni trenutka, dođi odmah k nama!« 39 Petar se spremio i krenuo s njima. Kad je stigao u Jopu, odveli su ga u sobu na katu, a sve su udovice stale oko njega. Plakale su i pokazivale mu ogrtače i ostalu odjeću koju je Tabita napravila dok je bila živa. 40 Petar je sve poslao van iz sobe, kleknuo i pomolio se. Zatim se okrenuo prema tijelu i rekao: »Ustani, Tabita!« Ona je otvorila oči i, čim je vidjela Petra, uspravila se i sjela. 41 Petar joj je pružio ruku i pomogao joj ustati. Zatim je pozvao vjernike[b] i udovice te im pokazao Tabitu živu. 42 To se pročulo po svoj Jopi i mnogi su povjerovali u Gospodina. 43 A Petar je još podosta vremena ostao u Jopi kod nekoga kožara[c] Šimuna.
Isus poziva prve učenike
(Mt 4,18-22; Mk 1,16-20)
5 Jednom je Isus stajao na obali Genezaretskoga jezera, a mnoštvo se tiskalo oko njega da sluša Božju riječ. 2 Isus je spazio na obali dvije lađice iz kojih su izašli ribari i ispirali svoje mreže. 3 Ušao je u lađicu, koja je pripadala Šimunu, i zamolio ga da se malo odmaknu od obale. Zatim je sjeo i iz lađice poučavao ljude.
4 Kad je završio, rekao je Šimunu: »Zaplovite prema pučini! Tamo bacite mreže da uhvatite ribu.«
5 Šimun je odgovorio: »Gospodaru, cijelu smo se noć trudili i ništa nismo ulovili, ali ako ti tako kažeš, bacit ću mreže.« 6 Poslušali su Isusa i ulovili toliko ribe da su im počele pucati mreže. 7 Dali su znak svojim prijateljima iz druge lađice da im dođu pomoći. Kad su oni došli, obje su lađice toliko natovarili da su počele tonuti.
8 Kad je Šimun Petar to vidio, bacio se na koljena pred Isusa i rekao: »Idi od mene, Gospodine, jer sam grešan čovjek!« 9 I on i svi koji su bili s njim ostali su zapanjeni ulovom. 10 Zapanjeni su bili i Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, koji su ribarili zajedno sa Šimunom.
Isus je na to rekao Šimunu: »Ne boj se! Od sada ćeš loviti ljude.«
11 Oni su izvukli lađice iz vode, ostavili sve i krenuli za Isusom.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International