Book of Common Prayer

Molitva za obnovu Izraela

Voditelju zbora. Po napjevu »Ljiljan svjedočanstva«. Asafova pjesma.

Sjećanje na veličanstvena Božja djela

Voditelju zbora i Jedutunu. Asafova pjesma.

Molitva za milosrđe prema Jeruzalemu

Asafova pjesma.

Elizej ozdravlja aramejskog zapovjednika

5 Naaman, zapovjednik vojske aramejskoga kralja, bio je ugledan čovjek kojeg je kralj iznimno poštovao jer je BOG preko njega davao Aramejcima pobjedu. No taj je hrabri ratnik bolovao od teške kožne bolesti.

² Aramejci su u ratnom pohodu na Izrael zarobili jednu mladu Izraelku. Ona je postala sluškinja Naamanove žene.

³ Jednom je rekla svojoj gospodarici: »Kad bi barem moj gospodar posjetio proroka u Samariji! On bi ga izliječio od bolesti.«

⁴ Tako je Naaman otišao svom gospodaru i ispričao mu što je savjetovala izraelska djevojka.

⁵ »Idi, svakako«, rekao je kralj Arama, »a ja ću napisati pismo za izraelskoga kralja.«

Naaman je krenuo na put, noseći sa sobom darove od trideset tisuća srebrnjaka^[a], šest tisuća zlatnika^[b] i deset odora. ⁶ U pismu, koje je nosio izraelskom kralju, pisalo je: »Znaj da ti po ovom pismu šaljem svoga slugu Naamana. Izliječi ga od kožne bolesti.«

⁷ Kad je izraelski kralj pročitao pismo, razderao je svoju odjeću i rekao: »Zar sam ja Bog, da mogu oduzimati ili davati život, pa mi ovaj čovjek šalje pismo da izliječim čovjeka s teškom kožnom bolešću? Evo kako traži priliku za sukob!«

⁸ No kad je Božji čovjek Elizej čuo da je kralj Izraela razderao svoju odjeću, ovako mu je poručio: »Zašto si razderao svoju odjeću? Neka taj čovjek dođe k meni i uvjeri se da ima prorok u Izraelu.«

⁹ I tako je Naaman stigao sa svojim konjima i kočijama pred Elizejevu kuću.

¹⁰ Elizej mu je samo poslao glasnika s porukom: »Idi i okupaj se u Jordanu sedam puta. Tvoja će se koža obnoviti i bit ćeš čist.«

¹¹ No Naaman se razljutio i otišao odande govoreći: »Mislio sam, sigurno će izaći van i stati pred mene, zazvati ime svog BOGA, mahnuti rukom i izliječiti me. ¹² Zar nisu Abana i Parpar, rijeke u Damasku, bolje od svih voda u Izraelu? Zar se nisam u njima mogao okupati i očistiti?«

Bijesan, okrenuo se da ode.

¹³ No prišli su mu njegovi sluge i rekli: »Oče^[c], da ti je prorok zapovjedio da učiniš nešto teže, ne bi li to učinio? Pa zašto ga onda ne poslušaš kad ti samo kaže: ‘Okupaj se i bit ćeš čist’?«

¹⁴ Nato je Naaman otišao i sedam se puta uronio u Jordan, kao što mu je rekao Božji čovjek. Koža mu se obnovila i očistila. Izgledala je kao koža malog djeteta.

¹⁵ Tada se Naaman s cijelom pratnjom vratio Božjem čovjeku.

Stao je pred njega i rekao: »Sad znam da nigdje nema Boga, osim u Izraelu. Molim te, primi dar svoga sluge.«

¹⁶ No prorok je odgovorio: »Zaklinjem se BOGU, kojem služim, neću primiti nikakav dar.«

Iako je Naaman navaljivao, Elizej nije htio prihvatiti.

¹⁷ »Ako nećeš«, rekao je tada Naaman, »molim te dopusti meni, svome slugi, da uzmem onoliko zemlje koliko dvije mazge mogu ponijeti^[d] jer više neću prinositi paljenice niti žrtvovati bilo kome drugome, osim BOGU. ¹⁸ I neka mi BOG oprosti samo jedno: Kad moj gospodar bude odlazio u hram boga Rimona^[e], na bogoštovlje, oslanjajući se na moju ruku, te se i ja tamo poklonim, neka mi BOG to oprosti.«

¹⁹ »Idi u miru!« reče mu Elizej.

Nakon što je Naaman prešao mali dio puta,

⁸ Mislite da ste već stekli sve? Mislite da ste sad bogati i da ste postali kraljevi bez nas? Kamo li sreće da ste to postali! Tada bismo i mi s vama mogli kraljevati. ⁹ Mislim da je Bog nas apostole stavio na posljednje mjesto. Mi smo kao ljudi osuđeni na smrt. Postali smo prizor cijelom svijetu—i anđelima i ljudima. ¹⁰ Mi smo ludi radi Krista, ali vi mislite da ste mudri u Kristu! Mi smo slabi, ali vi mislite da ste jaki! Vama se iskazuju počasti, a nas preziru. ¹¹ Čak smo i do ovoga trenutka gladni i žedni, slabo odjeveni. Tuku nas i bez krova smo nad glavom. ¹² Teško radimo vlastitim rukama. ¹³ Kad nas ponižavaju—mi blagoslivljamo. Kad nas progone—podnosimo. Kad nas vrijeđaju—odgovaramo ljubazno. I sada nas smatraju smećem ovoga svijeta. Za njih nismo ništa drugo nego prašina pod nogama.

¹⁴ Ne pišem to da bih vas posramio, nego vas upozoravam kao svoju voljenu djecu. ¹⁵ Jer, čak i da imate deset tisuća učitelja u Kristu, nemate mnogo očeva jer sam postao vašim ocem u Isusu Kristu po Radosnoj vijesti. ¹⁶ Stoga, molim vas, ugledajte se na mene! ¹⁷ Zato vam i šaljem Timoteja, svoga voljenog i vjernog sina u Gospodinu, da vas podsjeti na to kako živim u Isusu Kristu. A živim onako kako učim svugdje i u svakoj crkvi.

¹⁸ Neki su se od vas napuhali od ponosa, kao da neću opet doći k vama. ¹⁹ No uskoro ću doći k vama ako tako bude htio Bog. Tada ću vidjeti što ti napuhanci mogu pokazati na djelu, a ne samo na riječima. ²⁰ Božje se kraljevstvo ne temelji na rječitosti, nego na snazi. ²¹ Što više želite: da dođem k vama s kaznom ili u duhu ljubavi i blagosti?

²¹ Čuli ste da je našim precima rečeno: ‘Ne ubij!^[a] Tko ubije, odgovarat će sudu.’ ²² A ja vam kažem da će svatko, tko se ljuti na drugog čovjeka, odgovarati. Tko drugoga uvrijedi, odgovarat će za to pred Velikim vijećem. A tko ga nazove luđakom, odgovarat će za to u paklenom plamenu.

²³ Ako, dakle, prinosiš dar Bogu pa se sjetiš da netko ima nešto protiv tebe, ²⁴ ostavi svoj dar kod žrtvenika, idi i najprije se pomiri s tom osobom^[b]. Potom se vrati i prinesi svoj dar.

²⁵ Sa svojim se neprijateljem brzo nagodi, još dok ste na putu prema sudu, da te ne bi predao sucu, a sudac stražaru, pa da ne budeš bačen u zatvor. ²⁶ Istinu ti kažem: nećeš odande izaći dok ne platiš i posljednji novčić.«