Book of Common Prayer
Neprijatelji progone, a prijatelj izdaje
Voditelju zbora. Uz žičana glazbala. Davidov »maskil«.
1 Poslušaj moju molitvu, Bože,
ne skrivaj se od moje molbe.
2 Obrati pažnju i odgovori mi,
tjeskoban sam u svojoj nevolji.
3 Neprijatelji viču na mene,
zločinci me ugnjetavaju.
Donose mi nevolje,
u svom gnjevu me mrze.
4 Srce u meni lupa,
smrtni užas me spopada,
5 strah i drhtaj me obuzeo,
jeza me preplavila.
6 Rekao sam: »Da su mi golubova krila,
odletio bih da nađem mir!
7 Daleko bih odlepršao,
u pustinji bih boravio. Selah
8 Pobjegao bih u sklonište
od bijesnog vjetra i oluje.«
9 Pobrkaj im govor, Gospodaru, odreži im jezike
jer u gradu vidim svađu i nasilje.
10 Danju i noću kruže po zidinama,
zlo i opačina je usred grada.
11 Propast se u njemu smjestila,
nasilje i prijevara stalno su na ulicama.
12 Da me uvrijedio neprijatelj,
to bih podnio.
Da se digao na mene mrzitelj,
od njega bih se sakrio.
13 Ali to si učinio ti, moj bližnji,
moj prijatelj, kojeg dobro poznajem.
14 Nekad smo prisno razgovarali,
zajedno u Božjem Hramu hodali.
15 Neka neprijatelje zaskoči smrt,
neka živi siđu u svijet mrtvih
jer zlo je u njihovim domovima i srcima.
16 A ja ću Boga pozvati
i BOG će me spasiti.
17 Uvečer, ujutro i u podne, žalim se i jecam,
i on će čuti moj glas.
18 Zdravog i živog će me izbaviti
iz bitke koju vodim s mnogima.
19 Bog će čuti i njih poraziti,
jer oduvijek on kraljuje,
a oni se ne mijenjaju i Boga ne poštuju.
20 Moj drug digao je ruku
na one s kojima je bio u savezu.
21 Govor mu je gladak kao maslac,
a u srcu mu je rat.
Riječi su mu blaže od ulja,
a zapravo su isukani mačevi.
22 Predaj BOGU svoje brige
i on će se pobrinuti za tebe;
nikad neće dopustiti da pravednik padne.
23 A zlikovce ti ćeš, Bože, u grob oboriti.
Ubojice i varalice ni pola svojih dana neće doživjeti.
Ali ja, ja ću se u tebe pouzdati.
Molitva zahvale
Davidova pjesma.
1 BOŽE, zahvaljujem ti cijelim srcem svojim,
pred drugim bogovima pjesmom te slavim.
2 Klanjam se pred tvojim svetim Hramom,
tvoje ime slavim za ljubav i vjernost.
Jer, tvoje ime i obećanje od svega su vredniji.
3 Odgovorio si kad sam upomoć zvao,
ohrabrio si me i dušu mi osnažio.
4 Slavit će te svi kraljevi na zemlji
kad čuju, BOŽE, tvoja obećanja.
5 Pjevat će o BOŽJIM djelima
jer velika je BOŽJA slava.
6 Iako je BOG visoko uzvišen,
na ponizne on svraća pažnju,
ohole već izdaleka prepoznaje.
7 Usred nevolje život moj čuvaš,
od bijesa neprijatelja me braniš.
8 Znam, BOŽE, dovršit ćeš što si obećao.
Tvoja vjerna ljubav zauvijek traje.
Ne ostavljaj, BOŽE, one koje si stvorio.
Sveznajući i sveprisutni Bog
Voditelju zbora. Davidova pjesma.
1 BOŽE, cijelog si me upoznao
i znaš sve o meni!
2 Znaš kad sjedim i kad ustanem,
već izdaleka misli mi poznaješ.
3 Vidiš kamo idem i gdje liježem,
poznato ti je sve što činim.
4 I prije nego što riječ izustim,
ti, BOŽE, znaš što reći želim.
5 Okružuješ me sa svih strana[a],
na mene si ruku položio.
6 Tvoje je znanje tako čudesno,
preveliko je da bih ga razumio.
7 Mogu li od tvog Duha otići,
iz tvoje prisutnosti pobjeći?
8 Popnem li se u nebo, ondje si.
Siđem li u svijet mrtvih[b], tamo si.
9 Dignem li se na krilima jutra,
s druge strane mora nastanim,
10 i ondje bi me tvoja ruka vodila,
desnica tvoja štitila.
11 Da se sakrijem, mogao bih reći:
»Neka me prekrije tama
i svjetlo neka potamni!«
12 No za tebe tama nije mrak,
noć tebi svijetli kao dan,
tama i svjetlost tebi su isti.
13 Ti si nutrinu mog bića[c] stvorio,
u majčinoj me utrobi oblikovao.
14 Slavim te jer sam stvoren čudesno,
jer sam tvoje djelo predivno!
15 Gledao si me u skrovitosti[d]
dok su mi se razvijale kosti.
16 Tvoje oči pratile su kako nastajem.
U tvojoj knjizi bili su upisani moji dani
i prije nego što su započeli.
17 Tvoje su misli nedokučive, Bože!
I golem je njihov zbroj!
18 Više ih je no zrnaca pijeska,
kad ih prebrojim—preostaješ ti.[e]
19 Ubojice, bježite od mene!
Bože, pobij te ljude zle!
20 Zlonamjerno o tebi govore,
uludo izgovaraju tvoje ime.[f]
21 BOŽE, mrzim one koji tebe mrze,
prezirem tvoje protivnike.
22 Mržnja je moja potpuna,
sve su to moji neprijatelji.
23 Pronikni me, Bože, i misli upoznaj,
ispitaj me i saznaj moje brige.
Svršetak suše
41 Ilija je rekao kralju Ahabu: »Idi sada, jedi i pij. Čujem zvuk jake kiše.«
42 Ahab je otišao jesti i piti, a Ilija se popeo na vrh Karmela, sagnuo do zemlje i stavio glavu među koljena.
43 »Popni se i pogledaj prema moru«, rekao je svom slugi.
Sluga se popeo, pogledao i rekao: »Ne vidim ništa.«
Ilija ga je tako slao sedam puta.
44 Sedmi put, sluga je rekao: »Vidim mali oblak, malen kao ljudski dlan, kako dolazi s mora.«
A Ilija mu reče: »Idi k Ahabu i reci mu da upregne konje i krene kući prije nego što ga spriječi kiša.«
45 Ubrzo se nebo zacrnjelo od oblaka, podigao se vjetar i počela je padati jaka kiša. Ahab se odvezao prema Jezreelu, 46 a Iliju je obuzela BOŽJA snaga. Zataknuo je donji dio svog ogrtača za pojas i prije Ahaba otrčao sve do Jezreela.
Ilija na planini Horeb (Sinaj)
19 Ahab je ispričao Izabeli sve što je Ilija učinio i kako je mačem pobio sve Baalove proroke.
2 Izabela je k Iliji poslala glasnika s porukom: »Neka me bogovi kazne ako već do sutra u ovo doba ne učinim s tvojim životom isto što si ti učinio s njihovim životima.«
3 Ilija se uplašio i pobjegao da spasi svoj život. Stigao je u Beer Šebu, u Judi, i ondje ostavio svog slugu. 4 Sâm je otišao na dan hoda u pustinju. Sjeo je pod jedan grm i molio za smrt.
»Dosta mi je, BOŽE«, rekao je. »Uzmi mi život. Nisam ništa bolji od svojih predaka.«
5 Zatim je legao i zaspao pod grmom.
Tada mu je prišao anđeo i dotaknuo ga. Rekao je: »Ustani i jedi!«
6 Ilija je pored glave ugledao svježe pečenu pogaču i vrč vode. Jeo je i pio pa ponovo zaspao.
7 BOŽJI je anđeo došao i drugi put, dotaknuo ga i rekao: »Ustani i jedi jer je pred tobom dug put.«
8 Ilija je ustao, jeo i pio pa mu se vratila snaga. Potom je hodao četrdeset dana i noći do Horeba, Božje planine.
17 Braćo i sestre, nastojte živjeti poput mene. Učite, pozorno promatrajući one koji žive onako kako smo vam pokazali. 18 Jer, kao što sam vam već mnogo puta rekao, a i sada plačući ponavljam, mnogi se ponašaju kao neprijatelji Kristovoga križa. 19 Njihov ih način života osuđuje na uništenje; bog im je njihov želudac[a] i ponose se onim čega bi se trebalo stidjeti. Misle samo na zemaljske stvari, 20 a naša je domovina na Nebu. Odatle i očekujemo Spasitelja, Gospodina Isusa Krista. 21 On će promijeniti naša slaba tijela i učiniti ih sličnima svome slavnom tijelu, snagom kojom sve može podvrgnuti sebi.
Završne upute
4 Zato, draga moja braćo i sestre za kojima čeznem, moja radosti i kruno, čvrsto stojte u Gospodinu, kako sam vam rekao.
2 Zapovijedam Evodiji i Sintihi da budu složne u Gospodinu. 3 Molim i tebe, moj vjerni suradniče, pomozi tim ženama. One su se sa mnom borile u širenju Radosne vijesti, zajedno s Klementom i ostalim mojim suradnicima. Njihova su imena upisana u Knjigu života.
4 Uvijek se radujte u Gospodinu!
5 Reći ću ponovo: radujte se! Neka vaša blagost bude poznata svim ljudima. Gospodin je blizu! 6 Ne brinite se tjeskobno ni za što, već molite i tražite od Boga sve što vam treba. A kad molite, uvijek i zahvaljujte, 7 i Božji mir, koji je iznad svakog ljudskog razmišljanja,[b] čuvat će vaša srca i vaše misli u Isusu Kristu.
Isusovo krštenje
(Mk 1,9-11; Lk 3,21-22)
13 Tada je Isus došao iz Galileje na rijeku Jordan k Ivanu da ga krsti. 14 Ivan ga je pokušavao odgovoriti pa mu je rekao: »Ti bi trebao mene krstiti, a dolaziš k meni!«
15 No Isus mu je odgovorio: »Pusti, primjereno je da učinimo sve što Bog želi.« Tada ga je Ivan pristao krstiti.
16 Isus je bio kršten i, čim je izašao iz vode, otvorilo se nebo i vidio je Duha Božjega kako silazi u liku goluba i spušta se na njega. 17 A glas s neba je rekao: »Ovo je moj voljeni sin. S njim sam potpuno zadovoljan!«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International