Book of Common Prayer
Zahvala za spas od smrti
Davidova pjesma za posvećenje Hrama.
1 Slavim te, BOŽE, jer si me spasio,
nisi dao da se neprijatelji nada mnom raduju.
2 BOŽE moj, zvao sam te upomoć,
a ti si mi zdravlje donio.
3 Podigao si me, BOŽE, iz svijeta smrti[a],
život mi spasio od silaska u grob.
4 Slavite BOGA, njegovi sljedbenici,
hvalite ga i njegovo sveto ime zovite.
5 Njegova ljutnja traje samo za tren,
a naklonost za cijeli život.
Čak i da je noć puna suza,
jutro će biti puno radosti.
6 Kad je sve bilo dobro, mislio sam:
»Ništa loše ne može mi se dogoditi.«
7 Bio si dobar prema meni, BOŽE,
a ja sam bio čvrst kao brdo.
Ali, kad si se udaljio,
cijeloga me strah ispunio.
8 Zvao sam te, BOŽE,
i molio da se smiluješ:
9 »Kakva je korist ako umrem
i mrtvog me polože u grob?
Ako budem prah, kako ću ti zahvaljivati,
o tvojoj vjernosti drugima govoriti?
10 Slušaj me, BOŽE, i smiluj se!
Pomozi mi, BOŽE moj!«
11 Moju si tugu u ples pretvorio,
crninu si s mene svukao,
u radost me obukao.
12 Htio si da te glasno slavim
i da nikad ne ušutim.
BOŽE moj, uvijek ću te slaviti.
Priznanje i oprost
Davidov »maskil«[a].
1 Blago onome komu su prijestupi oprošteni
i čiji su grijesi pokriveni.
2 Blago onome koji BOGU nije kriv,
koji svoj grijeh ne mora skrivati.
3 Dok sam šutio o svojoj krivnji,
bivao sam sve jadniji i slabiji.
4 Danju i noću činio si mi život sve težim.
Kao za ljetne žege, snaga mi se iscrpila. Selah
5 Onda sam ti svoj grijeh priznao,
svoju krivicu nisam skrivao.
BOŽE, sve sam ti rekao,
a ti si mi oprostio. Selah
6 Zato neka ti se svi vjerni
mole u vrijeme potrebe.
Kad nevolje kao bujica navale,
neće ih odnijeti.
7 Ti si moje skrovište,
čuvaš me od nesreće.
Zato te slavim pjesmom. Selah
8 Bog kaže: »Uputit ću te dobro,
da znaš kako trebaš živjeti.
Davat ću ti savjete
i na oku te držati.
9 Ne budi glup kao konj ili mazga.
Moraš ih obuzdati žvalama i uzdama,
inače ti se neće približiti.«[b]
10 Nevjernike muče mnogi jadi,
a vjerni BOGU okruženi su ljubavlju.
11 Vi dobri i pravedni, BOGU se radujte.
Veselo kličite, svi koji ga štujete!
Druga knjiga Psalama
(Psalmi 42–72)
Čežnja za Bogom
Voditelju zbora. »Maskil« Korahovih potomaka.
1 Kao što srna žudi za potokom,
Bože, moja duša žudi za tobom.
2 Žedna mi je duša Boga živoga.
Kada ću vidjeti njegovo lice?
3 Danju i noću hranim se suzama
dok mi neprijatelji govore:
»Zašto ti tvoj Bog ne pomogne?«
4 Duša me boli kad se sjetim
kako sam u mnoštvu štovatelja hodao,
u povorci ih do Božjega Hrama vodio,
dok smo radosno hvale pjevali,
slaveći blagdan u velikoj skupini.
5 Zašto si žalosna, dušo moja?
Zašto si u meni nemirna?
U Boga se uzdaj jer i dalje ga slavim,
spasenje svoje 6 i Boga svog.
Duša mi je žalosna
pa se tebe prisjećam,
na planini Hermon, na brdu Misar,
u zemlji kojom teče rijeka Jordan.
7 Dubina ondje dubinu doziva
hukom tvojih vodopada.
Sve tvoje vode i valovi
preko mene su se prevalili.
8 Danju mi BOG vjerno iskazuje ljubav,
a noću mu pjevam pjesmu,
molitvu upućenu Bogu svog života[a].
9 Pitam Boga, svoju hrid:
»Zašto si me zaboravio?
Zašto moram žalostan lutati
dok me neprijatelj progoni?«
10 Do kosti me bodu uvredama,
neprestano mi govoreći:
»Zašto ti tvoj Bog ne pomogne?«
11 Zašto si žalosna, dušo moja?
Zašto si u meni nemirna?
U Boga se uzdaj jer i dalje ga slavim,
spasenje svoje i Boga svog.
Molitva za opravdanje
1 Opravdaj me, Bože!
Zastupaj me na sudu protiv naroda bezbožnog,
izbavi me od čovjeka lukavog i nepravednog.
2 Ti si, Bože, moj zaštitnik.
Zašto si me odbacio?
Zašto moram žalostan tumarati
dok me neprijatelj progoni?
3 Pošalji svoju svjetlost i istinu,
daj da me vode
i dovedu me do tvoje Svete gore,
u tvoje prebivalište.
4 Tada ću prići Božjem žrtveniku;
Bogu, svojoj najvećoj radosti,
i lirom[b] ću te, Bože moj, slaviti.
5 Zašto si žalosna, dušo moja?
Zašto si u meni nemirna?
U Boga imaj povjerenja
jer i dalje slavim njega,
spasenje svoje i Boga svog.
Odvajanje sjevernih plemena
(2 Ljet 10,1-19)
12 Roboam je otišao u Šekem, a ondje je došao i sav izraelski narod, da bi ga proglasili kraljem. 2 Kad je to čuo Jeroboam, Nebatov sin, vratio se iz Egipta, gdje se bio sklonio od kralja Salomona. Vratio se u Seredu, u Efrajimovom gorju.[a]
3 Ljudi su pozvali Jeroboama pa je i on došao u Šekem. Cijela se izraelska zajednica okupila pred Roboamom. Rekli su mu: 4 »Tvoj nas je otac prislio na težak rad. Olakšaj nam sada teret, koji je navalio na nas, pa ćemo ti služiti.«
5 Roboam je odgovorio: »Raziđite se i vratite po moj odgovor za tri dana.«
I narod se razišao.
6 Kralj Roboam je tražio savjet starijih ljudi koji su savjetovali Salomona za njegovog života.
Pitao ih je: »Što mi savjetujete? Kako da odgovorim narodu?«
7 A oni su mu rekli: »Ako se ovaj put postaviš kao sluga svom narodu i daš im povoljan odgovor, oni će ti uvijek služiti.«
8 No Roboam je odbacio savjet starijih. Tražio je savjet mladića s kojima je odrastao, a koji su sad bili u njegovoj službi.
9 Pitao ih je: »Što mi savjetujete? Kako da odgovorim narodu? Traže da im olakšam teret koji je na njih navalio moj otac.«
10 Mladići, koji su s njim odrasli, odgovorili su: »Ljudima, koji traže od tebe da im olakšaš Salomonov teret teškog rada, reci ovako: ‘Sva muškost mog oca stane u moj mali prst.[b] 11 Moj vas je otac tjerao na težak rad, a ja ću vas tjerati još i više. Moj vas je otac kažnjavao bičevima, a ja ću vas kažnjavati škorpionima.’«
12 Kao što je Roboam tražio, Jeroboam i cijeli narod okupili su se treći dan pred kraljem.
13 Kralj je odbacio savjet starijih i oštro odgovorio narodu 14 prema savjetu mladića s kojima je odrastao: »Moj vas je otac tjerao na težak rad, a ja ću vas tjerati još i više. On vas je kažnjavao bičevima, a ja ću vas kažnjavati škorpionima.«
15 Kralj dakle nije udovoljio narodu. Tako je BOG ispunio obećanje Nebatovom sinu Jeroboamu, koje mu je objavio prorok Ahija iz Šila.
16 Kad su Izraelci vidjeli da ih kralj odbija poslušati, rekli su mu:
»Mi nemamo udio u Davidovom kraljevstvu!
Mi nismo nasljednici Jišajevog sina!
Krenimo svojim kućama, Izraele!
Pustimo Davidovog potomka da se brine za vlastitu obitelj.«
Zatim su se Izraelci vratili svojim domovima. 17 Stoga je Roboam vladao samo Izraelcima koji su živjeli u judejskim gradovima.
18 Adoram je bio nadglednik za prisilni rad. Kralj Roboam poslao ga je Izraelcima, ali oni su ga kamenovali do smrti. Kralj je tada brzo pobjegao kočijom u Jeruzalem. 19 Izrael se pobunio protiv Davidove vladarske obitelji i tako je ostalo sve do danas.
20 Kad je cijeli Izrael čuo da se Jeroboam vratio, pozvali su ga pred okupljene predstavnike naroda i proglasili kraljem cijeloga Izraela. Jedino je Judino pleme ostalo odano Davidovoj vladarskoj kući.
Strpljivost
7 Stoga, braćo i sestre, budite strpljivi i čekajte Gospodinov dolazak. Sjetite se zemljoradnika koji strpljivo čeka dragocjene plodove zemlje dok ne prime ranu i kasnu kišu. 8 Tako i vi strpljivo čekajte. Ne gubite nadu! Gospodinov je dolazak blizu! 9 Ne mrmljajte, braćo i sestre, jedan protiv drugoga, da ne budete osuđeni. Gledajte! Sudac je pred vratima. 10 Braćo i sestre, neka vam proroci, koji su govorili u Gospodinovo ime, budu uzor. Oni su mnogo toga pretrpjeli i bili su strpljivi. 11 Znate da blagoslovljenima nazivamo one koji su ustrajali. Čuli ste za Jobovu strpljivost. Poznato vam je kako mu je Gospodin na kraju pomogao jer je Gospodin milostiv i milosrdan.[a]
12 Iznad svega, braćo moja i sestre, ne prisežite ni Nebom ni Zemljom ni bilo kojom drugom prisegom. Kad mislite da, recite samo »da«, kada mislite ne, recite samo »ne«. Tako nećete biti osuđeni.
19 Braćo moja i sestre, ako netko od vas skrene s puta istine, drugi mu može pomoći da se vrati. 20 Zapamtite: onaj tko vrati grešnika s njegovog pogrešnoga puta, spasit će njegovu dušu od smrti. Mnogi će mu grijesi biti oprošteni.
Isusova smrt
(Mt 27,45-56; Lk 23,44-49; Iv 19,28-30)
33 U podne, tama se spustila na cijelu zemlju i tako je bilo do tri sata. 34 U tri je sata Isus glasno povikao: »Eloi, Eloi, lama sabahthani?«—što znači: »Bože moj, Bože moj, zašto si me napustio?«[a]
35 Kad su to čuli neki koji su stajali u blizini, rekli su: »Slušajte, zove Iliju[b]!«
36 Netko je otrčao i namočio spužvu octom, stavio je na štap i dao Isusu da pije, govoreći: »Čekajte da vidimo hoće li doći Ilija i skinuti ga s križa.«
37 A Isus je, viknuvši jakim glasom, izdahnuo.
38 Toga trenutka zastor se u Hramu razderao popola, od vrha do dna. 39 Kad je rimski časnik, koji je stajao nasuprot Isusu, vidio kako je umro Isus, rekao je: »Ovaj je čovjek zaista bio Božji Sin!«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International