Book of Common Prayer
Božja dobrota i nezahvalnost Izraela
Asafov »maskil«.
1 Čuj što te učim, narode,
poslušaj riječi mojih usta!
2 Priče ću vam pričati,
drevne tajne objasniti.
3 Ono što smo čuli i saznali,
što su nam naši preci rekli,
4 unucima nećemo sakriti.
Pričat ćemo novom naraštaju
o BOŽJIM djelima, hvale dostojnima,
o njegovoj snazi i čudima koja radi.
5 On je dao propise Jakovljevom narodu
i postavio zakon Izraelu.
Zapovjedio je našim precima
da ih objave svojoj djeci,
6 da ih sazna sljedeći naraštaj,
djeca koja će se tek roditi,
koja će ih onda reći svojoj djeci,
7 tako da se uzdaju u Boga
i ne zaborave njegova djela—
i da čuvaju njegove zapovijedi,
8 da ne budu kao njihovi preci:
naraštaj buntovan i nepokoran,
koji se nisu u Boga pouzdali,
niti mu ostali vjerni.
9 Ljudi iz Efrajima imali su lukove,
ali su nam u bitci okrenuli leđa.
10 Odbijali su Božji savez
i nisu živjeli po zakonu.
11 Zaboravili su njegova djela
i čuda koja im je pokazao.
12 Čudesna djela on je učinio
pred očima njihovih predaka
u egipatskoj zemlji, kod grada Soana.
13 More je razdvojio i preko ih preveo,
učinio je da vode stoje kao zidine.
14 Danju ih je vodio oblakom,
a noću svjetlošću vatre.
15 U pustinji je raskolio stijene
i napojio ih obiljem vode.
16 Iz hridine je izveo potoke
i učinio da vode poteku kao rijeke.
17 A oni su i dalje griješili protiv njega,
bunili se u pustinji protiv Svevišnjega.
18 Zatim su Boga iskušavali,
tražeći hranu po svojoj volji.
19 Protiv Boga su govorili i pitali:
»Može li nam Bog dati hranu[a] u pustinji?
20 Da, on je udario stijenu
i potekli su nabujali potoci.
A može li nam dati i kruha?
Može li narodu nabaviti mesa?«
21 Kad ih je BOG čuo, razjario se.
Vatra je planula protiv Jakova,
gnjev se dignuo protiv Izraela
22 jer nisu vjerovali svojem Bogu
niti se uzdali u njegovo spasenje.
23 Zapovjedio je oblacima na nebu
i otvorio sva nebeska vrata,
24 prosuo im je manu kao kišu,
narodu je dao nebesko žito.
25 Čovjek je jeo kruh anđela,
Bog im je dao da se nasite.
26 S nebesa je istočni vjetar pustio
i svojom snagom južni vjetar podigao.
27 Meso je padalo kao kiša,
ptica je bilo kao morskog pijeska.
28 Učinio je da padnu usred tabora,
svud uokolo njihovih šatora.
29 Jeli su dok se nisu zasitili,
dao im je ono za čim su žudjeli.
30 A dok ih još nije prošla želja,
dok im je hrana još bila u ustima,
31 Božji gnjev digao se na njih.
Pobio je najjače među njima
i pokosio izraelske mladiće.
32 Ali oni su i dalje ustrajno griješili,
nisu vjerovali njegovim čudima.
33 Zato im je dane prekinuo u jednom dahu,
okončao im godine iznenadnim užasom.
34 Kad bi ih Bog ubijao, tražili bi ga,
i opet mu se svesrdno vraćali—
35 sjetili bi se da je Bog njihova Stijena,
Bog Svevišnji i njihov Otkupitelj.
36 A oni su ga varali
i laži mu govorili.
37 Nisu mu bili odani srcem,
niti vjerni njegovom savezu.
38 Ali on je bio samilostan,
opraštao bi im grijeh
i nije ih istrijebio.
Mnogo je puta susprezao gnjev
i nije budio svoju ljutnju.
39 Sjetio bi se da su samo smrtnici,
vjetar koji prođe i više se ne vrati.
40 Koliko su se bunili protiv njega
i žalostili ga u pustinji!
41 Stalno su iznova iskušavali Boga
i zadavali bol svecu Izraelovom.
42 Nisu se sjećali njegove moći—
onog dana kad ih je otkupio od neprijatelja,
43 ni znakova koje je učinio u Egiptu,
njegovih čuda u kraju oko Soana.
44 U krv je pretvorio rijeke i potoke
i nitko nije iz njih mogao piti.
45 Rojeve muha poslao je da ih grizu
i žabe da im zagorčaju život.
46 Usjeve im je predao nametnicima,
plod njihove muke skakavcima.
47 Lozu im je zatukao tučom,
njihove divlje smokve mrazom.
48 Njihova goveda izložio je tuči,
a stoku munjama.
49 Poslao je na njih svoj žestoki gnjev,
srdžbu, bijes i nevolju.
Anđela zatirača poslao je na njih,
50 dao je oduška svome gnjevu.
Život im nije poštedio smrti,
nego ih je predao pomoru.
51 Pobio je sve prvorođeno u Egiptu,
najstarije sinove u Hamovim šatorima.
52 Ali svoj narod izveo je kao ovce
i kroz pustinju ih poveo kao stado.
53 Vodio ih je pouzdano pa se nisu plašili,
a more je prekrilo njihove neprijatelje.
54 Doveo ih je u svoju Svetu zemlju,
na ovu goru koju je svojom snagom osvojio.
55 Pred njima je istjerao narode.
Užetom je izmjerio i razdijelio
nasljedstvo plemenima Izraelovim
i dao da se nastane u svojim šatorima.
56 Ali oni su iskušavali Svevišnjeg Boga
i stalno se bunili protiv njega.
Nisu se držali njegovih propisa.
57 Iznevjerili su ga kao i njihovi preci,
nepouzdani kao iskrivljen lûk.
58 Ljutili su ga jer su se klanjali idolima
i nevjerom ga činili ljubomornim.
59 Kada ih je Bog čuo, razjario se
i sasvim odbacio Izrael.
60 Napustio je svetište u Šilu,
šator u kojem se nastanio među ljudima.
61 Dao je da neprijatelj zarobi Kovčeg saveza,
predao im je znak svoje slave.
62 Svoj narod je predao maču,
razjaren na svoj posjed.
63 Vatra je proždrla njihove mladiće,
a djevojke nisu čule svadbenu pjesmu.
64 Svećenici su im pali od mača,
a udovice nisu stigle ni zaplakati.
65 Tada se Gospodar prenuo, kao od sna,
kao ratnik koji se trijezni od vina.
66 Potisnuo je svoje neprijatelje,
predao ih vječnoj sramoti.
67 Potom je odbacio Josipov šator
i nije izabrao Efrajimovo pleme,
68 nego je izabrao pleme Judino,
goru Sion, koju je zavolio.
69 Svoje svetište sagradio je kao nebo visoko,
kao zemlju, da traje dovijeka.
70 Izabrao je Davida, svog slugu;
našao ga je kod ovaca i odatle uzeo.
71 Doveo ga je od ovaca dojilica
da na ispašu vodi Jakova, njegov narod,
Izraela, njegov posjed.
72 I napasao ih je čistog srca,
vodio ih je vještim rukama.
19 »Idi u miru!« reče mu Elizej.
Nakon što je Naaman prešao mali dio puta, 20 Gehazi, sluga Božjeg čovjeka Elizeja, pomisli: »Moj je gospodar bio preblag prema tom Aramejcu Naamanu kad nije od njega ništa primio. Zaklinjem se BOGU, požurit ću za njim i uzeti nešto od njega.«
21 Tako je Gehazi požurio za Naamanom.
Kad je Naaman vidio da netko trči za njim, sišao je s kola, dočekao ga i upitao: »Je li sve u redu?«
22 »Sve je u redu«, odgovorio je Gehazi. »Gospodar me poslao da ti kažem kako su upravo iz Efrajimova gorskog kraja stigla dvojica mladića iz družine proroka. Molim te, daj za njih tri tisuće srebrnjaka[a] i dva odijela.«
23 »Molim te, uzmi šest tisuća srebrnjaka[b]«, rekao je Naaman. Nagovarao ga je i zavezao šest tisuća srebrnjaka i dva odijela u dvije vreće pa je sve natovario na dvojicu svojih slugu, da nose ispred Gehazija. 24 Kad je Gehazi stigao do Elizejevog brda, uzeo je darove, ostavio ih u kući i otpustio Naamanove sluge. 25 Potom je otišao do svoga gospodara Elizeja i stao pred njega.
»Gdje si bio, Gehazi?« upitao je Elizej.
»Tvoj sluga nikamo nije išao«, odgovorio je Gehazi.
26 No Elizej mu je rekao: »Nisam li u duhu bio s tobom kad je onaj čovjek sišao s kola da te dočeka? Zar je sad vrijeme za primanje novca i odjeće, kupovanje maslinika i vinograda, ovaca i goveda, sluga i sluškinja? 27 Sad će Naamanova bolest prijeći na tebe i na tvoje potomke zauvijek.«
Gehazi je otišao od Elizeja kože bijele kao snijeg. Dobio je bolest.
Opomene
5 Ljudi pričaju da među vama ima takvog seksualnoga nemorala kakvog nema čak ni među ljudima koji ne poznaju Boga. Naime, pričaju da netko spava sa svojom maćehom. 2 A vi se još i ponosite sobom! Bolje bi bilo da žalujete. Onoga tko to čini treba isključiti iz zajedništva. 3 Bez obzira na to što nisam tjelesno prisutan, u duhu sam s vama. Već sam osudio onoga koji je to učinio, kao što bih učinio da sam bio ondje. 4 Okupite se u ime našega Gospodina Isusa! Moj duh i snaga našega Gospodina Isusa bit će s vama. 5 Izručite tog čovjeka sotoni da mu tjelesna narav[a] bude uništena kako bi se njegov duh mogao spasiti na Gospodinov dan.
6 Vaše hvaljenje nije dobro. Ne znate li da »malo kvasca ukvasi cijelo tijesto«? 7 Riješite se staroga kvasca da biste postali novo tijesto. Kao kršćani, vi ste kruhovi bez kvasca. Krist, naše pashalno janje[b], bio je žrtvovan. 8 Stoga, jedimo pashalnu gozbu: ne stari kruh sa starim kvascem—kruh grijeha i zloće, nego kruh bez kvasca—kruh dobrote i istine.
Isus poučava o seksualnom grijehu
27 »Čuli ste da je rečeno: ‘Ne počini preljub!’[a] 28 A ja vam kažem da je svatko tko s požudom pogleda ženu, već u svom srcu s njom učinio preljub. 29 Stoga, ako te tvoje desno oko navodi na grijeh, izvadi ga i baci! Bolje ti je izgubiti jedan dio tijela nego da ti cijelo tijelo bude bačeno u pakao. 30 Ako te tvoja desna ruka navodi na grijeh, odsijeci je i baci! Bolje ti je izgubiti jedan dio tijela nego da ti cijelo tijelo bude bačeno u pakao.«
Isus poučava o razvodu
(Mt 19,9; Mk 10,11-12; Lk 16,18)
31 »Rečeno je: ‘Onaj tko se rastaje od svoje žene, mora joj dati pismenu potvrdu o razvodu.’[b] 32 No ja vam kažem da svatko tko se rastaje od svoje žene, tjera je na preljub, osim ako se rastaje zbog bračne nevjere. A onaj tko se oženi takvom rastavljenom ženom, također čini preljub.«
Isus poučava o davanju obećanja
33 »Čuli ste da je našim precima rečeno: ‘Ne krši prisegu koju si dao! Izvrši prisegu koju si dao Gospodinu!’[c] 34 Ali ja vam kažem: ne zaklinjite se nikako! Ni nebom, jer je ono Božje prijestolje; 35 ni zemljom, jer je pod njegovim nogama; ni Jeruzalemom, jer pripada njemu, velikom Kralju. 36 Ne zaklinji se ni svojom glavom, jer ne možeš ni jednu vlas učiniti ni bijelom ni crnom. 37 Ako želiš reći ‘da’, onda reci ‘da’, a ako želiš reći ‘ne’, reci ‘ne.’ Sve što je više od toga, dolazi od Zloga.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International