Book of Common Prayer
Molitva za pomoć
Voditelju zbora. Davidova pjesma. Za spomen.
1 Bože, molim te, izbavi me!
BOŽE, brzo mi priskoči u pomoć!
2 Osramoti i posrami
sve koji traže moj život.
Potjeraj i ponizi
sve koji mi žele zlo.
3 Neka osramoćeni uzmaknu,
svi koji mi se zlurado rugaju.
4 A oni koji te traže,
neka se zbog tebe raduju i vesele.
Oni koji vole tvoje spasenje,
neka neprestano govore:
»Velik je Bog!«
5 A ja sam jadan i bijedan.
Bože, brzo dođi k meni!
Ti si moj pomoćnik i spasitelj.
BOŽE, nemoj kasniti.
Molitva starca u nevolji
1 U tebi, BOŽE, sklonište nalazim,
ne daj da se ikada posramim.
2 Izbavi me i oslobodi u svojoj pravednosti,
pažljivo me poslušaj i spasi.
3 Budi mi stijena na koju se mogu skloniti,
gdje uvijek mogu doći.[a]
Zapovijedi moje spasenje
jer ti si moja stijena i utvrda.
4 Bože moj, iz ruku zlikovaca me oslobodi,
iz šaka opakih i okrutnih ljudi.
5 Gospodaru BOŽE, ti si moja nada,
u tebe sam se pouzdao od mladosti.
6 Od rođenja se na tebe oslanjam,
od majčinog trbuha o tebi ovisim.
Bez prestanka tebe slavim.
7 Primjer sam postao mnogima
jer ti si mi bio jaka zaštita.
8 Usta su mi puna hvalospjeva,
stalno o tvojoj slavi govore.
9 Ne odbaci me u doba starosti,
ne ostavljaj me potrošene snage.
10 Jer, neprijatelji govore protiv mene,
okupljaju se i kuju urotu,
na moj život vrebaju.
11 Govore: »Bog ga je ostavio!
Idemo ga uhvatiti,
nema ga tko spasiti.«
12 Bože, od mene se ne udaljavaj,
Bože moj, u pomoć mi pohitaj.
13 Posrami i porazi moje tužitelje,
neka budu prezreni i poniženi
oni koji mi žele nauditi.
14 A ja ću uvijek na tebe čekati,
još više ću te slaviti.
15 Pričat ću koliko si pravde izvršio,
koliko si me mnogo puta spasio,
previše da bih izbrojao.
16 Slavit ću silna djela Gospodara BOGA,
slavit ću samo tvoju dobrotu.
17 Bože, od mladosti me moje učiš
i još uvijek govorim o tvojim divnim djelima.
18 Ne ostavljaj me, Bože,
sada kad sam star i sijed,
da mogu objaviti tvoju moć i silu
generacijama koje dolaze.
19 Tvoja pravednost, Bože, do neba doseže.
Čudesna si djela učinio.
Tko je kao ti, Bože?
20 Premda si me izložio nevoljama i patnjama,
opet ćeš me oživjeti,
iz dubina zemlje podići.
21 Učinit ćeš me još većim
i ponovo me utješiti.
22 Harfu ću tebi svirati,
za vjernost ti zahvaljivati, Bože moj.
Uz liru ću ti hvalospjeve pjevati,
Sveti Bože Izraelov.
23 Moje usne će klicati radosno,
slaveći te što si me spasio.
24 Moj jezik će stalno o tvojoj dobroti pričati
jer su osramoćeni i posramljeni
oni koji su mi htjeli nauditi.
Molitva potlačenog naroda za pomoć
Asafova pjesma.
1 Zašto si nas skroz napustio, Bože?
Zašto tvoj gnjev tinja protiv stada tvog pašnjaka?
2 Sjeti se svog naroda, koji si davno kupio,
plemena koje si otkupio da bude tvoje,
i ove gore Sion, na kojoj si boravio.
3 Skreni svoje korake prema drevnim ruševinama,
vrati se u svetište koje je neprijatelj razorio.
4 Tvoji su neprijatelji urlali na mjestu gdje se sastaješ s nama
i ondje postavili znakove svoje pobjede.
5 Vojnici su navalili na vrata,
kao što drvosječe ruše stabla.
6 Skršili su sjekirama i batovima
sve izrezbarene ploče.
7 Tvoje svetište spalili su do zemlje,
oskvrnuli prebivalište tvog Imena.
8 Pomislili su: »Hajde da ih posve satremo.«
Spalili su sva mjesta sastanka s Bogom u zemlji.
9 Ne vidimo više svoja čuda, nema više proroka,
nitko od nas ne zna dokle će ovako.
10 Dokad će te neprijatelji izrugivati, Bože?
Zar će zauvijek vrijeđati tvoje ime?
11 Zašto nam ne pružiš ruku?
Podigni je i dokrajči neprijatelje!
12 Bože, ti si moj kralj od davnina,
ti spasenje donosiš na zemlju.
13 Ti si svojom silom razdvojio more,
razbio glave morskoj nemani.
14 Ti si Levijatanu[a] smrskao glave,
dao ga za hranu životinjama.
15 Ti si vrela i potoke otvorio,
ti si učinio da rijeke presuše.
16 Dan je tvoj, a i noć je tvoja,
ti si postavio mjesec i sunce.
17 Ti si odredio sve granice zemlje,
stvorio si ljeto i zimu.
18 Sjeti se, BOŽE, kako te neprijatelj vrijeđao,
kako su bezumni ljudi gazili tvoje ime.
19 Nemoj nas predati kao golubicu zvijerima,
nemoj nikada zaboraviti živote svojih patnika.
20 Sjeti se svog saveza s nama
jer puni su nasilja mračni zakutci zemlje.
21 Ne daj da potlačeni budu osramoćeni,
neka siromašni i bespomoćni hvale tvoje ime.
22 Ustani, Bože, i obrani se!
Sjeti se kako te bezumni stalno izazivaju.
23 Ne zaboravi vikanje svojih neprijatelja
ni stalnu galamu svojih protivnika.
Bitka u Ramotu, u Gileadu
29 Izraelski kralj Ahab i judejski kralj Jošafat krenuli su u vojni pohod na Ramot u Gileadu.
30 Ahab je rekao Jošafatu: »Prerušit ću se i ući u bitku. A ti obuci moju kraljevsku odoru.«
I tako je izraelski kralj ušao prerušen u bitku.
31 Kralj Arama zapovjedio je trideset i dvojici zapovjednika svojih bojnih kola: »Ne napadajte nikoga, koliko god bio važan, nego samo izraelskog kralja.«
32 Kad su zapovjednici bojnih kola ugledali Jošafata, bili su uvjereni da je izraelski kralj. Krenuli su na njega u napad, a on je počeo vikati. 33 Kad su zapovjednici shvatili da nije izraelski kralj, prestali su ga napadati. 34 No jedan je ratnik nasumce odapeo strijelu i pogodio pravog izraelskoga kralja. Strijela se zabila točno između dvije ploče njegovog oklopa.
Kralj je rekao vozaču svojih kola: »Okreni kola! Izvedi me iz bitke! Ranjen sam.«
35 Bitka je bjesnjela cijeli dan. Naslonjen u kolima, kralj je stajao poduprt naočigled Aramejaca. Iskrvario je na podu kola i uvečer umro.
36 Kad je sunce bilo na zalasku, kroz bojne je redove odjeknuo povik: »Neka se svatko vrati u svoj grad i svoju zemlju!«
37 Kralj je bio mrtav. Njegovo su tijelo odnijeli u Samariju i ondje ga sahranili. 38 Njegova su bojna kola oprali u samarijskom jezeru, gdje su se kupale prostitutke, a psi su polizali njegovu krv. Baš onako kako je objavio BOG.
39 Ostala Ahabova djela i sve što je činio, sve o palači s ukrasima od bjelokosti i gradovima koje je izgradio, zapisano je u knjizi Povijest izraelskih kraljeva. 40 Nakon što je Ahab umro, sahranjen je pored svojih predaka. Njegov je sin Ahazija postao sljedeći kralj.
Jošafat, kralj Jude
(2 Kr 17,1-21)
41 Jošafat, Asin sin, postao je kralj Jude u četvrtoj godini vladavine izraelskoga kralja Ahaba. 42 Jošafat je imao trideset i pet godina kad je postao kralj, a vladao je u Jeruzalemu dvadeset i pet godina. Majka mu se zvala Azuba i bila je Šilhijeva kći. 43 U svemu je slijedio svog oca Asu i od toga nije odstupio. Postupao je ispravno pred BOGOM. No nije uklonio lokalna svetiša pa je narod nastavio prinositi žrtve i kâd lažnim bogovima. 44 Jošafat je sklopio mir s kraljem Izraela.
45 Ostala njegova djela, moć koju je pokazao i ratove koje je vodio, sve je zapisano u knjizi Povijest judejskih kraljeva.
14 Čovjek koji u sebi nema Duha, ne prihvaća istine koje nam obznanjuje Božji Duh jer su te istine za njega ludost. On ih ne može razumjeti jer se one moraju promišljati uz pomoć Duha. 15 Duhovan čovjek može prosuđivati ove istine, ali njega nitko ne može prosuđivati. Jer, kao što piše u Svetom pismu:
16 »Tko zna kako razmišlja Gospodin?
Tko ga može poučiti?«[a]
No mi razmišljamo poput Krista.
Podjele u Crkvi
3 Ali, braćo i sestre, ja vam nisam mogao govoriti kao ljudima koji su vođeni Duhom, nego kao ljudima koji su vođeni ljudskom naravi, kao novorođenčadi u Kristu. 2 Hranio sam vas mlijekom, a ne čvrstom hranom, jer još niste bili spremni jesti čvrstu hranu. Ni sada još niste spremni jesti čvrstu hranu. 3 Još uvijek ste vođeni ljudskom naravi. Kad ste ljubomorni jedni na druge i međusobno se prepirete, zar niste vođeni ljudskom naravi? Zar ne postupate kao ljudi u svijetu? 4 Neki od vas kažu da pripadaju Pavlu, a drugi da pripadaju Apolonu. Kad tako govorite, zar se ne ponašate kao ljudi ovoga svijeta?
5 Naime, tko je Apolon i tko je Pavao? Mi smo samo sluge uz čiju ste pomoć povjerovali, a svaki od nas radi ono što mu je namijenio Bog. 6 Ja sam posijao sjeme, Apolon ga je zalijevao, ali Bog je učinio da raste. 7 Dakle, nije važan onaj koji sije sjeme ni onaj koji ga zalijeva, nego Bog koji čini da raste. 8 Onaj koji sije sjeme i onaj koji ga zalijeva imaju isti cilj i svaki će od njih primiti nagradu prema uloženom trudu. 9 Mi zajedno radimo za Boga, a vi ste Božje polje.
Vi ste i Božja građevina. 10 Koristeći dar milosti, koji mi je dao Bog, postavio sam temelj, kao vješti graditelj. Drugi grade na tom temelju. No svatko treba paziti kako gradi. 11 Nitko ne može položiti drugi temelj osim onoga koji je već položen, a to je Isus Krist. 12 Svatko može graditi na tom temelju, upotrebljavajući zlato, srebro, drago kamenje, drvo, sijeno ili slamu. 13 No rad svakoga čovjeka jasno će se vidjeti jer će ga prokazati Dan suda. Taj će se Dan pojaviti s vatrom i ta će vatra otkriti kakav je rad svakoga čovjeka. 14 Ako nečiji rad, odnosno ono što je izgradio na temelju, odoli vatri, 15 on će primiti nagradu. Ako nečiji rad, odnosno ono što je izgradio na temelju, izgori, čovjek će pretrpjeti gubitak. Međutim, on sâm bit će spašen, ali kao onaj koji je pobjegao kroz vatru.
Govor na gori
(Lk 6,20-23)
5 Kad je Isus ugledao mnoštvo, popeo se na goru i sjeo. Prišli su mu učenici, 2 a on je počeo poučavati ljude:
3 »Blago onima koji znaju da su duhovno potrebiti
jer njima pripada Kraljevstvo nebesko.
4 Blago tužnima
jer će ih utješiti Bog.
5 Blago krotkima
jer će naslijediti zemlju[a].
6 Blago onima koji su žedni i gladni pravednosti
jer će ih nasititi Bog.
7 Blago milosrdnima
jer će im biti iskazano milosrđe.
8 Blago onima koji su čistog srca
jer će gledati Boga.
9 Blago mirotvorcima
jer će se zvati Božjom djecom.
10 Blago progonjenima zbog pravednosti
jer njima pripada Kraljevstvo nebesko.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International