Revised Common Lectionary (Semicontinuous)
Ispovijed patnika
Voditelju zbora, Jedutunu[a]. Davidova pjesma.
1 Odlučio sam: »Pazit ću što govorim,
neću griješiti svojim jezikom.
Usta ću držati zatvorena[b]
u blizini loših ljudi.«
2 Zašutio sam, umuknuo,
ni o čemu nisam govorio,
no bilo mi je još gore.
3 Jako sam se uznemirio.
No što sam više mislio,
sve sam bio nestrpljiviji.
A onda sam progovorio:
4 »BOŽE, reci što će biti sa mnom,
koliko ću još živjeti?
Želim znati kako će moj život proći.
5 Dao si mi da živim samo kratko,
kao da me pred tobom i nema.
Kao dah, čovjek prolazi i nestaje. Selah
6 Ovaj život je kao prolazna sjenka.
Uzalud bogatstvo sakupljamo,
a tko će ga poslije uzeti, ne znamo.
7 Gospodaru, čemu da se nadam?
Ti si sva moja nada.
8 Spasi me od svega što sam zgriješio,
ne daj da me budale ismijavaju.
9 Šutio sam, nisam ništa rekao
jer ti si mi svu tu patnju dao.
10 Prestani me kažnjavati,
ubija me pritisak tvoje ruke.
11 Kažnjavaš nas za pogreške,
učiš nas kako trebamo živjeti.
No sve se istroši, kao kad moljac izjeda.
Baš kao dah, čovjek prolazi i nestaje. Selah
12 BOŽE, čuj moju molitvu,
slušaj moj plač i pogledaj mi suze.
Kao putnik kroz ovaj život putujem,
kao i moji preci, samo kratko sam tvoj gost.
13 Pusti me malo da budem sretan
prije nego što odem i više me ne bude.«
Elihu nastavlja raspravu
32 Trojica su Jobovih prijatelja prestala odgovarati Jobu jer je bio siguran u svoju nedužnost. 2 Ali ondje je bio Elihu, Barakelov sin, iz mjesta Buz, iz Ramove obitelji. Jako se naljutio na Joba jer je opravdavao sebe, umjesto Boga. 3 A naljutio se i na njegovih trojicu prijatelja jer nisu znali odgovoriti Jobu, a ipak su ga osuđivali. 4 On se do tada suzdržavao odgovoriti Jobu jer su oni bili stariji od njega. 5 No kad je vidio da su ona trojica ostala bez riječi, naljutio se. 6 Stoga, progovorio je Elihu, sin Barakela iz Buza:
»Ja sam mlad po godinama, a vi ste stari;
zato sam se bojažljivo susprezao da vam kažem svoje mišljenje.
7 Mislio sam: ‘Neka starost govori,
neka mnoge godine pokažu mudrost.’
8 Ali čovjeku pamet daje duh,
dah Svemoćnoga daje mu razum.
9 Nisu samo dugovječni mudri,
niti samo stari znaju što je pravda.
10 Stoga, tražim da me saslušate,
da i ja izložim svoje znanje.
11 Čekao sam dok ste govorili,
slušao kako rasuđujete.
Dok ste tražili prave riječi,
12 posvetio sam vam svu svoju pažnju.
No nijedan od vas nije opovrgnuo Jobove riječi,
niti odgovorio na njegove tvrdnje.
13 Nemojte reći da ste našli mudrost.
Joba treba pobiti Bog, a ne čovjek.
14 Job je raspravljao s vama
i vi ste rekli što ste imali,
a ja ću sada reći svoje.
15 Jobe, ovi se ljudi boje dalje govoriti,
ponestalo im je riječi.
16 Da još čekam zato što šute,
zato što stoje i ništa ne odgovaraju?
17 I ja ću reći svoje,
iznijet ću svoje znanje.
18 Jer, imam mnogo toga reći,
duh me iznutra na to tjera.
19 Utroba mi je kao vino što se ne odzračuje,
kao nova mješina koja će se rasprsnuti.
20 Govorit ću i ja da nađem olakšanje,
otvorit ću usta i odgovoriti.
21 Ni prema kome neću biti pristran,
niti ću bilo kome laskati.
22 Jer, da sam vičan laskanju,
moj Stvoritelj brzo bi me kaznio.
Bogataš i Lazar
19 »Bio jednom neki bogataš. Odijevao se u najbolju odjeću i svakodnevno se obilno gostio. 20 A siromašni čovjek po imenu Lazar ležao je pred njegovim vratima sav u čirevima. 21 Čeznuo je da se najede mrvica s bogataševog stola. Čak su i psi dolazili te mu lizali čireve. 22 Jednoga je dana siromah umro, a anđeli su ga odnijeli u Abrahamovo naručje. I bogataš je umro i pokopali su ga. 23 Dospio je u svijet mrtvih i ondje je bio na mukama. Kad je pogledao uvis, u daljini je spazio Abrahama, a u njegovom krilu Lazara. 24 Povikao je i rekao: ‘Oče Abrahame, smiluj mi se i pošalji Lazara da namoči vršak prsta u vodu i rashladi mi jezik jer se mučim u ovoj vatri!’ 25 A Abraham je rekao: ‘Sine moj, sjeti se da si za svoga života primio svoje dobro, dok je Lazar primio zlo. Ali sada je on ovdje utješen, a ti se mučiš. 26 Osim toga, između nas i vas velik je ponor. Oni koji odavde žele doći k vama, ne mogu, niti tko od vas može doći k nama.’ 27 Bogataš je rekao: ‘Onda te molim, oče, pošalji Lazara u kuću moga oca, 28 jer imam petero braće. Neka ih upozori da i oni ne dođu na ovo mjesto muka!’ 29 A Abraham je odgovorio: ‘Imaju Mojsija i proroke. Neka njih slušaju!’ 30 Bogataš je odgovorio: ‘Neće, oče Abrahame, ali ako tko od mrtvih dođe k njima, obratit će se.’ 31 A Abraham mu je odgovorio: ‘Ako ne slušaju Mojsija i proroke, neće poslušati ni onoga koji ustane od mrtvih.’«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International