Revised Common Lectionary (Semicontinuous)
Ispovijed patnika
Voditelju zbora, Jedutunu[a]. Davidova pjesma.
1 Odlučio sam: »Pazit ću što govorim,
neću griješiti svojim jezikom.
Usta ću držati zatvorena[b]
u blizini loših ljudi.«
2 Zašutio sam, umuknuo,
ni o čemu nisam govorio,
no bilo mi je još gore.
3 Jako sam se uznemirio.
No što sam više mislio,
sve sam bio nestrpljiviji.
A onda sam progovorio:
4 »BOŽE, reci što će biti sa mnom,
koliko ću još živjeti?
Želim znati kako će moj život proći.
5 Dao si mi da živim samo kratko,
kao da me pred tobom i nema.
Kao dah, čovjek prolazi i nestaje. Selah
6 Ovaj život je kao prolazna sjenka.
Uzalud bogatstvo sakupljamo,
a tko će ga poslije uzeti, ne znamo.
7 Gospodaru, čemu da se nadam?
Ti si sva moja nada.
8 Spasi me od svega što sam zgriješio,
ne daj da me budale ismijavaju.
9 Šutio sam, nisam ništa rekao
jer ti si mi svu tu patnju dao.
10 Prestani me kažnjavati,
ubija me pritisak tvoje ruke.
11 Kažnjavaš nas za pogreške,
učiš nas kako trebamo živjeti.
No sve se istroši, kao kad moljac izjeda.
Baš kao dah, čovjek prolazi i nestaje. Selah
12 BOŽE, čuj moju molitvu,
slušaj moj plač i pogledaj mi suze.
Kao putnik kroz ovaj život putujem,
kao i moji preci, samo kratko sam tvoj gost.
13 Pusti me malo da budem sretan
prije nego što odem i više me ne bude.«
Job odgovara Bildadu
26 Tada je Job odgovorio:
2 »Kako si dobro pomogao nemoćnome!
Kako si samo spasio nejakoga!
3 Kako si dobro savjetovao onoga tko nema mudrosti!
Koliku si samo mudrost pokazao!
4 Čijom li si pomoći izgovorio te riječi
i čiji li je duh iz tebe govorio?
5 Mrtvi dolje strepe,
duhovi u Podzemlju.[a]
6 Bog jasno vidi svijet mrtvih,
smrt[b] mu nije skrivena.
7 Bog je nad kaosom razastro sjeverno nebo,
a Zemlju je objesio o ništa.
8 On skuplja vodu u oblake,
a oblak se od njih ne razdere.
9 Zaklanja svoje prijestolje
razastirući preko njega oblake.
10 On je na morima nacrtao horizont,
granicu između svjetlosti i tame.
11 Tresu se stupovi nebesa,
prestravljeni njegovom prijetnjom.
12 Svojom je snagom more ukrotio,
svojom mudrošću morsku neman[c] raskomadao.
13 Od njegova daha nebo se razbistrilo,
ruka mu je morsku neman probola.
14 A to je samo djelić njegovih djela,
samo šapat riječi o njemu čujemo.
Tko može razumjeti njegovu gromovitu snagu?«
Veliko mnoštvo
9 Nakon toga pogledao sam, a ispred mene nalazilo se veliko mnoštvo koje nitko nije mogao izbrojiti. Tu su bili ljudi iz svakoga naroda, plemena, rase i jezika. Stajali su pred prijestoljem i pred Janjetom. Imali su na sebi duge bijele ogrtače i u rukama su držali palmine grane. 10 Vikali su jakim glasom: »Spasenje pripada našem Bogu koji sjedi na prijestolju i Janjetu!« 11 Svi su anđeli stajali oko prijestolja, starješina i četiriju bića. Pali su ničice pred prijestoljem i slavili Boga. 12 Govorili su: »Amen! Hvala, slava, mudrost, zahvalnost, čast, moć i snaga pripadaju našem Bogu uvijek i zauvijek. Amen!«
13 Tada me jedan starješina upitao: »Tko su ovi ljudi u dugim bijelim ogrtačima? Odakle su došli?«
14 Odgovorio sam mu: »Gospodine, ti to znaš.«
A starješina mi je rekao: »Ovo su oni što su prošli veliku patnju. Oprali su i izbijelili svoje ogrtače u Janjetovoj krvi. 15 Zato sada stoje pred Božjim prijestoljem i danonoćno ga štuju u njegovom hramu. Onaj što sjedi na prijestolju štitit će ih svojom prisutnošću. 16 Oni nikada više neće biti gladni ni žedni. Nikada im više neće naškoditi sunce ni vrućina. 17 Janje na sredini prijestolja bit će njihov pastir. Vodit će ih na izvore vode koja daje život, a Bog će obrisati svaku suzu iz njihovih očiju.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International