Revised Common Lectionary (Semicontinuous)
Molitva muke i pjesma slavljenja
Voditelju zbora. Po napjevu »Srna u zoru«. Davidova pjesma.
1 Bože moj, Bože moj,
zašto si me ostavio?
Predaleko si da bi me spasio,
predaleko da bi moje jecaje čuo.
2 Bože moj, zovem te danju,
ali ostajem bez odgovora.
Cijelu noć te zovem, bez odmora.
3 Svet si na svom prijestolju,
ti si onaj kojeg Izrael slavi.
4 Tebi su naši preci vjerovali.
U tebe su se uzdali i ti si ih spasio.
5 Zvali su te u pomoć i pomoć su dobili.
Tebi su vjerovali, nisu se razočarali.
6 No ja nisam više čovjek, nego crv.
Ljudima sam na prezir i porugu.
7 Rugaju mi se svi koji me vide,
plaze mi jezik[a] i glavom odmahuju.
8 Kažu: »Zovi BOGA u pomoć, možda te spasi.
Izbavit će te ako si mu drag.«
9 A ti si me izveo iz majčine utrobe,
na njenim prsima bio sam siguran.
10 Od svog rođenja na tebe se oslanjam,
od samog početka, ti si moj Bog.
11 Ne udaljavaj se od mene
jer nesreća je blizu,
a nitko u pomoć ne dolazi.
12 Okružili su me kao bijesni bikovi,
opkolili kao snažni bikovi iz Bašana[b].
13 Usta su na mene razjapili,
riču kao gladni lavovi.
Bildad
18 Tada je odgovorio Bildad iz Šuaha:
2 »Kada ćeš prestati tako govoriti?
Urazumi se, pa da razgovaramo.
3 Zašto nas smatraš stokom?
Zašto smo glupi u tvojim očima?
4 Ti, koji se razdireš od gnjeva,
zar hoćeš da zemlja opusti zbog tebe,
da se planina pomakne s mjesta?
5 Gasi se svjetlost zlog čovjeka,
ne svijetli više plamen njegove vatre.
6 Mrači se svjetlo u njegovom šatoru,
nad njim se gasi svjetiljka.
7 Nestaje žustrina njegovog koraka,
o vlastite se spletke spotiče.
8 Noge ga vode u mrežu,
upada u skrivenu jamu.
9 Zamka ga lovi za petu,
klopka ga čvrsto steže.
10 Vreba ga omča skrivena na zemlji,
zamka leži na njegovoj stazi.
11 Užas ga spopada sa svih strana
i u stopu ga prati.
12 Nedaća za njim gladuje,
nesreća samo čeka da posrne.
13 Zaraza mu izjeda kožu,
smrtna bolest proždire mu udove.
14 Izvlače ga iz njegovog šatora
i odvode pred kralja užasa.
15 U njegovom domu samo strava ostaje,
gorući sumpor pada mu po šatoru.
16 Dolje mu se suši korijenje,
a gore mu venu grane.
17 Spomen na njega nestaje sa zemlje,
ime mu se ne spominje na ulici.
18 Iz svjetlosti ga tjeraju u tamu
i izgone ga iz ovog svijeta.
19 U svom narodu nema potomaka,
nikog preživjelog tamo gdje je boravio.
20 Zapadnjaci se groze njegove sudbine,
istočnjake užas spopada.
21 Da, takvo je boravište bezbožnog čovjeka
i mjesto onoga koji ne poznaje Boga.«
4 Budući da obećanje o našem ulasku u njegov počinak još vrijedi, budimo oprezni da ga nitko od vas ne propusti. 2 Jer, i nama se propovijedala Radosna vijest, baš kao i njima. No njima poruka koju su čuli nije bila ni od kakve koristi jer je nisu prihvatili s vjerom. 3 Mi, koji vjerujemo, ući ćemo u taj počinak, kao što je Bog rekao:
»Zato sam u svojoj srdžbi obećao:
‘Nikada neće ući u moj počinak.’«[a]
On je to rekao iako su njegova djela završena od postanka svijeta. 4 Negdje je ovako rekao za sedmi dan: »Sedmoga je dana Bog odmorio od svih svojih djela.«[b] 5 A opet na tome mjestu kaže: »Nikada neće ući u moj počinak.«
6 Dakle, još uvijek postoji prilika da neki uđu i uživaju njegov odmor. Ali oni koji su prvi čuli Radosnu vijest nisu ušli u njega zbog svog neposluha. 7 Stoga, Bog ponovo određuje jedan dan koji naziva »danas«. On govori o tom danu mnogo godina kasnije preko Davida, kao što je već rečeno:
»Danas kada čujete Božji glas,
neka vam ne otvrdnu srca.«[c]
8 Jer, da ih je Jošua uveo u počinak, Bog kasnije ne bi govorio o drugom danu. 9 Dakle, ipak ostaje sedmi dan počinka za Božje ljude. 10 Tko god dođe k Bogu da se odmori, odmara se od svojih djela, baš kao što se Bog odmara od svojih. 11 Zato, trudimo se da uđemo u taj počinak i da nitko od nas ne propadne slijedeći primjer onih koji su bili neposlušni Bogu.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International