Revised Common Lectionary (Semicontinuous)
Ispovijed patnika
Voditelju zbora, Jedutunu[a]. Davidova pjesma.
1 Odlučio sam: »Pazit ću što govorim,
neću griješiti svojim jezikom.
Usta ću držati zatvorena[b]
u blizini loših ljudi.«
2 Zašutio sam, umuknuo,
ni o čemu nisam govorio,
no bilo mi je još gore.
3 Jako sam se uznemirio.
No što sam više mislio,
sve sam bio nestrpljiviji.
A onda sam progovorio:
4 »BOŽE, reci što će biti sa mnom,
koliko ću još živjeti?
Želim znati kako će moj život proći.
5 Dao si mi da živim samo kratko,
kao da me pred tobom i nema.
Kao dah, čovjek prolazi i nestaje. Selah
6 Ovaj život je kao prolazna sjenka.
Uzalud bogatstvo sakupljamo,
a tko će ga poslije uzeti, ne znamo.
7 Gospodaru, čemu da se nadam?
Ti si sva moja nada.
8 Spasi me od svega što sam zgriješio,
ne daj da me budale ismijavaju.
9 Šutio sam, nisam ništa rekao
jer ti si mi svu tu patnju dao.
10 Prestani me kažnjavati,
ubija me pritisak tvoje ruke.
11 Kažnjavaš nas za pogreške,
učiš nas kako trebamo živjeti.
No sve se istroši, kao kad moljac izjeda.
Baš kao dah, čovjek prolazi i nestaje. Selah
12 BOŽE, čuj moju molitvu,
slušaj moj plač i pogledaj mi suze.
Kao putnik kroz ovaj život putujem,
kao i moji preci, samo kratko sam tvoj gost.
13 Pusti me malo da budem sretan
prije nego što odem i više me ne bude.«
12 Ali, gdje da se nađe mudrost?
Na kojem mjestu prebiva znanje?
13 Čovjek ne zna gdje joj je kuća,
ne može se naći u zemlji živih.
14 Vodeni bezdan kaže: ‘Nije u meni’,
more kaže: ‘Ja je ne posjedujem.’
15 Ni čistim zlatom ne može se kupiti,
niti joj se cijena može odmjeriti srebrom.
16 Ne može se kupiti zlatom iz Ofira,
dragocjenim oniksom niti lapisom.
17 Ni zlato ni staklo ne mogu se s njom usporediti,
niti se može kupiti za dragulje u zlatu postavljene.
18 Koralji i kristali nisu ni spomena vrijedni,
veća je cijena mudrosti nego rubina.
19 Topaz iz Nubije nije s njom usporediv,
čistim zlatom kupiti se ne može.
20 Pa, odakle onda dolazi mudrost?
Gdje to prebiva znanje?
21 Skrivena je od očiju svega živoga,
zaklonjena od ptica na nebu.
22 Uništenje[a] i Smrt govore:
‘Samo smo čuli glasine o njoj.’
23 Samo Bog razumije njene putove
i zna mjesto gdje boravi.
24 Jer, on pogledom obuhvaća krajeve zemlje
i vidi sve pod nebesima.
25 Kad je vjetru odredio snagu
i kad je mjerom izmjerio vodu,
26 kad je kiši odredio zakon
i putanje olujnim oblacima,
27 tada je vidio mudrost i izmjerio je,
učvrstio je i provjerio.
28 A čovjeku je rekao:
‘Mudrost je poštovati Gospodara Boga,
a znanje ima onaj koji se kloni zla.’«
Job završava svoju obranu
29 Potom je Job nastavio svoj govor:
2 »O, da bar moj život može opet biti
kao prije ovih mjeseci koji su protekli;
da se vrate dani kad me Bog čuvao.
3 Njegova svjetiljka sjala mi je nad glavom
u njegovoj sam svjetlosti hodao kroz tamu.
4 Da se bar vrate dani moje snage i uspjeha,
kad je Bog bio prijatelj domu mome.[b]
5 Svemoćni Bog još je bio sa mnom,
a moja su me djeca okruživala.
6 Tada sam noge prao u mlijeku,
a iz tijeska su tekli potoci ulja.
7 Tada sam dolazio na gradska vrata
i zauzimao svoje mjesto na trgu.
8 Mladići bi me vidjeli i uklanjali se,
a starci se dizali i ostajali na nogama.
9 Poglavari bi prekidali razgovor
i usta pokrivali rukom,
10 glasovi najuglednijih bi utihnuli,
jezik bi im se zalijepio za nepce.
Sedmi pečat
8 Kad je Janje otvorilo sedmi pečat, na Nebu je nastala tišina oko pola sata. 2 Tada sam vidio onih sedmoricu anđela koji stoje pred Bogom. Dobili su sedam truba.
3 Tada je došao drugi anđeo i stao pokraj žrtvenika. Držao je zlatnu posudu za tamjan[a]. Dobio je puno tamjana da ga prinese s molitvama svih Božjih svetih ljudi na zlatni žrtvenik ispred prijestolja. 4 I dim tamjana, zajedno s molitvama Božjih svetih ljudi, digao se iz anđelove ruke prema Bogu. 5 Anđeo je tada uzeo posudu za tamjan, napunio je vatrom sa žrtvenika i bacio na Zemlju. Uslijedili su grmljavina, tutnjava, munje i potres.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International