Revised Common Lectionary (Semicontinuous)
Job i njegova obitelj
1 U zemlji Us živio je čovjek po imenu Job. Bio je besprijekoran i pošten. Poštovao je Boga i klonio se zla.
Napadač ponovo napada Joba
2 Jednog su dana nebeska bića ponovo došla pred BOGA, a s njima je došao i Napadač.
2 »Gdje si bio?« upitao je BOG Napadača.
»Lutao sam Zemljom«, odgovorio mu je Napadač. »Obišao sam je uzduž i poprijeko.«
3 »Jesi li primijetio mog slugu Joba?« upitao ga je BOG. »Nitko na Zemlji nije mu ravan. Besprijekoran je i pošten. Poštuje Boga i kloni se zla. Iako si tražio da ga upropastiš bez razloga, on je i dalje vjeran.«
4 »Koža za kožu!« odgovorio je Napadač. »Za svoj će život čovjek dati sve što ima. 5 Ako napadneš njegove kosti i meso, proklet će te u lice.«
6 »Pa, dobro«, rekao je BOG Napadaču. »Job je u tvojim rukama. Samo mu poštedi život.«
7 Napadač je otišao od BOGA i nanio Jobu bolne čireve od glave do pete. 8 Job je nato uzeo dio slomljenog crijepa pa se njime češao dok je sjedio u pepelu.
9 »Zar i dalje nastojiš ostati vjeran?« upitala ga je njegova žena. »Prokuni Boga i umri.«
10 »Govoriš kao jedna od onih sramotnih žena koje nemaju poštovanja prema Bogu«, odgovorio joj je Job. »Zar da od Boga prihvaćamo samo dobro, ali ne i nevolje?« I, usprkos svemu, Job nije rekao ništa čime bi sagriješio.
Molitva nevinog čovjeka
Davidova pjesma.
1 BOŽE, proglasi me nedužnim!
Jer, uvijek sam znao kako živjeti,
nisam ti nikad prestao vjerovati.
2 Ispitaj mi misli i osjećaje,
provjeri sve o meni, BOŽE.
3 Jer, tvoja me ljubav usmjerava,
uvijek me vodi vjernost tvoja.
4 Ne družim se s varalicama
i ništa nemam s lažljivcima.
5 Mrzim društvo zločinaca,
odbijam se družiti s ološem.
6 BOŽE, oprao sam ruke[a] da pokažem da sam nedužan,
da mogu hodati oko žrtvenika i tebe štovati.
7 Iz svega glasa zahvaljujem i pjevam,
o svim tvojim čudesima pričam.
8 BOŽE, volim Hram u kojem živiš,
volim mjesto gdje tvoja slava prebiva.
9 Ne postupaj sa mnom kao s drugim grešnicima,
poštedi me smrti koju si namijenio ubojicama.
10 Služe se zlim sredstvima,
ruke su im pune mita.
11 A ja sam nedužan i živim kako treba,
zato mi se smiluj i budi mi sklon.
12 Od svake opasnosti ovdje sam siguran,
dok slavim te, BOŽE, u skupu štovatelja.
Bog nam je govorio kroz svog Sina
1 U prošlosti je Bog govorio našem narodu preko proroka. Govorio je mnogo puta i na različite načine. 2 U ovim nam je posljednjim danima govorio preko svoga Sina. Odredio je da sve pripada Sinu, po kome je i stvorio svijet. 3 Sin odražava Božju slavu i vjerno prenosi Božji karakter. On sve održava svojom moćnom riječi. Nakon što je providio očišćenje od grijeha, sjeo je s desne strane Veličanstva na Nebu 4 i postao toliko uzvišeniji od anđela koliko je uzvišenije ime koje mu je dao Bog.
5 Bog nije namijenio anđelima da vladaju budućim svijetom o kojem govorimo. 6 Ipak, netko je na nekome mjestu u Svetom pismu rekao:
»Što je čovjek da misliš o njemu?
Što je sin čovječji da brineš za njega?
7 Nakratko si ga učinio nižim od anđela,
ali si ga okrunio slavom i čašću.
8 Sve si njemu podložio.«[a]
Bog je stavio sve pod njegovu vlast i tako nije ostalo ništa što mu nije podređeno. Pa, ipak, još ne vidimo da mu se sve pokorava. 9 Isus je kratko vrijeme bio niži od anđela, ali sada ga vidimo ovjenčanog slavom i čašću zbog smrti koju je pretrpio. Tako je, zbog Božje milosti, Isus umro za dobrobit svih ljudi.
10 Bog, koji je sve stvorio prema svojoj volji, želio je imati mnogo sinova koji će sudjelovati u njegovoj slavi pa je bilo potrebno da kroz patnju učini savršenim onoga koji ih vodi u spasenje.
11 Onaj koji posvećuje i oni koji su posvećeni potječu iz iste obitelji zato se Isus ne srami zvati ih braćom i sestrama 12 govoreći:
»Bože, govorit ću svojoj braći i sestrama o tebi.
Pjevat ću ti hvalospjeve usred okupljenog mnoštva.«[b]
2 Došli su mu neki farizeji i upitali ga: »Je li zakonito da se muž razvede od svoje žene?« Pitali su ga to da ga iskušaju.
3 Isus im je odgovorio: »Što vam je naredio Mojsije?«
4 Odgovorili su: »Mojsije je dopustio da muž napiše ženi potvrdu o razvodu i da se tako razvede od nje.«[a]
5 Isus im je rekao: »Mojsije vam je napisao tu zapovijed zbog vašega tvrdog srca. 6 No na početku, pri stvaranju, ‘Bog je stvorio muško i žensko.’[b] 7 ‘Zato će muškarac napustiti svoga oca i majku i sjediniti se sa svojom ženom. 8 I njih će dvoje biti jedno.’[c] Dakle, oni više nisu dvoje, nego jedno. 9 Stoga, čovjek neka ne razdvaja ono što je sjedinio Bog.«
10 Kad su se vratili u kuću, učenici su ga ponovo upitali o tome.
11 I Isus im je rekao: »Tko god se razvede od svoje žene i oženi drugom, čini preljub prema prvoj. 12 I ako se žena razvede od svoga muža i uda za drugoga, također čini preljub.«
Isus prima djecu k sebi
(Mt 19,13-15; Lk 18,15-17)
13 Ljudi su Isusu dovodili djecu da bi ih dotaknuo, ali učenici su ih prekoravali. 14 Kad je to vidio, Isus se naljutio pa im je rekao: »Pustite djecu k meni! Nemojte ih priječiti, jer Božje kraljevstvo pripada takvima poput njih. 15 Govorim vam istinu. Tko ne prihvati Božje kraljevstvo kao što ga dijete prihvaća, nikada neće ući u njega.« 16 Onda je uzeo djecu u naručje, položio na njih ruke i blagoslovio ih.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International