Revised Common Lectionary (Semicontinuous)
Molitva nevinog čovjeka
Davidova pjesma.
1 BOŽE, proglasi me nedužnim!
Jer, uvijek sam znao kako živjeti,
nisam ti nikad prestao vjerovati.
2 Ispitaj mi misli i osjećaje,
provjeri sve o meni, BOŽE.
3 Jer, tvoja me ljubav usmjerava,
uvijek me vodi vjernost tvoja.
4 Ne družim se s varalicama
i ništa nemam s lažljivcima.
5 Mrzim društvo zločinaca,
odbijam se družiti s ološem.
6 BOŽE, oprao sam ruke[a] da pokažem da sam nedužan,
da mogu hodati oko žrtvenika i tebe štovati.
7 Iz svega glasa zahvaljujem i pjevam,
o svim tvojim čudesima pričam.
8 BOŽE, volim Hram u kojem živiš,
volim mjesto gdje tvoja slava prebiva.
9 Ne postupaj sa mnom kao s drugim grešnicima,
poštedi me smrti koju si namijenio ubojicama.
10 Služe se zlim sredstvima,
ruke su im pune mita.
11 A ja sam nedužan i živim kako treba,
zato mi se smiluj i budi mi sklon.
12 Od svake opasnosti ovdje sam siguran,
dok slavim te, BOŽE, u skupu štovatelja.
7 Nije li težak čovjekov rad na zemlji?
Dane provodi kao najamni radnik.
2 Kao što sluga žudi za hladom,
a najamnik željno čeka dnevnicu,
3 mene čekaju mjeseci uzaludnosti,
a jad me muči iz noći u noć.
4 Kad legnem, mislim ‘Kad ću ustati?’
Ali noć se otegla i prevrćem se do zore.
5 Tijelo mi je prekriveno crvima i blatom,
koža mi je gnojna i ispucala.
6 Dani su mi brži od tkalačkog čunka[a]
i bez nade se primiču kraju.
7 Sjeti se, Bože, da mi je život samo dašak.
Moje oči više neće vidjeti sreću.
8 Oko, koje me sada gleda, više me neće vidjeti.
Tražit ćeš me, Bože, ali me neće biti.
9 Kao što se oblak raspline i više ga nema,
nema ni onoga tko ode u grob.
10 Nikad se više ne vraća kući,
ne znaju ga na poznatim mjestima.
11 Zato neću zatvoriti usta!
Govorit ću jer mi je duh tjeskoban,
jadat ću se jer mi je duša ogorčena.
12 Bože, jesam li ja tvoj neprijatelj
pa si nada mnom postavio stražu?
13 Ako kažem: ‘Na krevetu ću naći utjehu,
moj će mi ležaj olakšati jadanje’,
14 ti me plašiš snovima
i prestravljuješ viđenjima.
15 Radije bih bio nasmrt zadavljen
nego da živim ovako.
16 Prezirem život, ne želim vječno živjeti.
Pusti me na miru, moji su dani kao dah.
17 Što je čovjek da ti je toliko važan,
da na njega obraćaš pažnju,
18 da ga pohodiš svakog jutra
i svakog trena provjeravaš?
19 Zašto ne skineš pogled s mene,
barem za treptaj oka?
20 Ako sam i zgriješio,
što sam učinio tebi,
ti nadzorniče ljudi?
Zašto si me uzeo za metu?
Zar sam ti postao teret?
21 Zašto moj prekršaj ne oprostiš
i ne prijeđeš preko moga grijeha?
Jer, uskoro ću leći u prašinu.
Ti ćeš me pomno tražiti,
ali mene više neće biti.«
Božji Zakon
(Mt 11,12-13)
14 Farizeji, koji su bili pohlepni, čuli su sve ovo i podsmjehivali se Isusu. 15 A on im je rekao: »Vi se volite praviti dobri pred ljudima, ali Bog zna vaša srca. Ono što ljudi smatraju vrijednim, Bogu se gadi.
16 Zakon i proroci bili su na snazi do Ivana. Od tada se propovijeda Radosna vijest o Božjem kraljevstvu i svatko navaljuje da u njega uđe. 17 Pa, ipak, lakše će nestati i Nebo i Zemlja nego što će propasti ijedna točkica Zakona.«
Isus poučava o razvodu
18 »Svatko tko se rastavi od svoje žene i oženi drugom, čini preljub. I onaj tko se oženi razvedenom ženom, čini preljub.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International