Revised Common Lectionary (Semicontinuous)

Samek

Ajin

⁶ Kad su se vojnici vraćali kući iz bitke s Filistejcima, u svim su ih izraelskim gradovima dočekivale žene. Radosno su pjevale i plesale, uz svirku tamburina i lira. ⁷ Slavile su i pjevale:

⁸ Šaulu se nije svidjela pjesma i jako se razljutio.

»Davidu su pripisale desetke tisuća«, mislio je, »a meni samo tisuće. Još malo pa će mu dati i kraljevstvo!«^[a]

⁹ Od toga je dana Šaul sumnjičavo promatrao Davida.

Šaul strahuje od Davida

¹⁰ Sljedećeg je dana Šaula obuzeo zao duh poslan od Boga. Šaul je ludovao po kući, a David je kao i obično svirao harfu. Šaul je u ruci držao koplje. ¹¹ Bacio je koplje dva puta, misleći: »Pribit ću Davida za zid.«

No David se oba puta izmaknuo.

¹² BOG je napustio Šaula, a bio je uz Davida. Zato se Šaul bojao Davida. ¹³ Udaljio ga je od sebe. Postavio ga je za zapovjednika nad postrojbom od tisuću vojnika pa je David odlazio i vraćao se sa svojim ljudima iz ratnih pohoda. ¹⁴ U svemu je bio uspješan jer je BOG bio uz njega. ¹⁵ Šaul je vidio njegov uspjeh i sve je više strahovao od njega. ¹⁶ No cijeli Izrael i Juda voljeli su Davida jer ih je vodio u ratnim pohodima.

Šaul nudi svoju kćer Davidu za ženu

¹⁷ Tada je Šaul rekao Davidu: »Dat ću ti svoju stariju kćer Merabu za ženu. Bit ćeš mi poput sina. Iskaži se kao hrabar ratnik i vodi BOŽJE bitke.«

No u sebi je mislio: »Ne trebam ja dići ruku na njega. Neka to učine Filistejci.«

¹⁸ A David je odgovorio Šaulu: »Tko sam ja? Što predstavlja moja obitelj i rod moga oca u Izraelu, da bih postao kraljev zet?«

¹⁹ Međutim, kad je došlo vrijeme da se Šaulova kći Meraba uda za Davida, Šaul ju je ipak dao za ženu Adrielu iz Mehole.

²⁰ No Davida je voljela Šaulova kći Mikala. Ljudi su to rekli Šaulu, a njemu je bilo drago.

²¹ »Dat ću mu Mikalu za ženu«, mislio je Šaul. »Upotrijebit ću je kao zamku za njega, a onda će ga Filistejci ubiti«.

Tako je Šaul drugi put rekao Davidu: »Postani moj zet.«

²² Zapovjedio je svojim slugama: »Razgovarajte nasamo s Davidom. Recite mu da je drag kralju i svim njegovim službenicima te da bi sada trebao postati kraljevim zetom.«

²³ Tako su Šaulovi sluge razgovarali s Davidom. No on je odgovarao: »Zar mislite da je mala stvar postati kraljevim zetom? Ta ja sam samo neugledni siromah.«

²⁴ Sluge su prenijeli Šaulu sve što je David govorio. ²⁵ No Šaul je tada rekao: »Recite Davidu da kralj ne traži ništa za svoju kćer osim sto filistejskih kožica^[b]. Kralj se želi osvetiti svojim neprijateljima.«

Šaul se, naime, nadao da će Filistejci ubiti Davida.

²⁶ Sluge su Davidu prenijeli kraljeve riječi. Bilo mu je drago što će postati kraljev zet. I prije zadanog roka ²⁷ David je sa svojim ljudima krenuo u borbu. Ubio je dvjesto^[c] Filistejaca i donio njihove kožice kralju, kako bi mogao postati kraljevim zetom. Šaul mu je dao svoju kćer Mikalu za ženu.

²⁸ Šaul je sad znao da je BOG uz Davida. Uvidio je i to da ga njegova kći Mikala voli. ²⁹ No bojao ga se još više. Stalno je bio protiv njega. ³⁰ Filistejski su zapovjednici nastavili ratovati protiv Izraelaca, ali ih je David svaki put pobijedio. Bio je uspješniji od svih Šaulovih zapovjednika. I tako je postao slavan.

Oluja

¹³ Kad je zapuhao blagi, južni vjetar, svi su pomislili da je to upravo ono što smo čekali. Podigli smo sidro i zaplovili uz obalu Krete. ¹⁴ No ubrzo se s otoka spustio jak olujni vjetar, sjeveroistočnjak, i odnio brod dalje od obale. ¹⁵ Budući da nismo mogli ploviti protiv vjetra, pustili smo da nas nosi. ¹⁶ Plovili smo ispod otočića zvanog Kauda i nekako uspjeli podići čamac za spašavanje. ¹⁷ Nakon što smo podigli čamac, konopcima smo učvrstili brod da se ne bi raspao. Svi su se bojali da ćemo se nasukati na Sirti pa su spustili jedro i pustili da nas nosi struja. ¹⁸ Sutradan je oluja bila tako strašna da su ljudi počeli bacati teret u more, ¹⁹ a trećega su dana sami pobacali u more i brodsku opremu. ²⁰ Danima nismo vidjeli ni sunca ni zvijezda. Šibala nas je strašna oluja, a sve naše nade u spasenje su se raspršile.

²¹ Ljudi dugo nisu ništa jeli. Tada je Pavao istupio i rekao: »Ljudi, trebali ste poslušati moj savjet da ne isplovljavamo s Krete. Tako biste izbjegli ovu nepogodu i štetu. ²² No sada vas pozivam da ne klonete duhom. Nitko od vas neće poginuti, jedino ćemo izgubiti brod. ²³ Prošle mi se noći ukazao anđeo. Poslao ga je Bog kojemu pripadam i služim. ²⁴ Anđeo mi je rekao: ‘Ne boj se, Pavle. Ti moraš doći pred cara. Bog ti je obećao da će radi tebe spasiti sve koji plove s tobom.’ ²⁵ Stoga, ljudi, ne posustajte! Ja vjerujem Bogu. Sve će se dogoditi točno onako kako je rekao anđeo. ²⁶ No nasukat ćemo se na neki otok.«

²⁷ Spustila se i četrnaesta noć, a struja nas je još nosila po Jadranu. Negdje oko ponoći mornari su osjetili da je blizu kopno. ²⁸ Izmjerili su dubinu užetom za koje je bio privezan uteg—iznosila je trideset i sedam metara. Malo kasnije ponovo su izmjerili dubinu i otkrili da iznosi oko dvadeset i osam metara. ²⁹ Bojali su se da ćemo udariti o kamenje pa su s krme bacili u more četiri sidra i molili da jutro što prije svane. ³⁰ Neki su mornari pokušali pobjeći s broda pa su spustili u more čamac za spašavanje. Pravili su se da s pramca spuštaju sidra. ³¹ A Pavao je rekao zapovjedniku i vojnicima: »Ako ovi ljudi ne ostanu na brodu, vi se ne možete spasiti.« ³² Vojnici su presjekli užad koja je držala čamac za spašavanje i pustili ga da padne u more.

³³ Nešto prije zore Pavao je počeo nagovarati ljude da nešto pojedu: »Danas je četrnaesti dan kako čekate u neizvjesnosti, a ništa niste jeli. ³⁴ Molim vas, pojedite nešto! Morate jesti ako želite preživjeti. Nikome od vas neće pasti ni vlas s glave.« ³⁵ Nakon tih riječi, uzeo je kruh i pred svima zahvalio Bogu. Zatim je razdijelio kruh na komade i počeo jesti. ³⁶ Svi su se razvedrili pa su jeli. ³⁷ Na brodu se nalazilo dvjesto sedamdeset i šest putnika. ³⁸ Kada su se nasitili, pobacali su žito u more i tako olakšali brod.