Revised Common Lectionary (Semicontinuous)

Molitva za kralja prije bitke

Voditelju zbora. Davidova pjesma.

Sukob s Filistejcima

13 Šaul je imao trideset godina kad je postao kralj.

Nad Izraelom je vladao četrdeset i dvije godine.^{[a] 2} Šaul je unovačio tri tisuće Izraelaca. Njih dvije tisuće bilo je s njim u Mikmašu u Betelskom gorju, a preostalih je tisuću ostalo je s Jonatanom u Gibei u zemlji Benjaminovog plemena. Ostale je ljude poslao da se vrate svojim kućama.

³ Jonatan je napao postrojbu Filistejaca u Gebi. Među Filistejcima proširila se vijest o pobuni. Šaul je htio da Hebreji čuju što se dogodilo te je zapovjedio da se po čitavoj zemlji trubi u rogove. ⁴ Cijeli je Izrael čuo da je Šaul ubio filistejskog zapovjednika i da su se tako Izraelci strašno zamjerili Filistejcima. Ljudi su bili pozvani da se pridruže Šaulu u Gilgalu.

⁵ Filistejci su se okupili za rat s Izraelcima. Bilo je tri tisuće^[b] bojnih kola i šest tisuća konjanika, a pješadije je bilo kao pijeska na morskoj obali. Utaborili su se u Mikmašu, istočno od Bet Avena. ⁶ Izraelci su tada shvatili da su u nevolji. Bili su pritiješnjeni sa svih strana. Ljudi su se sakrili po spiljama i kamenim procjepima, među stijenama, u rupama i spremištima za vodu. ⁷ Neki su Hebreji čak prešli preko rijeke Jordan u zemlju Gad i Gilead. Šaul je ostao u Gilgalu, a cijela je njegova vojska drhtala od straha. ⁸ Čekao je sedam dana, kako mu je bio odredio Samuel. No Samuel nije došao u Gilgal, a vojska se počela razilaziti.

Šaulova greška

⁹ Zato je Šaul rekao: »Donesite mi žrtvu paljenicu i žrtve slavljenice.«

Izvršio je obred prinošenja žrtve paljenice. ¹⁰ Čim je završio s obredom, eto Samuela.

Šaul je izišao pred njega da ga pozdravi. ¹¹ Samuel ga je upitao: »Što si to učinio?«

»Vojska mi se počela razilaziti«, odgovorio je Šaul. »Ti nisi došao u dogovoreno vrijeme, a Filistejci su se okupili u Mikmašu. ¹² Pomislio sam da će me Filistejci napasti u Gilgalu, dok ja još nisam zamolio BOGA za naklonost. Bio sam prisiljen prinijeti žrtvu paljenicu.«

¹³ »Napravio si glupost!« rekao je Samuel Šaulu. »Prekršio si zapovijed koju ti je dao BOG. Da si poštovao njegovu zapovijed, BOG bi zauvijek učvrstio tvoje kraljevstvo nad Izraelom. ¹⁴ No ovako se tvoje kraljevstvo neće održati. BOG je našao čovjeka koji mu je po volji^[c]. Njega je postavio za vladara nad svojim narodom jer ti nisi poštovao ono što ti je zapovjedio BOG.«

Pripreme za bitku

¹⁵ Samuel je napustio Gilgal i otišao svojim putem, a Šaul se s vojskom uputio u Gibeu, u zemlju Benjaminovog plemena. Prebrojao je svoje postrojbe. Bilo je šestotinjak ljudi.

Usporedba o sijaču

(Mt 13,1-9; Lk 8,4-8)

4 Isus je ponovo počeo poučavati pokraj jezera. Oko njega se okupilo silno mnoštvo pa je ušao u lađicu i otisnuo se od obale, dok je narod ostao pokraj jezera. ² Tada ih je usporedbama poučavao mnogočemu. Učio ih je ovako: ³ »Slušajte! Sijač je otišao sijati. ⁴ Dok je sijao, jedno je sjeme palo pokraj puta. Došle su ptice i pozobale ga. ⁵ Drugo je sjeme palo na kamenito tlo, gdje nije bilo dovoljno zemlje. Brzo je proklijalo jer zemlja nije bila duboka. ⁶ Kad je izašlo sunce, mladice su uvenule i osušile se, jer nisu imale korijena. ⁷ Neko je sjeme palo među trnje. Trnje je naraslo i ugušilo ga, tako da nije dalo roda. ⁸ A neko je sjeme palo na plodno tlo, izraslo i donijelo plod koji je bio trideset, šezdeset ili čak sto puta veći od posijanog.«

⁹ I rekao im je: »Onaj tko sluša, neka shvati.«

Zašto Isus govori u usporedbama?

(Mt 13,10-17; Lk 8,9-10)

¹⁰ Kad je Isus ostao s dvanaestoricom apostola i ostalim učenicima, upitali su ga o usporedbama.

¹¹ Isus im je odgovorio: »Vama je dano da razumijete tajnu o Božjem kraljevstvu. Onima vani sve govorim u usporedbama ¹² jer:

Značenje usporedbe o sijaču

(Mt 13,18-23; Lk 8,11-15)

¹³ »Zar ne razumijete ovu usporedbu? Kako ćete onda razumjeti ikoju drugu? ¹⁴ Sijač je čovjek koji sije Božju poruku. ¹⁵ Ponekad ona padne pokraj puta. To su oni koji čuju Božju poruku, ali onda dolazi Sotona i otima poruku koja je posijana u njih. ¹⁶ A neki su poput sjemena posijanog na kamenitom tlu. Kad čuju Božju poruku, odmah je prihvate s radošću, ¹⁷ ali ne dopuste da uhvati korijena u njihovom životu, nego se drže nje jedno kratko vrijeme. Kada dođu nevolje i progoni zbog učenja koje su prihvatili, brzo ga napuste. ¹⁸ A neki su, pak, kao sjeme posijano među trnjem. Čuju Božju poruku, ¹⁹ ali životne brige, primamljivost bogatstva i druge požude uguše poruku i ona ne donese ploda. ²⁰ Drugi su, pak, kao sjeme posijano na plodnom tlu. To su oni koji čuju Božju poruku, prihvate je i donesu plod—neki trideset, neki šezdeset, a neki stotinu puta veći od posijanog.«