Revised Common Lectionary (Semicontinuous)
Molitva za pomoć
Pjesma hodočasnika pri usponu u Hram.
1 Duboko sam zaglibio
i tebi, BOŽE, vapim.
2 Gospodaru, slušaj moj glas,
čuj moj poziv upomoć.
3 Da ti grijehe pamtiš, BOŽE,
tko bi tada ostao živ?
4 Ali ti opraštaš ljudima
da bi te mogli poštovati.
5 Čekam pomoć od BOGA.
Moja duša ga iščekuje.
Njegovoj riječi vjerujem.
6 Moja duša žarko čeka Gospodara
više nego noćna straža svitanje.
7 Izraele, svu nadu položi u BOGA.
Jer, BOG je vjeran u svojoj ljubavi,
on opet iznova prašta i spašava.
8 On je taj koji će spasiti Izrael
od svih njihovih grijeha.
27 No sutradan, na drugi dan mladog mjeseca, Davidovo je mjesto opet bilo prazno. Tada je Šaul upitao svog sina Jonatana: »Zašto Jišajev sin nije ni jučer ni danas došao na gozbu povodom svetkovine mladog mjeseca?«
28 A Jonatan je odgovorio Šaulu: »David je molio dopuštenje da ode u Betlehem. 29 Rekao mi je: ‘Pusti me da idem. Moja obitelj prinosi žrtvu u gradu, a brat mi je zapovjedio da dođem. Ako sam stekao tvoju naklonost, pusti me da idem i vidim svoju braću.’ Zato nije za kraljevim stolom.«
30 Tada se Šaul razbjesnio na Jonatana i rekao mu: »Ti, sine izopačene i buntovne žene! Misliš da ne znam da si stao na stranu Jišajevog sina, na sramotu sebi i svojoj majci! 31 Sve dok je Jišajev sin živ, nećeš biti kralj nad ovim kraljevstvom. Stoga, sad pošalji po njega i dovedi ga jer mora umrijeti.«
32 »Zašto bi morao umrijeti? Što je učinio?« pitao je Jonatan svog oca Šaula. 33 No Šaul je na njega bacio koplje da ga ubije.
Sad je Jonatan shvatio da je njegov otac zaista odlučio ubiti Davida. 34 Jonatan je ustao od stola. Bio je ljut na oca i odbio je jesti na drugi dan svetkovine jer ga je otac ponizio i jer je htio ubiti Davida. 35 Sutradan ujutro Jonatan je otišao u polje na dogovoreni susret s Davidom. Poveo je sa sobom mladoga slugu.
36 »Trči«, rekao je mladiću. »Pronađi strijele koje odapinjem.«
Mladić je trčao, a Jonatan je preko njega odapinjao strijele.
37 Mladić je dotrčao do mjesta gdje je pala strijela, no Jonatan je vikao: »Strijela je tamo, dalje od tebe!«
38 Vikao je za mladićem: »Požuri! Idi brzo! Ne zaustavljaj se!«
Mladić je pokupio strijele i vratio ih svome gospodaru. 39 Nije ništa primijetio. Samo su Jonatan i David znali što se zapravo događa.
40 Jonatan je predao mladiću svoje oružje i rekao mu da se vrati u grad.
41 Kad je mladić otišao, David je izišao iz svog skrovišta. Tri puta duboko se poklonio pred Jonatanom, licem do zemlje. Potom su se izljubili i zaplakali zajedno. David je bio jako tužan.
42 Tada mu je Jonatan rekao: »Idi u miru. Zakleli smo se jedan drugome u BOŽJE ime na vječno prijateljstvo. BOG je svjedok između nas i između naših potomaka zauvijek!«
David je ustao i otišao, a Jonatan se vratio u grad.[a]
Isus oslobađa opsjednutog
(Mk 1,21-28)
31 Isus se uputio u Kafarnaum, grad u Galileji, gdje je poučavao na šabat. 32 Ljudi su bili zadivljeni njegovim poučavanjem jer je govorio s autoritetom. 33 U sinagogi je bio čovjek opsjednut zlim duhom koji je povikao iz svega glasa: 34 »Što hoćeš s nama, Isuse iz Nazareta? Jesi li došao da nas uništiš? Ja znam tko si ti—Božji Svetac!« 35 A Isus ga je ukorio i rekao mu: »Ušuti! Izađi iz njega!« Zao je duh naočigled svih oborio čovjeka na tlo i izašao iz njega, ne učinivši mu nikakvo zlo.
36 Ljudi su ostali zadivljeni i počeli govoriti jedni drugima: »Kakvo li je ovo učenje? Autoritetom i silom zapovijeda zlim duhovima i oni izlaze.«
37 Vijest o njemu proširila se po svim okolnim mjestima.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International