Revised Common Lectionary (Semicontinuous)

David—kralj Jude i Izraela

(1 Ljet 11,1-3)

5 Sva su se izraelska plemena okupila kod Davida u Hebronu. Rekli su: »Mi smo istog porijekla kao ti.^{[a] 2} I dok je Šaul bio kralj, ti si predvodio Izrael u vojnim pohodima. BOG ti je rekao: ‘Bit ćeš pastir i vladar mome narodu Izraelu.’«

³ Svi su izraelski starješine došli kralju Davidu u Hebron i on je pred BOGOM sklopio s njima savez, a oni su ga pomazali za kralja Izraela. ⁴ David je imao trideset godina kad je postao kralj te je kraljevao još četrdeset godina. ⁵ Nad Judom u Hebronu vladao je sedam i pol godina, a u Jeruzalemu, nad cijelim Izraelom i Judom, trideset i tri godine.

⁹ David se nastanio u osvojenoj tvrđavi i nazvao je Davidov grad. Gradio je posvuda uokolo tvrđave, od okolnih terasa prema središtu. ¹⁰ Postajao je sve moćniji jer je BOG Svevladar bio uz njega.

Slava i snaga Siona

Pjesma hvale Korahovih potomaka.

² Znam čovjeka^[a] u Kristu koji je prije četrnaest godina bio uzdignut sve do trećeg neba—je li u tijelu ili izvan tijela, ne znam, to samo Bog zna. ³ I znam da je taj čovjek—u svom tijelu ili izvan njega, ne znam, to samo Bog zna— ⁴ bio uzdignut u raj i da je čuo neizrecive riječi koje ljudsko biće ne smije govoriti. ⁵ Tim ću se čovjekom hvaliti, a neću se hvaliti samim sobom, osim svojom slabošću. ⁶ Jer, ako se odlučim hvaliti, neću ispasti lud budući da govorim istinu. Ali ne želim se hvaliti jer ne želim da mislite kako sam bolji nego što sam se pokazao na riječima i djelu. ⁷ Da se ne bih previše ponosio izvanrednim objavama koje sam doživio, dan mi je trn u tijelu, sotonin poslanik, poslan da me muči kako se ne bih uzoholio. ⁸ Triput sam molio Gospodina da ga makne od mene, ⁹ ali on mi je rekao: »Moja ti je milost dovoljna, jer moja se snaga najjasnije vidi kad si slab.« Stoga, rado ću se hvaliti svojom slabošću da bi Kristova snaga ostala u meni. ¹⁰ Zato se, radi Krista, radujem kad sam slab, kad me vrijeđaju, kad me progone, kad sam u nevoljama. Jer, kad sam slab, onda sam jak!

Isus u Nazaretu

(Mt 13,53-58; Lk 4,16-30)

6 Isus je otišao odande i uputio se u grad u kojem je odrastao, a učenici su ga pratili. ² Kad je došao šabat, počeo je poučavati u sinagogi. Mnogi su bili zapanjeni kad su ga čuli pa su govorili: »Odakle ovom čovjeku sve ovo? Kakva li je to mudrost? Tko mu je to dao? Odakle mu ta snaga da čini čuda? ³ Pa on je samo stolar! On je Marijin sin. Njegova su braća Jakov, Josip, Juda i Šimun, a njegove su sestre ovdje, s nama.« I nisu ga prihvatili.

⁴ Isus im je rekao: »Proroka poštuju svugdje, osim u njegovome zavičaju, među njegovima i u njegovoj obitelji.« ⁵ I ondje nije mogao učiniti nikakva čuda, osim što je položio ruke na nekoliko bolesnika i ozdravio ih. ⁶ Silno se čudio njihovoj nevjeri. Zatim je išao po okolnim selima i poučavao.

Isus šalje apostole

(Mt 10,1.5-15; Lk 9,1-6)

⁷ Isus je pozvao k sebi svojih dvanaest učenika i počeo ih slati po dvojicu, dajući im vlast nad zlim duhovima. ⁸ Rekao im je: »Ne nosite ništa, osim štapa, na put. Ne nosite sa sobom ni kruh, ni torbe, ni novac. ⁹ Nosite samo sandale i odjeću koju imate na sebi.« ¹⁰ Rekao im je i ovo: »U koju god kuću uđete, ostanite u njoj dok ne budete odlazili iz grada. ¹¹ Ako vas u nekom gradu ne prihvate i ne poslušaju, otiđite odatle i otresite prašinu sa svojih stopala, kao svjedočanstvo protiv njih.«

¹² Tako su apostoli otišli i počeli govoriti ljudima da promijene svoje živote. ¹³ Istjerali su mnoge zle duhove, a mnoge su bolesne mazali uljem i ozdravljali ih.