Revised Common Lectionary (Semicontinuous)

David i Bat Šeba

11 U proljeće je David poslao Joaba s vojnim zapovjednicima i cijelom izraelskom vojskom u pohod na Amonce. Zaposjeli su amonsku prijestolnicu Rabu.

No David je ostao u Jeruzalemu. ² Jedne je večeri, nakon popodnevnog odmora, ustao i šetao po krovu kraljevske palače. Opazio je ženu koja se kupala. Bila je vrlo lijepa. ³ David je poslao da se netko raspita o njoj. Javili su mu: »To je Bat Šeba, Eliamova kći, žena Urije Hetita.«

⁴ Poslao je glasnike da je dovedu. Kad je došla, David je spavao s njom, i to baš kad se bila očistila od mjesečnice. Potom se vratila svojoj kući.

⁵ Kad je shvatila da je zatrudnjela, poručila je Davidu: »Trudna sam.«

⁶ Nato je David poslao poruku Joabu: »Pošalji mi Uriju Hetita.«

David pokušava sakriti svoj grijeh

Joab je poslao Uriju Davidu. ⁷ Kad je Urija stigao, David se raspitivao kako su Joab i vojnici te kako se odvija rat.

⁸ Zatim mu je rekao: »Idi kući i opusti se sa svojom ženom.«

Za Urijom su iz palače poslali dar od kralja. ⁹ No Urija nije otišao kući. Prespavao je na ulazu u palaču s drugim kraljevim slugama.

¹⁰ Davidu su javili da Urija nije bio kod kuće. David ga upita: »Upravo si došao s puta. Zašto nisi otišao kući?«

¹¹ Urija odgovori: »Kovčeg saveza, Izrael i Juda borave u šatorima, a moj gospodar Joab i vojnici moga gospodara kralja borave na otvorenome. Kako onda da ja odem kući, jedem i pijem, i spavam sa svojom ženom? Zaklinjem se kraljem, nikad to ne bih mogao učiniti!«

¹² Tada će David: »Ostani ovdje još danas, a sutra te šaljem natrag.«

Urija je toga dana ostao u Jeruzalemu, a sutradan ga je ¹³ David pozvao da s njim jede i pije. Napio ga je, ali Urija uvečer ipak nije otišao kući. Opet je ostao s kraljevim slugama spavati na prostirci.

David planira Urijinu smrt

¹⁴ Ujutro je David napisao pismo Joabu i poslao ga po Uriji. ¹⁵ Napisao je: »Stavi Uriju u prve redove gdje je borba najžešća. Neka tamo ostane sâm, da ga neprijatelj obori i ubije.«

Ljudska pokvarenost

(Ps 53)

Voditelju zbora. Davidova pjesma.

Kristova ljubav

¹⁴ Zbog toga klečim pred Ocem. ¹⁵ Od njega čitava obitelj na Nebu i na Zemlji prima svoje pravo ime. ¹⁶ Molim da vam dâ, prema bogatstvu svoje slave, da budete ojačani po Duhu u svojem unutarnjem biću. ¹⁷ Molim da Krist po vjeri živi u vašim srcima te da budete ukorijenjeni i utemeljeni u ljubavi. ¹⁸ Molim da možete shvatiti, zajedno sa svim Božjim ljudima: širinu, dužinu, visinu i dubinu Kristove ljubavi ¹⁹ i da upoznate tu ljubav koja nadilazi znanje. Tako ćete biti ispunjeni u svoj punini koja dolazi od Boga.

²⁰ Bog može, svojom snagom koja djeluje u nama, učiniti nemjerljivo više nego što molimo ili mislimo. ²¹ Neka njemu bude slava u Crkvi i u Isusu Kristu zauvijek! Amen.

Isus hrani više od pet tisuća ljudi

(Mt 14,13-21; Mk 6,30-44; Lk 9,10-17)

6 Nakon toga, Isus je pošao na drugu obalu Galilejskog jezera koje se zove i Tiberijadsko. ² Mnoštvo je krenulo za njim jer su vidjeli čuda koja je učinio bolesnima. ³ Isus se popeo na brežuljak i ondje sjeo sa svojim učenicima. ⁴ Bližilo se vrijeme židovskoga blagdana Pashe.

⁵ Kad je Isus podigao pogled i vidio kako mu se približava veliko mnoštvo, rekao je Filipu: »Gdje ćemo kupiti kruh da nahranimo sve ove ljude?« ⁶ Tim ga je riječima zapravo iskušavao. Isus je već znao što će učiniti.

⁷ Filip mu je odgovorio: »Ni za dvije stotine srebrnjaka ne bi se moglo kupiti dovoljno kruha da svatko dobije barem komadić.«

⁸ Andrija, jedan od njegovih učenika i brat Šimuna Petra, rekao mu je: ⁹ »Ovdje je dječačić koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribe. Ali premalo je to za tolike ljude!«

¹⁰ »Neka svi sjednu«, rekao je Isus. Uokolo je sve bilo obraslo travom pa su ljudi posjedali. Bilo je tu oko pet tisuća muškaraca. ¹¹ Tada je Isus uzeo kruhove, zahvalio Bogu i proslijedio ih ljudima koji su sjedili uokolo. Isto je učinio i s ribom, a svi su jeli koliko god su htjeli. Kad su se nasitili, ¹² Isus je rekao učenicima: »Sakupite komade koji su ostali, da ništa ne propadne.« ¹³ Tako su učinili i komadima su kruha napunili dvanaest košara. Toliko je preostalo nakon jela.

¹⁴ Kad su ljudi vidjeli čudesni znak koji je Isus učinio, počeli su govoriti: »Ovo je sigurno Prorok^[a] koji treba doći na svijet!«

¹⁵ Isus je znao da ga namjeravaju uhvatiti i na silu učiniti kraljem pa se ponovo sâm povukao na brdo.

Isus hoda po vodi

(Mt 14,22-27; Mk 6,45-52)

¹⁶ Kad se spustila večer, njegovi su se učenici spustili do jezera. ¹⁷ Ušli su u lađicu i otisnuli se preko jezera prema Kafarnaumu. Već je pala i noć, a Isus još uvijek nije došao k njima. ¹⁸ Puhao je jak vjetar te su se podigli veliki valovi. ¹⁹ Kad su učenici otplovili četiri ili pet kilometara prema pučini, ugledali su Isusa kako hoda po jezeru. Približavao se njihovoj lađici, a njih je uhvatio strah. ²⁰ »Ne bojte se! Ja sam«, rekao im je Isus. ²¹ Tada su ga primili u lađicu, a lađica se odjednom našla uz obalu, upravo na mjestu na koje su se bili uputili.