Revised Common Lectionary (Semicontinuous)
David doznaje za Šaulovu i Jonatanovu smrt
1 Nakon Šaulove smrti, David se vratio u Siklag. Bilo je to nakon pobjede nad Amalečanima. Tu se zadržao dva dana.
Davidova tužaljka za Šaulom i Jonatanom
17 David je ispjevao tužaljku o kralju Šaulu i njegovom sinu Jonatanu. 18 Zapovjedio je narodu Jude da je nauče i pjevaju. Pjesma se zove »Oružje« i zapisana je u Knjizi junaka pravednika[a]:
19 »Izraelski kralj i princ,
leže mrtvi u gorju.
O, kako su u borbi pali junaci!
20 Neka nitko u Gatu o tome ništa ne zna,
neka se ne priča na ulicama Aškelona[b].
Jer, veselit će se Filistejke,
radovati strankinje[c].
21 Neka planine Gilboe
ne dobivaju više rosu ni kišu.
Neka im polja ne donose plod.
Jer, ondje trunu štitovi junaka.
Šaulov štit ostao je nenauljen[d],
22 ali je u ratničku krv umočen.
Jonatanova strijela našla je protivnika,
a Šaul je mačem sasjekao neprijatelja.
23 Šaul i Jonatan uvijek su bili
svake ljubavi i divljenja vrijedni.
Čak i u smrti ostali su nerazdvojni,
brži od orlova, od lavova snažniji.
24 Plačite za Šaulom, kćeri Izraela,
jer on vas je u raskoš oblačio,
zlatnim ukrasima kitio.
25 O, kako padaju junaci u borbi!
U gorju Jonatan mrtav leži.
26 Tuga me razdire, Jonatane prijatelju,
jer silno sam te volio.
Ljubav mi je tvoja bila posebna,
vjernija od ljubavi žene za muža.
27 Junaci su pali u borbi,
izgubljeno je njihovo oružje!«
Molitva za pomoć
Pjesma hodočasnika pri usponu u Hram.
1 Duboko sam zaglibio
i tebi, BOŽE, vapim.
2 Gospodaru, slušaj moj glas,
čuj moj poziv upomoć.
3 Da ti grijehe pamtiš, BOŽE,
tko bi tada ostao živ?
4 Ali ti opraštaš ljudima
da bi te mogli poštovati.
5 Čekam pomoć od BOGA.
Moja duša ga iščekuje.
Njegovoj riječi vjerujem.
6 Moja duša žarko čeka Gospodara
više nego noćna straža svitanje.
7 Izraele, svu nadu položi u BOGA.
Jer, BOG je vjeran u svojoj ljubavi,
on opet iznova prašta i spašava.
8 On je taj koji će spasiti Izrael
od svih njihovih grijeha.
7 Međutim, kao što obilujete svime: vjerom, govorom, znanjem, istinskom željom da pomognete i ljubavlju prema nama, obilujte i u milosti davanja. 8 Ne govorim vam ovo kao zapovijed, nego govoreći vam o tuđoj gorljivosti, iskušavam iskrenost vaše ljubavi. 9 Znate za dobrotu koju je pokazao naš Gospodin Isus Krist time što je zbog vas postao siromašan, iako je bio bogat, da biste po njegovom siromaštvu vi postali bogati.
10 Evo što mislim da biste trebali učiniti: prošle ste godine bili prvi koji su željeli dati i koji su dali darove za Božje ljude. 11 Zato dovršite sada to davanje! Kao što ste bili spremni i željeli dati, tako sada spremno dovršite taj zadatak prema mogućnostima. 12 Jer, ako ste spremni dati, taj će dar biti prihvatljiv na temelju onoga što posjedujete, a ne onoga što ne posjedujete. 13 Nije nam namjera da za druge bude pomoć što bi za vas bilo opterećenje. Ne, nego se radi o jednakosti. 14 Namjera nam je da vaše obilje zadovolji njihove trenutačne potrebe, da bi kasnije njihovo obilje moglo zadovoljiti vaše potrebe. Tako će se postići jednakost. 15 Kao što piše u Svetom pismu:
»Onaj tko je puno sakupio nije imao previše,
niti je onaj koji je malo sakupio imao premalo.«[a]
Djevojčica i bolesna žena
(Mt 9,18-26; Lk 8,40-56)
21 Isus je ponovo prešao lađicom na drugu stranu jezera. Oko njega se okupilo silno mnoštvo, a on je ostao pokraj jezera. 22 Onamo je došao Jair, jedan od nadstojnika sinagoge. Čim je spazio Isusa, pao mu je pred noge. 23 Počeo je uporno moliti Isusa riječima: »Moja kći umire. Molim te, dođi i položi svoje ruke na nju da ozdravi i poživi.«
24 Isus je pošao za njim, a mnoštvo ga je slijedilo tiskajući se oko njega.
25 Tamo je bila i žena koja je krvarila već dvanaest godina. 26 Mnogo je propatila obilazeći brojne liječnike. Potrošila je sve što je imala, ali nije joj bilo ništa bolje. Naprotiv, bilo joj je još i gore. 27 Žena je čula za Isusa i slijedila ga. Pristupila mu je odostraga, kroz gomilu, i dotaknula rub njegovog ogrtača. 28 Govorila je u sebi: »Ako samo uspijem dotaknuti rub njegovog ogrtača, ozdravit ću.« 29 I krvarenje je odmah prestalo. Osjetila je da je izliječena od bolesti od koje je patila. 30 Isus je odmah osjetio da je sila izašla iz njega. Okrenuo se prema mnoštvu i upitao: »Tko mi je dotaknuo odjeću?«
31 Učenici su mu odgovorili: »Vidiš da se ljudi guraju oko tebe, a ti pitaš: ‘Tko me dotaknuo?’«
32 No Isus je nastavio tražiti pogledom onoga tko je to učinio. 33 Kad je žena shvatila što joj se dogodilo, izašla je pred Isusa i poklonila mu se. Tresući se od straha, ispričala mu je cijelu istinu. 34 Isus joj je na to rekao: »Kćeri, tvoja te vjera ozdravila. Idi u miru i budi zdrava od svoje bolesti!«
35 Dok je on još govorio, stigli su neki ljudi iz kuće nadstojnika sinagoge i rekli: »Kći ti je umrla. Ima li svrhe dalje gnjaviti učitelja?«
36 No Isus se nije obazirao na njihove riječi, nego je rekao nadstojniku sinagoge: »Ne boj se, samo vjeruj!«
37 I nije dopustio nikome da ga prati, osim Petru, Jakovu i Ivanu—Jakovljevom bratu. 38 Otišli su u kuću nadstojnika sinagoge. Kad su stigli, Isus je ugledao zbrku i ljude kako plaču i nariču. 39 Ušao je i rekao: »Čemu sva ta uznemirenost i plač? Dijete nije mrtvo; samo spava.« 40 Svi su ga ismijavali, a on ih je sve poslao van pa je samo djetetovog oca i majku te trojicu učenika poveo u sobu k djevojčici. 41 Zatim je uzeo njezinu ruku i rekao joj: »Talita kum!«—što znači: »Djevojčice, kažem ti da ustaneš!« 42 Djevojčica je istoga trenutka ustala i počela hodati. Bilo joj je dvanaest godina. Svi su ostali zaprepašteni, 43 a Isus je roditeljima strogo zapovjedio da nikome o tome ne govore i da joj daju jesti.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International