Revised Common Lectionary (Semicontinuous)

Molitva zahvale

Davidova pjesma.

Božji kovčeg donosi nevolje Filistejcima

5 Kad su Filistejci oteli Božji kovčeg, prenijeli su ga iz Eben Ezera u Ašdod. ² Postavili su ga u hram boga Dagona i stavili pored Dagonovog kipa. ³ Sutradan, kad su stanovnici Ašdoda ustali, a ono—Dagon leži licem na zemlji pred Božjim kovčegom! Podigli su ga i vratili na njegovo mjesto. ⁴ Kad su ustali sljedećeg jutra, vidjeli su da je Dagon opet pao licem na zemlju pred Božjim kovčegom. Glava i ruke kipa bile su odlomljene i ležale su na pragu hrama. Ostao mu je samo trup. ⁵ Zato do današnjeg dana Dagonovi svećenici ne staju nogom na prag kad ulaze u Dagonov hram u Ašdodu.

⁶ BOG je potom i žestoko kaznio stanovnike Ašdoda i okolice. Učinio je da im rastu tumori i da štakori prekriju njihova polja^[a] pa se velik strah uvukao u narod.

⁷ Kad su stanovnici Ašdoda vidjeli što se sve događa, rekli su: »Kovčeg izraelskog Boga ne smije više ostati kod nas. On kažnjava i nas i našeg boga Dagona.«

⁸ Narod je sazvao filistejske vladare da ih pita: »Što da činimo s kovčegom izraelskog Boga?«

Odgovorili su: »Neka se kovčeg izraelskog boga premjesti u Gat.«

I tako su premjestili kovčeg izraelskog Boga. ⁹ No, čim su to učinili, BOG je kaznio i taj grad. To je i ondje izazvalo velik strah jer su i njihovim stanovnicima, od najmlađeg do najstarijeg, izrastali tumori. ¹⁰ Zatim su Božji kovčeg poslali u Ekron.

Ali, kad je Božji kovčeg stigao u Ekron, Ekronci su se pobunili i rekli: »Donijeli su nam kovčeg izraelskog Boga da unište i nas i naš narod!«

¹¹ Ekronci su sazvali filistejske vladare i rekli im: »Nosite odavde kovčeg izraelskog Boga! Neka se vrati na svoje mjesto prije nego što uništi i nas i naš narod!«

Smrtni je strah obuzeo cijeli grad budući da ih je Bog žestoko kažnjavao. ¹² Kod onih koji nisu umrli, izrasli su tumori, a zapomaganje iz grada čulo se do neba.

5 Ako i naše zemaljsko prebivalište—naše tijelo—koje je kao šator, bude razoreno, znamo da imamo kuću koju je pripremio Bog—vječnu kuću na Nebu, koja nije sagrađena ljudskim rukama. ² No mi smo umorni od ovoga tijela i želimo da nam Bog dâ naše nebesko prebivalište. ³ U njega ćemo se zaogrnuti i nećemo biti goli. ⁴ Dok živimo u ovome zemaljskom šatoru, stenjemo pod teretom. Ne zato što ne želimo u njemu više živjeti već želimo novo, nebesko tijelo, koje ćemo obući preko zemaljskoga, da bi život progutao ono što je smrtno. ⁵ A Bog je taj koji nas je pripremio za to. On nam je dao Duha kao jamstvo—potvrdu da će nam dati sve što je obećao.