Revised Common Lectionary (Semicontinuous)
4 Zbog svega toga, Izraelske su se starješine okupili kod Samuela u Rami. 5 Rekli su mu: »Ostario si, a tvoji sinovi nisu kao ti. Postavi nam zato kralja da nas vodi, onako kako to imaju svi drugi narodi.«
6 Samuelu se nije svidjelo to što su tražili: »Daj nam kralja da nas vodi«. Stoga je otišao pomoliti se BOGU.
7 Nato mu je BOG rekao: »Poslušaj sve što ti narod kaže. Nisu oni odbacili tebe, nego su odbacili mene kao svoga kralja. 8 Isto su tako činili kad sam ih izveo iz Egipta pa sve do današnjeg dana. Ostavljali su me i služili drugim bogovima. Tako sad rade i tebi. 9 Poslušaj ih, ali ih ozbiljno upozori. Objasni im što će sve raditi kralj koji će njima vladati.«
10 Samuel je sve to prenio narodu koji je od njega tražio kralja. 11 Ali im je i rekao: »Evo kako će postupati kralj koji će vladati vama: uzimat će vaše sinove da mu opslužuju bojna kola i konje te da trče pred njim kao zaštita.
12 Neke će od njih postavljati za zapovjednike nad jedinicama od tisuću vojnika, a neke nad pedeset vojnika. Druge će određivati da mu obrađuju zemlju i žanju žetve. Neke će opet zaduživati da mu izrađuju ratno oružje i opremu za bojna kola. 13 Uzimat će vaše kćeri da mu pripremaju mirise, da mu kuhaju i peku. 14 Uzimat će vaša najbolja polja, vinograde i maslinike pa ih poklanjati svojim službenicima. 15 Uzimat će desetinu vašeg žita i grožđa pa ih darovati svojim službenicima.
16 Uzimat će vaše sluge i sluškinje, i vaša najbolja goveda i magarce da mu služe. 17 Uzimat će i desetinu vaše sitne stoke. Zapravo, postat ćete njegovi robovi. 18 I onda ćete vapiti zbog kralja kojeg ste sebi izabrali, ali BOG vam tada neće odgovoriti.«
19 Narod nije htio poslušati Samuela, nego su govorili: »Ne! Mi hoćemo kralja da nama vlada! 20 Tako ćemo biti kao i svi drugi narodi. Kralj će nam biti sudac i vođa, i vodit će naše ratove.«
14 Samuel je rekao narodu: »Idemo u Gilgal. Ondje ćemo potvrditi Šaula za kralja.«
15 Tako je cijeli narod krenuo u Gilgal, gdje su pred BOGOM potvrdili Šaula za kralja. Prinijeli su BOGU žrtve slavljenice, a Šaul i svi Izraelci održali su veliku proslavu.
Molitva zahvale
Davidova pjesma.
1 BOŽE, zahvaljujem ti cijelim srcem svojim,
pred drugim bogovima pjesmom te slavim.
2 Klanjam se pred tvojim svetim Hramom,
tvoje ime slavim za ljubav i vjernost.
Jer, tvoje ime i obećanje od svega su vredniji.
3 Odgovorio si kad sam upomoć zvao,
ohrabrio si me i dušu mi osnažio.
4 Slavit će te svi kraljevi na zemlji
kad čuju, BOŽE, tvoja obećanja.
5 Pjevat će o BOŽJIM djelima
jer velika je BOŽJA slava.
6 Iako je BOG visoko uzvišen,
na ponizne on svraća pažnju,
ohole već izdaleka prepoznaje.
7 Usred nevolje život moj čuvaš,
od bijesa neprijatelja me braniš.
8 Znam, BOŽE, dovršit ćeš što si obećao.
Tvoja vjerna ljubav zauvijek traje.
Ne ostavljaj, BOŽE, one koje si stvorio.
13 Budući da imamo isti duh vjere kao što piše u Svetom pismu: »Povjerovao sam, zato sam govorio«,[a] i mi vjerujemo te zato i govorimo. 14 Znamo da je Bog podigao Gospodina Isusa iz smrti, a znamo da će isto tako podići i nas s Isusom i zajedno s vama postaviti uz sebe. 15 Jer, sve je to radi vas, da bi Božja milost doprla do što više ljudi. Tako će se Bogu iskazivati još više zahvalnosti i bit će još više slavljen.
Život po vjeri
16 Zbog toga ne posustajemo. Jer, čak i ako naše vanjsko biće propada, naše se unutarnje biće, bez obzira na to, svakoga dana obnavlja. 17 Naše trenutačne, male nevolje pripremaju nas za vječnu slavu koja obilno nadmašuje nevolje u kojima se nalazimo. 18 Mi se nismo usredotočili na vidljivo, nego na nevidljivo, jer ono što se vidi je prolazno, a ono što se ne vidi jest vječno.
5 Ako i naše zemaljsko prebivalište—naše tijelo—koje je kao šator, bude razoreno, znamo da imamo kuću koju je pripremio Bog—vječnu kuću na Nebu, koja nije sagrađena ljudskim rukama.
Isusova moć je od Boga
(Mt 12,22-32; Lk 11,14-23; 12,10)
20 Isus je zatim otišao kući, gdje se opet okupilo silno mnoštvo. Bilo je toliko ljudi da on i njegovi učenici nisu mogli niti jesti. 21 Kad je Isusova obitelj doznala za to, došli su po njega, jer su ljudi govorili da je lud.
22 Učitelji Zakona, koji su došli iz Jeruzalema, govorili su: »U njemu je Sotona[a]. On snagom vladara zlih duhova istjeruje zle duhove!«
23 Isus ih je na to pozvao k sebi i počeo im govoriti u usporedbama: »Kako Sotona može istjerivati Sotonu? 24 Ako je kraljevstvo podijeljeno u sebi, neće se moći održati. 25 I ako je obitelj podijeljena u sebi, neće se moći održati. 26 Stoga, ako Sotona ide protiv sebe i svojih, neće se moći održati, nego će mu to biti kraj. 27 Zaista, nitko ne može ući u kuću jakog čovjeka i oduzeti mu vlasništvo. Prvo ga mora svezati da bi mu mogao opljačkati kuću. 28 Govorim vam istinu: ljudima će se oprostiti svi njihovi grijesi i sve uvrede koje su izgovorili. 29 Ali onome tko vrijeđa Svetog Duha, nikada neće biti oprošteno. Naprotiv, bit će zauvijek kriv za taj grijeh.«
30 Isus je to rekao jer su neki govorili: »Opsjednut je zlim duhom.«
Isusova prava obitelj
(Mt 12,46-50; Lk 8,19-21)
31 Tada su k Isusu došli njegova majka i braća. Ostali su vani i poslali neke k njemu da ga pozovu. 32 Oko Isusa je sjedilo mnoštvo, kad su mu rekli: »Pogledaj! Tvoja majka i tvoja braća i sestre su vani i pitaju za tebe.«
33 On im je na to odgovorio: »Tko je moja majka i tko su moja braća?« 34 Prešao je pogledom po onima koji su sjedili oko njega i rekao: »Vi ste moja majka i moja braća! 35 Tko god vrši Božju volju, taj mi je i brat, i sestra, i majka.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International