Old/New Testament

Uvod

1 Na peti dan četvrtog mjeseca, u tridesetoj godini,^[a] otvorila su se nebesa preda mnom i ugledao sam viziju od Boga. Živio sam tada među prognanicima, na kanalu Kebar^[b]. ² Bilo je to u petoj godini progonstva judejskoga kralja Jojakina. ³ (Svećenik Ezekiel, Buzijev sin, primio je ovu poruku od BOGA. Bio je na kanalu Kebar u Babiloniji, a BOŽJA je sila bila na njemu.)

Živa bića u oblaku i Božje prijestolje

⁴ Vidio sam oluju kako dolazi sa sjevera. Tjeran olujnim vjetrom, približavao se velik oblak okružen svjetlošću. Iz njega su sijevale munje. Izgledalo je kao da usijani metal^[c] blista usred vatre. ⁵ U oblaku je bilo nešto što je izgledalo kao četiri živa bića, slična čovjeku. ⁶ Svako je biće imalo četiri lica i četvera krila, ⁷ ravne noge i stopala poput telećih papaka. Bića su bliještala kao glatka, sjajna bronca. ⁸ Pod krilima su im bile ljudske ruke. Svako od četiri bića imalo je četiri lica i četvera krila. ⁹ Vrhovi krila su im se dodirivali jer su bila jedno pokraj drugoga. Kretala su se ravno naprijed, bez promjene smjera.

¹⁰ Svako je biće imalo četiri lica. Sprijeda im je bilo lice čovjeka, s desne strane lice lava, s lijeve strane lice bika, a straga lice orla. ¹¹ Svako je biće imalo dvoja krila raširena uvis. Njima su se bića međusobno dodirivala. Drugim parom svojih krila, pokrivala su svoja tijela. ¹² Kretala su se ravno naprijed. Išla su kamo ih je vodio duh^[d] i nisu skretala s puta.

¹³ Izgledalo je kao da je među njima^[e] užareni ugljen u plamenu, kao da se plamteće buktinje kreću među njima. Iz svjetlosti sjajne vatre sijevale su munje. ¹⁴ Bića su jurila naprijed-natrag kao bljeskovi munje.^[f]

¹⁵ Dok sam ih tako gledao, uočio sam četiri kotača koja su dodirivala zemlju. Pored svakog bića bio je po jedan kotač. ¹⁶ Sva su četiri kotača bila jednaka. Izgledalo je kao da su od prozirnoga svjetlucavog dragog kamena^[g] te kao da je u svakom kotaču još jedan kotač. ¹⁷ Kotači su se mogli kretati s bićima na sve strane, ali pritom nisu skretali.

¹⁸ Konstrukcija je kotača bila visoka i zastrašujuća, a svuda po njoj, na sva četiri kotača, sve je bilo prekriveno očima.

¹⁹ Kotači su se kretali zajedno s bićima. Kad su se bića podigla od zemlje, podigli su se i kotači. ²⁰ Bića su išla kamo ih je vodio duh, a kotači su se kretali za njima. Duh je živih bića bio u kotačima. ²¹ Kad su se bića kretala, kretali su se i kotači. Kad su bića stala, stali su i kotači. Kad su se bića podigla od zemlje, s njima su se podigli i kotači. Jer, duh je živih bića bio u kotačima.

²² Nad glavama bića prostiralo se nešto kao svod^[h] kupole. Svjetlucao je kao čisti kristal. ²³ Pod svodom su bića širila svoja krila jedno prema drugome. Drugim parom krila, pokrivala su svoja tijela.

²⁴ Kad su se bića kretala, šum njihovih krila čuo se kao huk jakog vodopada, kao grmljavina glasa Svemoćnog Boga, kao vika velike vojske. Kad su bića mirovala, spustila bi svoja krila.

²⁵ Tada se začuo snažan zvuk, koji je dolazio iz visine, iznad svoda koji se širio nad njihovim glavama. Bića su se zaustavila i spustila svoja krila. ²⁶ Iznad svoda nad njima vidio sam nešto što je izgledalo kao prijestolje od modroga dragog kamena. Činilo se kao da na tome prijestolju sjedi netko nalik čovjeku. ²⁷ Ono što se činilo kao gornji dio tijela, svijetlilo je kao usijani metal okružen vatrom, dok je ono što se činilo kao donji dio tijela, bilo kao čisti plamen. Svuda oko njega širila se blistava svjetlost. ²⁸ Svjetlost je izgledala kao duga koja blista usred kišnih oblaka. To je blistala BOŽJA slava. Kad sam je ugledao, poklonio sam se licem do zemlje. Začuo sam glas koji mi je govorio.

Bog govori Ezekielu

2 Taj glas mi je rekao: »Čovječe^[i], ustani na noge da mogu s tobom govoriti.«

² Tada je Duh ušao u mene i podigao me na noge. Čuo sam onoga koji mi je govorio. ³ Rekao je: »Čovječe, šaljem te među Izraelce. Taj buntovan narod okrenuo se protiv mene. Poput svojih predaka, bunili su se protiv mene, a bune se i danas. ⁴ Drski su i tvrdoglavi ljudi. Idi k njima i reci što im poručuje Gospodar BOG. ⁵ Oni su buntovan narod, ali bez obzira na to hoće li te poslušati, barem će znati da je među njima bio prorok.

⁶ A ti ih se, čovječe, nemoj bojati. Ne boj se onoga što će ti govoriti, iako će njihove riječi ubadati kao trn i boljeti kao ubod škorpiona. Ne boj se njihovih riječi. Nepokorni su, ali ti ih se ne trebaš bojati. ⁷ Prenijet ćeš tim buntovnicima moje riječi, bez obzira na to žele li slušati ili ne.

⁸ A ti, čovječe, dobro slušaj što ti govorim. Nemoj se okrenuti protiv mene kao ovi neposlušni ljudi. Otvori usta i jedi riječi koje ti dajem.«

⁹ Vidio sam ruku ispruženu prema sebi, a u njoj je bio svitak^[j]. ¹⁰ Ruka ga je rastvorila preda mnom. Svitak je na obje strane bio ispisan riječima tužnih pjesama, žalobnih priča i jadikovki.

Primjeri žive vjere

11 Vjera je sigurnost u ono čemu se nadamo i dokaz za ono što ne vidimo. ² Upravo zato što su imali takvu vjeru, Bog je pohvalio neke koji su živjeli u ranijim vremenima.

³ Vjerom shvaćamo da je Bog stvorio svemir svojom zapovijedi. Dakle, sve što je vidljivo, stvoreno je iz nevidljivoga.

⁴ Kain i Abel prinijeli su Bogu žrtvu. No Abelova je žrtva bila bolja jer ju je prinio s vjerom. Zbog vjere je nazvan pravednim i Bog je prihvatio njegove darove. Iako je Abel mrtav, još uvijek govori kroz svoju vjeru.

⁵ Henok je prenesen u nebo. On nije umro. Nisu ga mogli pronaći jer ga je Bog uzeo sebi. Bog je bio zadovoljan Henokom prije nego što ga je uzeo jer je imao vjere. ⁶ Bez vjere je nemoguće ugoditi Bogu. Jer, tko želi pristupiti Bogu, mora vjerovati da On postoji i da nagrađuje one koji ga traže.

⁷ Noa je bio upozoren na ono što još nije mogao vidjeti. Ali Noa je vjerovao Bogu. S ozbiljnošću i poštovanjem shvatio je upozorenje i sagradio arku da spasi svoju obitelj. Tako je svijet bio osuđen, a Noa opravdan po vjeri.

⁸ Bog je pozvao Abrahama da krene u zemlju koju mu je obećao. Abraham je povjerovao Bogu, poslušao je njegov poziv i krenuo na put iako nije znao kamo ide. ⁹ Abraham je vjerom živio u obećanoj zemlji kao došljak u tuđini. Živio je pod šatorima, kao i Izak i Jakov, kojima je Bog dao isto obećanje. ¹⁰ Činio je tako jer je očekivao grad koji će biti sagrađen na trajnim temeljima. Čekao je grad prema Božjoj zamisli; grad kojemu je graditelj Bog.

¹¹ Zbog vjere koju je Abraham imao u Boga, začeto je dijete sa Sarom iako je ona bila neplodna, a i on sâm već vrlo star. Abraham je vjerovao da će Bog ispuniti svoje obećanje. ¹² Tako su od toga jednog čovjeka, koji je već bio na pragu smrti, rođeni bezbrojni potomci, brojni poput zvijezda na nebu i pijeska na obali.

¹³ Svi su ti ljudi do svoje smrti živjeli u vjeri. Nisu primili ono što je Bog obećao svom narodu, ali su to vidjeli izdaleka i radovali se. I priznavali su sasvim otvoreno da su ovdje, na Zemlji, samo putnici i prolaznici. ¹⁴ Oni koji takvo što govore daju do znanja da traže vlastitu domovinu. ¹⁵ Da su mislili na zemlju što su je bili napustili, imali bi se prilike i vratiti. ¹⁶ No, umjesto toga, čeznuli su za boljom domovinom—onom nebeskom. Bog se, stoga, ne srami zvati se njihovim Bogom. On je pripremio grad za njih.

¹⁷ Kad je Bog iskušavao Abrahama, ovaj je imao vjere te je prinio Izaka kao žrtvu. Taj, koji je primio obećanja, prinio je svoga jedinca. ¹⁸ Bog mu je rekao: »Tvoji će potomci poteći od Izaka.«^{[a] 19} Abraham je smatrao da Bog može uskrisiti ljude od mrtvih. Zato je, slikovito rečeno, doista i primio Izaka natrag iz mrtvih.