Old/New Testament

BOŽJA poruka kralju Sidkiji

34 Dok je babilonski kralj Nabukodonosor osvajao Jeruzalem i sva okolna mjesta, BOG je govorio Jeremiji. Nabukodonosor je napadao s cijelom svojom vojskom i vojskama svih naroda koji su bili pod njegovom vlašću.

² BOG Izraela rekao je Jeremiji da ide kod judejskoga kralja Sidkije i da mu kaže: »BOG ti poručuje da će grad predati u ruke babilonskoga kralja, a on će ga spaliti do temelja. ³ Nećeš uspjeti pobjeći. Sigurno ćeš biti zarobljen i predan babilonskom kralju. Gledat ćeš ga svojim očima, razgovarati s njim i on će te odvesti te u Babilon. ⁴ Sidkijo, kralju Jude, slušaj što ti BOG poručuje. BOG kaže da nećeš umrijeti od mača. ⁵ Naprotiv, umrijet ćeš u miru. Kao što su ljudi palili pogrebne vatre u čast tvojih predaka, kraljeva koji su vladali prije tebe, tako će ih sada paliti u tvoju čast i naricati za tobom: ‘Jao, gospodaru!’ Dogodit će se tako kako sam rekao«, kazao je BOG.

⁶ Prorok Jeremija judejskom je kralju Sidkiji vjerno prenio cijelu poruku u Jeruzalemu. ⁷ Odvijalo se to dok je vojska babilonskoga kralja napadala Jeruzalem i druge judejske gradove koji se još nisu bili predali. Preostali su još samo Lakiš i Azeka, posljednji utvrđeni judejski gradovi.

Kršenje sporazuma

⁸ Nakon što je kralj Sidkija sa svim ljudima u Jeruzalemu sklopio sporazum o oslobađanju svih robova Hebreja^[a], Jeremija je čuo BOGA kako mu govori. ⁹ Svi su trebali osloboditi svoje muške i ženske robove Hebreje. Nitko više nije smio zadržati sunarodnjake Judejce u ropstvu. ¹⁰ Svi velikodostojnici, kao i obični ljudi, obvezali su se poštovati ovaj sporazum. Složili su se da će otpustiti svoje robove te da im oni više neće morati služiti. Tako su oslobodili sve robove. ¹¹ Ali poslije, svi su se predomislili i ponovo prisilili svoje bivše robove na ropstvo.

¹² A Jeremija je čuo BOGA kako mu govori: ¹³ »BOG Izraela kaže: ‘Kad sam vaše pretke izveo iz Egipta, gdje su bili robovi, sklopio sam s njima savez. Rekao sam im: ¹⁴ »Sedme godine morate pustiti na slobodu svoje robove Hebreje. Otpustite ih iz službe nakon što su vam služili šest godina.« No vaši me preci nisu poslušali, nisu obratili pažnju na ono što sam govorio. ¹⁵ Vi ste se nedavno promijenili i ispravno postupili oslobodivši svoje sunarodnjake. Čak ste sklopili sporazum u mojoj prisutnosti, u Hramu koji je meni posvećen. ¹⁶ A sad ste se predomislili. Pokazali ste da me ne poštujete kad ste svoje bivše robove prvo oslobodili, a potom ponovo vratili u službu i prisilili na ropstvo.’«

¹⁷ Stoga, BOG kaže: »Niste me poslušali i niste oslobodili svoje sunarodnjake. Zato ja sada vama proglašavam slobodu, kaže BOG, slobodu da poginete od mača, bolesti i gladi. Svi će narodi na zemlji biti zgroženi kad to vide. ¹⁸ Ljudi su u mojoj prisutnosti presjekli žrtveno tele napola i zakleli se hodajući između polovica ubijene životinje.^[b] No sporazum su prekršili i nisu se pridržavali njegovih odredbi. Sad ću ih predati njihovim neprijateljima. ¹⁹ Sve judejske i jeruzalemske velikodostojnike i dužnosnike, dvorske službenike^[c], svećenike i sve Judejce, koji su prošli između polovica rasječenog teleta, ²⁰ predat ću ubojitim neprijateljima. Njihovim će se tijelima hraniti ptice i divlje zvijeri. ²¹ A judejskoga kralja Sidkiju i njegove dužnosnike predat ću neprijateljima koji ih žele ubiti. Izručit ću ih vojsci babilonskoga kralja iako je napustila Jeruzalem.^{[d] 22} Izdat ću zapovijed, kaže BOG, i vratiti Babilonce na ovaj grad. Napast će ga, osvojiti i spaliti do temelja. Uništit ću sve judejske gradove i pretvoriti ih u pustoš bez ljudi.«

Jeremija i Rekabovi potomci

35 U vrijeme vladavine judejskoga kralja Jojakima, Jošijinog sina, Jeremija je čuo BOGA kako mu govori: ² »Idi u obitelj Rekabovih potomaka^[e] i pozovi ih u BOŽJI Hram. Uvedi ih u jednu od hramskih prostorija i ponudi vinom.«

³ I tako sam u Hram doveo Jaazaniju, koji je bio sin jednoga drugog Jeremije i Habasinijin unuk, njegovu braću i sinove, i cijelu obitelj Rekabovaca. ⁴ Uveo sam ih u sobu sljedbenika Božjeg čovjeka Hanana, koji je bio Jigdalijin sin. Ta je prostorija bila iznad sobe Maaseje, Šalumovog sina, koji je u Hramu služio kao čuvar vrata, te odmah pored sobe drugih važnih službenika. ⁵ Stavio sam pred Rekabovce vrčeve pune vina i čaše pa sam im rekao da piju.

⁶ No oni su odgovorili: »Mi ne pijemo vino. Tako nam je zapovjedio naš predak Jonadab, Rekabov sin. Rekao nam je da mi i naši potomci nikad ne smijemo piti vino. ⁷ Također, naredio nam je da ne smijemo graditi kuće, sijati polja, saditi vinograde niti posjedovati išta od toga. Rekao nam je da uvijek živimo samo u šatorima kao beduini, kako bismo dugo živjeli u zemlji. ⁸ Poštovali smo sve što nam je zapovjedio naš predak Jonadab, Rekabov sin. Nikad nismo pili vino, i to je vrijedilo za sve nas, za naše žene, sinove i kćeri. ⁹ Nismo gradili kuće, nemamo vinograde, njive ni usjeve. ¹⁰ Živjeli smo u šatorima i izvršavali sve što nam je zapovjedio naš predak Jonadab. ¹¹ No kad je babilonski kralj Nabukodonosor napao ovu zemlju, rekli smo: ‘Hajdemo u Jeruzalem i sklonimo se ondje pred babilonskom i aramejskom vojskom.’ Tako smo ostali u Jeruzalemu.«

¹² Tada je Jeremija čuo poruku od BOGA: ¹³ »BOG Svevladar, Bog Izraela, poručuje Judejcima i stanovnicima Jeruzalema: ‘Zašto ne naučite od ovih ljudi da mi budete poslušni?’, kaže BOG. ¹⁴ ‘Jonadab, Rekabov sin, zapovjedio je svojim potomcima da ne piju vino i oni se toga drže. Poštuju zapovijed svog pretka i nikad ne piju vino. A ja sam vama uporno govorio i ponavljao, ali vi niste slušali. ¹⁵ Stalno sam vam slao svoje sluge proroke koji su vam govorili da trebate odustati od zlog načina života i početi činiti dobro. Govorili su vam da ne slijedite druge bogove, da ih ne štujete i ne poslužujete. Ako me budete slušali, živjet ćete u zemlji koju sam dao vama i vašim precima u posjed. No niste obraćali pažnju na moje riječi, niste me poslušali. ¹⁶ Jonadabovi potomci slušaju zapovijedi svog pretka, a moj narod mene odbija poslušati.’

¹⁷ Stoga, BOG Svevladar, Bog Izraela, kaže: ‘Sručit ću na Judejce i stanovnike Jeruzalema sva zla za koja sam rekao da će im se dogoditi. Govorio sam im, ali nisu slušali. Zvao sam ih, ali nisu se odazvali.’«

¹⁸ Tada je Jeremija rekao Rekabovcima: »BOG Svevladar, Bog Izraela, vam poručuje: ‘Pokorili ste se zapovijedima svog pretka Jonadaba. Držali ste se svega što vam je rekao i izvršili sve što vam je naredio.’ ¹⁹ Zato vam BOG Svevladar, Bog Izraela, poručuje: ‘Jonadab, Rekabov sin, uvijek će imati potomke koji će mi služiti.’«

Kralj Jojakim spaljuje Jeremijin svitak

36 U četvrtoj godini vladavine judejskoga kralja Jojakima,^[f] Jošijinog sina, Jeremija je čuo BOGA kako mu govori: ² »Uzmi svitak i na njemu napiši sve što sam ti rekao o Izraelu^[g], Judi i svim drugim narodima, od trenutka kad sam ti počeo govoriti, u vrijeme Jošijine vladavine, pa sve do danas. ³ Možda će Judejci odustati od svoga zlog načina života kad čuju kakve im sve nesreće spremam. Ako tako učine, oprostit ću im sve njihove grijehe i krivnju.«

⁴ Jeremija je pozvao Baruha, Nerijinog sina, kao pisara. Jeremija je govorio redom sve što mu je BOG rekao, a Baruh je to zapisivao na svitak. ⁵ Zatim je Jeremija rekao Baruhu: »Nije mi dopušteno ići u BOŽJI Hram. ⁶ Stoga, idi ti i pročitaj BOŽJE poruke sa svitka pred svim ljudima koji će se okupiti u BOŽJEM Hramu na dan posta. Pročitaj pred Judejcima iz svih judejskih gradova sve što si zapisao onako kako sam ti rekao. ⁷ Možda će BOG čuti njihove molitve pa će oni odustati od svojih zlih djela. Jer, BOG je objavio da je silno ljut na svoj narod.« ⁸ I tako je Baruh, Nerijin sin, učinio sve što mu je zapovjedio prorok Jeremija. U BOŽJEM je Hramu javno pročitao sa svitka sve što je poručio BOG.

⁹ U petoj godini vladavine judejskoga kralja Jojakima, Jošijinog sina, u devetome mjesecu, narod je bio pozvan na post pred BOGOM. Vrijedilo je to za sve stanovnike Jeruzalema, kao i za sve ljude koji su mogli doći u Jeruzalem iz drugih judejskih gradova. ¹⁰ Baruh je čitao Jeremijine riječi iz svitka pred svim ljudima koji su se okupili u Hramu. Stajao je u Gemarijinoj sobi u gornjem dvorištu, ispred Novih vrata Hrama. Gemarija je bio sin visokog službenika Šafana.

¹¹ Kad je Mikaja, Gemarijin sin i Šafanov unuk, čuo sve BOŽJE poruke pročitane sa svitka, ¹² spustio se iz Hrama u kraljevsku palaču. Ušao je u sobu kraljevskog tajnika, gdje su sjedili visoki dvorski dužnosnici: tajnik Elišama, Delaja—Šemajin sin, Elnatan—Akborov sin, Gemarija—Šafanov sin, Sidkija—Hananijin sin, kao i drugi kraljevski službenici. ¹³ Mikaja im je ispričao sve što je Baruh javno pročitao iz svitka.

¹⁴ Nato su dužnosnici k Baruhu poslali čovjeka po imenu Jehudi, a on je bio Netanijin sin, Šelemijin unuk i Kušijev praunuk. Jehudi je rekao Baruhu: »Ponesi svitak iz kojeg čitaš i pođi sa mnom.«

Baruh, Nerijin sin, uzeo je svitak i otišao s Jehudijem kod dužnosnika.

¹⁵ Rekli su mu: »Sjedi i čitaj!«

I Baruh im je pročitao svitak.

¹⁶ Kad su sve čuli, pogledali su se u strahu. Rekli su Baruhu: »Moramo o svemu ovome izvijestiti kralja.« ¹⁷ Pitali su ga: »Reci nam, kako si sve to zapisao? Je li ti Jeremija diktirao?«

¹⁸ »On mi je sve govorio, a ja sam zapisivao tintom na svitak«, rekao je Baruh.

¹⁹ Tada su dužnosnici rekli Baruhu: »Ti i Jeremija morate se sakriti. Nitko ne smije znati gdje se nalazite.«

²⁰ Svitak su uzeli i spremili u sobu tajnika Elišame. Potom su kroz dvorište otišli kod kralja i sve mu ispričali.

²¹ Kralj je poslao Jehudija po svitak, a on ga je donio iz sobe tajnika Elišame. Čitao ga je pred kraljem i svim dužnosnicima koji su stajali oko njega. ²² Bio je deveti mjesec^[h] i kralj je sjedio u zimskom dijelu palače. Pred njim je u maloj peći gorjela vatra. ²³ Čim bi Jehudi pročitao tri ili četiri stupca iz svitka, kralj ih je odsjekao pisarskim nožićem i bacio u vatru. Tako je, dio po dio, spalio cijeli svitak. ²⁴ Kad su kralj i njegovi službenici čuli sve te poruke, nisu se nimalo uplašili. Nisu na sebi razderali odjeću niti pokazali bilo koji drugi znak tuge i kajanja.

²⁵ Iako su Elnatan, Delaja i Gemarija molili kralja da ne spali svitak, nije ih htio poslušati. ²⁶ Naprotiv, zapovjedio je Jerahmeelu, koji je pripadao kraljevskoj obitelji, te Seraji—Azrielovom sinu i Šelemiji—Abdeelovom sinu, da privedu pisara Baruha i proroka Jeremiju. No nisu ih pronašli jer ih je BOG sakrio.

²⁷ Nakon što je kralj spalio svitak, na koji je Baruh zapisao sve što mu je Jeremija govorio, Jeremija je čuo BOGA kako mu govori:

²⁸ »Uzmi drugi svitak i na njemu napiši sve ono što je pisalo na svitku koji je spalio judejski kralj Jojakim. ²⁹ A judejskom kralju Jojakimu reci da mu BOG poručuje: ‘Spalio si svitak jer je pisalo da će babilonski kralj sigurno doći, razoriti ovu zemlju i pobiti sve ljude i životinje.’ ³⁰ Stoga, o judejskom kralju Jojakimu BOG kaže: ‘Neće imati nasljednika koji će vladati na Davidovom prijestolju. Kad umre, njegov leš bit će bačen, ostavljen da leži na dnevnoj vrućini i noćnoj hladnoći. ³¹ Kaznit ću njega i njegovu djecu, kao i njegove službenike, zbog njihovih zlih djela. Učinit ću da se na njih, i na stanovnike Jeruzalema i na Judejce, sruči sva nesreća koju sam najavio jer me nisu htjeli slušati.’«

³² Tada je Jeremija uzeo drugi svitak i predao ga pisaru Baruhu, Nerijinom sinu. Dok je Jeremija govorio, Baruh je zapisivao sve one riječi koje su pisale na svitku što ga je spalio judejski kralj Jojakim. I dodao je još mnoge slične poruke.

Naše spasenje

2 Zato moramo obratiti više pozornosti na ono što smo čuli, da ne bismo skrenuli s pravoga puta. ² Učenje koje su prenijeli anđeli pokazalo se istinitim i svako kršenje i neposluh primilo je odgovarajuću kaznu. ³ Kako ćemo izbjeći kaznu ako zanemarimo tako veliko spasenje? To je spasenje prvi najavio Gospodin, a potom su nam ga potvrdili oni koji su ga čuli. ⁴ Bog ga je i sâm potvrdio znacima, čudima i različitim silnim djelima, kao i darovima Svetog Duha koje je razdijelio prema svojoj volji.

⁵ Bog nije namijenio anđelima da vladaju budućim svijetom o kojem govorimo. ⁶ Ipak, netko je na nekome mjestu u Svetom pismu rekao:

Bog je stavio sve pod njegovu vlast i tako nije ostalo ništa što mu nije podređeno. Pa, ipak, još ne vidimo da mu se sve pokorava. ⁹ Isus je kratko vrijeme bio niži od anđela, ali sada ga vidimo ovjenčanog slavom i čašću zbog smrti koju je pretrpio. Tako je, zbog Božje milosti, Isus umro za dobrobit svih ljudi.

¹⁰ Bog, koji je sve stvorio prema svojoj volji, želio je imati mnogo sinova koji će sudjelovati u njegovoj slavi pa je bilo potrebno da kroz patnju učini savršenim onoga koji ih vodi u spasenje.

¹¹ Onaj koji posvećuje i oni koji su posvećeni potječu iz iste obitelji zato se Isus ne srami zvati ih braćom i sestrama ¹² govoreći:

¹³ A kaže i ovo:

On isto tako kaže:

¹⁴ Ta su djeca ljudi od krvi i mesa. Bilo je potrebno da Isus postane čovjekom poput njih, da bi svojom smrću uništio đavla koji je imao vlast nad smrću. Tako je ¹⁵ oslobodio one koji su cijeli život držani u ropstvu zbog straha od smrti. ¹⁶ Potpuno je jasno da Isus ne pomaže anđelima, već Abrahamovim potomcima. ¹⁷ Stoga, Isus je morao u svemu postati poput svoje braće i sestara kako bi mogao biti njihov milosrdan i pouzdan vrhovni svećenik u Božjoj službi i ostvariti oproštenje njihovih grijeha. ¹⁸ Budući da je i sâm patio i bio kušan, može sada pomoći svima koji su u kušnji.