Old/New Testament
51 BOG kaže:
»Podići ću razorni vjetar na Babilon,
oluja će raznijeti stanovnike Kaldeje[a].
2 Poslat ću im strance,
poput vjetra koji odnosi pljevu,
da razaraju i pustoše zemlju.
Vojske će opkoliti i napasti grad
na dan babilonske nesreće.
3 Babilonci neće stići nategnuti lûk
niti navući oklop na sebe.
Nemajte milosti za njihove vojnike!
Cijelu im vojsku uništite!
4 Pobijeni će ležati po cijeloj zemlji,
a ranjenici po ulicama Babilona.«
5 Jer, njihova zemlja puna je krivnje
protiv Svetinje Izraela.
A BOG Svevladar neće ostaviti
Izrael i Judu same, kao udovice.
6 Bježite iz Babilona! Spašavajte si živote,
da zbog babilonskoga grijeha ne poginete.
Vrijeme je da BOG kazni Babilonce,
da ispaštaju za sve što su učinili.
7 Babilon je bio zlatni pehar u BOŽJOJ ruci,
čaša koja je opila cijeli svijet.
Svi narodi njegovo su vino pili
pa su od pijanstva poludjeli.
8 No Babilon će iznenada pasti.
Kukajte i plačite za njim!
Povijte mu rane, ublažite bol,
možda se ipak još može izliječiti.
9 Stranci, koji žive u Babilonu, govorili su:
»Pokušali smo pomoći Babilonu,
ali on se izliječiti ne može.
Stoga, pusti nas sada da idemo,
da se u svoje zemlje vratimo.
Jer, babilonska osuda seže do neba,
diže se čak do oblaka.«
Narod Izraela i Jude kaže:
10 »BOG se za našu stvar izborio,
idemo na Sion da to objavimo.
Svima ćemo ondje razglasiti
što je naš BOG učinio.«
11 »Naoštrite strijele! Napunite tobolce!«
BOG huška kraljeve zemlje Medije
jer želi uništiti Babilon.
BOG se osvećuje Babiloncima
zbog razaranja svoga Hrama.
12 »Podignite signalnu zastavu
za napad na zidine Babilona!«
Pojačajte straže! Razmjestite stražare!
Pripremite se za iznenadni napad!
Jer, BOG će izvršiti što je zamislio,
sve što je namijenio Babilonu.
13 O grade, bogat vodama i blagom,
nitima tvog života došao je kraj.
14 BOG Svevladar svojim se imenom zaklinje:
»Ispunit ću te neprijateljskim trupama,
prekrit će te kao rojevi skakavaca,
klicat će slaveći pobjedu nad tobom.«
Hvalospjev Bogu
(Jr 10,12-16)
15 Bog je svojom silom stvorio zemlju,
svojom mudrošću utemeljio svijet,
svojim znanjem raširio nebo.
16 Kad zagrmi, na nebu se okupljaju vode,
on diže oblake sa svih krajeva zemlje.
On je taj koji čini da kišu prate munje,
iz svojih spremišta izgoni vjetrove.
17 Ali ljudi su glupi i ništa ne razumiju,
sramote se pred mrtvim kipovima.
Zlatari su posramljeni svojim idolima
jer su to lažni i mrtvi bogovi.
18 Bezvrijedni su, smiješne tvorevine,
bit će uništeni kad ih presuda stigne.
19 Ali Jakovljev Bog[b] nije kao idoli
jer on je taj koji je sve stvorio.
Izrael je narod koji mu pripada.
Njegovo je ime BOG Svevladar.
BOŽJI malj
20 »Babilone, ti si moj malj, moje bojno oružje.
S tobom u ruci razaram narode
i kraljevstva uništavam.
21 S tobom udaram na konja i jahača,
slamam bojna kola i vozača.
22 S tobom navalim na muškarca i ženu,
starca i dijete smrskam,
skršim mladića i djevojku.
23 S tobom uništim pastira i stado,
razbijem zemljoradnika i volove,
dokrajčim poglavare i dužnosnike.
24 Ipak, uzvratit ću Babilonu i Babiloncima
za sve zlo koje su učinili na Sionu,
a ti ćeš to vidjeti, moj narode«,
kaže BOG.
25 BOG kaže o Babilonu:
»Idem protiv tebe, moćna planino,
ti što se rušiš na sve narode.
Dignut ću svoju ruku na tebe
i baciti te s najviših stijena.
Bit ćeš planina, sva u pepelu.
26 Tvoje stijene bit će beskorisne
za gradnju kuća i za temelje.
U tebi će zauvijek vladati pustoš.«
Tako je rekao BOG.
27 Podignite ratnu zastavu u zemlji!
Trubite snažno, nek' čuju svi narodi,
za rat na Babilon treba se spremiti.
Neka se skupe kraljevstva,
Ararat, Mini i Aškenaz.
Postavite vojnog zapovjednika,
šaljite konje, kao roj skakavaca.
28 Neka se narodi spreme za rat,
kraljevi Medije, njihovi poglavari i dužnosnici,
kao i sve zemlje pod njihovom vlašću.
29 Zemlja podrhtava i bolno se trese
jer BOG izvršava što je naumio.
Želi uništiti cijelu zemlju Babilon,
da bude pustoš gdje nitko ne živi.
30 Babilonski ratnici odustaju od borbe,
ostaju zatvoreni u svojim tvrđavama,
snaga ih izdaje kao da su žene.
Babilonske kuće su u plamenu,
a gradska vrata porušena.
31 Trči poslanik za poslanikom
i glasnik za glasnikom.
Moraju dojaviti kralju Babilona
da su neprijatelji zauzeli granice grada.
32 Pod opsadom su riječni prijelazi,
tvrđave u plamenu, vojnici u panici.
33 BOG Svevladar, Bog Izraela, poručuje:
»Babilon je kao kameno gumno
na kojem se tuče požnjeveno žito.
A sada je došlo vrijeme
da se po njemu tuče i gazi.«
34 »Pojeo nas je Nabukodonosor, babilonski kralj,
isisao nas je i ostavio kao prazan vrč.
Progutao nas je, kao golemo čudovište.
Napunio je trbuh našim bogatstvima,
a onda nas ispovraćao.«
35 »Neka se nasilje nad nama
nasiljem vrati«, kažu na Sionu.
»Neka Babilonci budu kažnjeni
za prolijevanje naše krvi«,
govori se u Jeruzalemu.
36 Stoga, BOG sada kaže:
»Obranit ću vas i osvetiti.
Babiloncima ću isušiti rijeku,
učiniti da presahnu svi izvori.
37 Babilon će biti hrpa ruševina,
u njemu će živjeti samo šakali.
Nad njim će se svi zgražati i rugati
jer bit će pustoš bez stanovnika.
38 Babilonci riču kao mladi lavovi,
reže kao lavlja mladunčad.
39 Razdražene, dovest ću ih na gozbu,
gdje će se opiti i vječnim snom zaspati[c].
Više se neće probuditi«, kaže BOG.
40 »Povest ću ih kao janjad na klanje,
tjerat ću ih kao jarce i ovnove.
41 Šešak[d] je osvojen i zauzet,
ponos cijele zemlje pokoren.
Kakav strašan prizor
pruža Babilon narodima.
42 I more će se dići na njega,
prekrit će ga divlji valovi.
43 Opustjet će njegovi gradovi.
Bit će to suha zemlja, pustinja.
U njoj nitko neće živjeti,
niti putovati kroz nju.
44 Kaznit ću babilonskog idola Bela,
morat će pljunuti sve što je progutao.
Narodi više neće dolaziti k njemu,
srušit će se babilonske zidine.
45 Izađite iz njega, moj narode!
Neka svatko spasi svoj život,
i skloni se pred BOŽJIM gnjevom.
46 Ne bojte se glasina, moj narode,
glasina koje ćete čuti u zemlji.
Jedna glasina dođe ove godine,
a druga sljedeće.
To su priče o ratovima u zemlji
i o borbi vladara za vlast.
47 Jer, sigurno će doći vrijeme
da kaznim babilonske idole.
Cijela zemlja bit će osramoćena,
mrtvi će ležati po ulicama.
48 Sve što je živo na nebu i zemlji,
radovat će se sudbini Babilona.
Jer, sa sjevera su došli neprijatelji
i razorili Babilon«, kaže BOG.
49 Babilon mora pasti!
Zbog ubijenih Izraelaca
i mrtvih po cijelom svijetu.
50 A vi, koji ste izbjegli smrt,
idite odavde, ne oklijevajte.
Daleko ste, ali sjetite se BOGA
i ne zaboravite Jeruzalem.
51 »Sjetite se kako smo bili posramljeni
kad smo čuli sramotne vijesti,
da su stranci ušli u sveta mjesta BOŽJEGA Hrama.«
52 Zato Bog kaže: »Evo dolazi vrijeme
kad ću kazniti idole u Babilonu.
Po cijeloj zemlji jaukat će ranjenici.
53 Da se Babilon do neba popne
i ojača svoje visoke utvrde,
ipak bih na njega poslao ljude
koji bi ga napali i razorili«,
kaže BOG.
54 »Čuju se plač i krikovi iz Babilona,
zvuk razaranja iz babilonske zemlje.
55 Jer, BOG će Babilon opustošiti,
gradsku buku posve ušutkati.
Neprijatelj će nadirati u valovima,
svi će slušati njihove povike.
56 Vojska će na Babilon navaliti,
zarobiti ratnike, lukove im polomiti.
Jer, BOG daje zaslužene kazne
i uzvraća svakom u potpunosti.
57 Opit ću babilonske poglavare i mudrace,
njihove upravitelje, zapovjednike i ratnike.
Zaspat će vječnim snom,[e]
više se neće probuditi«, kaže Kralj,
čije ime je BOG Svevladar.
58 BOG Svevladar poručuje:
»Široke babilonske zidine
bit će sa zemljom sravnjene,
a velika gradska vrata spaljena.
Drugi narodi nastojat će pomoći Babilonu,
ali sav trud bit će im uzalud.
Vatra će proždrijeti zidine i vrata,
a narodi će se iscrpiti.«
Jeremija šalje BOŽJU poruku u Babilon
59 Seraja[f], Nerijin sin i Mahsejin unuk, bio je zadužen za smještaj judejskoga kralja Sidkije. U četvrtoj godini Sidkijine vladavine[g] kralj je išao u Babilon, a Seraja mu je bio u pratnji. Prorok Jeremija tada je naredio Seraji da Babiloncima prenese poruku. 60 Dao mu je svitak na koji je zapisao sve što je primio o Babilonu. Zabilježio je sva zla koja su se tek trebala dogoditi, to jest, sve poruke protiv Babilona koje su zapisane u ovoj knjizi.
61 Rekao je Seraji: »Kad stigneš u Babilon, pobrini se da pročitaš naglas sve ove poruke. 62 Zatim reci: ‘BOŽE, rekao si da ćeš uništiti ovaj grad Babilon, da ovdje više nitko neće živjeti, ni čovjek ni životinja. Tu će zauvijek biti pustoš.’ 63 Kad pročitaš cijeli svitak, smotaj ga i veži za njega kamen te ga baci u rijeku Eufrat. 64 A onda reci: ‘Ovako će potonuti Babilon i više se neće podići zbog nesreće koju ću svaliti na njega.’«[h]
Ovdje završavaju Jeremijine riječi.
Pad Jeruzalema
(2 Kr 24,18–25,30; 2 Ljet 36,11-21)
52 Sidkija je imao dvadeset i jednu godinu kad je postao kralj, a u Jeruzalemu je vladao jedanaest godina. Majka mu se zvala Hamutala, a bila je Jeremijina[i] kćer iz grada Libne. 2 Sidkija je činio zlo pred BOGOM, kao i Jojakim.
3 Narod Jeruzalema i Jude toliko je razbjesnio BOGA da ih je konačno u potpunosti odbacio od sebe.
Sidkija se pobunio protiv babilonskoga kralja. 4 U devetoj godini njegove vladavine, desetog dana u desetome mjesecu[j], babilonski je kralj Nabukodonosor krenuo s cijelom svojom vojskom na Jeruzalem. Utaborili su se oko grada i svuda uokolo podigli opsadne nasipe. 5 Grad je bio pod opsadom sve do jedanaeste godine Sidkijine vladavine. 6 Do devetog dana četvrtog mjeseca te godine glad je potpuno zavladala gradom tako da obični ljudi više nisu imali što jesti. 7 Babilonska je vojska probila gradske zidine. Te je noći kralj Sidkija s vojskom bježao iz grada unatoč neprijateljskom obruču. Izvukli su se kroz vrata između gradskih zidina blizu kraljevog vrta i otišli u smjeru pustinje. 8 No babilonska je vojska krenula u potjeru za kraljem Sidkijom. Sustigli su ga u ravnici kod Jerihona. Svi su ga Sidkijini vojnici napustili i razbježali se. 9 Babilonci su zarobili kralja Sidkiju i odveli ga pred babilonskoga kralja u Riblu, u zemlju Hamat, gdje mu je on odredio kaznu. 10 Babilonski je kralj u Ribli, pred Sidkijom, pobio njegove sinove i sve judejske dužnosnike. 11 Potom je Sidkiji iskopao oči, okovao ga brončanim lancima i odveo u Babilon. Ondje su ga stavili u zatvor, gdje je ostao do svoje smrti.
12 U devetnaestoj godini vladavine babilonskoga kralja Nabukodonosora,[k] desetog dana u petome mjesecu, u Jeruzalem je došao Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže babilonskoga kralja. 13 Spalio je BOŽJI Hram, kraljevsku palaču i sve kuće u Jeruzalemu. Spalio je i sve važnije gradske građevine. 14 Babilonska vojska, na čelu sa zapovjednikom tjelesne straže, srušila je sve zidine oko Jeruzalema. 15 Nebuzaradan je u zatočeništvo, u Babilon, odveo preostale ljude[l] iz Jeruzalema, kao i one koji su se već predali babilonskom kralju. Među njegovim su zarobljenicima bili i najbolji judejski zanatlije. 16 U zemlji je ostavio samo neke od najsiromašnijih ljudi da obrađuju vinograde i polja.
17 Babilonci su u BOŽJEM Hramu porazbijali brončane stupove, pokretna postolja i veliki brončani bazen zvan More. Svu su broncu odnijeli u Babilon. 18 Odnijeli su i lonce, lopatice, škare za fitilj, zdjele za krv, posudice za tamjan i sve druge brončane predmete koji su se koristili za službu u Hramu. 19 Pokupili su zdjelice za krv, tave za nošenje ugljena, bazene, zdjele, svijećnjake, posudice za tamjan i pokale za prinose pića. Zapovjednik je kraljevske straže uzeo sve predmete od zlata i srebra. 20 Dva brončana stupa, bazen zvan More, s dvanaest pripadajućih bikova od bronce, i pokretna brončana postolja, koje je kralj Salomon dao izraditi za BOŽJI Hram, bili su preteški za vaganje.
21 Svaki je stup bio visok devet metara[m] i obujma šest metara[n]. Bili su šuplji, sa stijenkama debljine sedam centimetara[o]. 22 Brončane su glave stupova bile visoke dva i pol metra[p]. Uokolo su imale ukrasnu mrežu i ukrase u obliku plodova šipka, također sve od bronce. 23 Na obje je strane bilo devedeset i šest ukrasa u obliku plodova šipka, a ukupno ih je bilo sto.
Judejci odvedeni u Babilon
(2 Kr 25,18-21)
24 Zapovjednik kraljevske straže također je zarobio vrhovnog svećenika Seraju, drugog po redu svećenika Sefaniju i tri čuvara hramskih vrata. 25 Iz grada je odveo i zapovjednika vojske, sedam kraljevih savjetnika, koji su se zatekli u gradu, kao i tajnika zapovjednika vojske, koji je bio zadužen za novačenje vojnika. Poveo je i šezdesetoricu drugih koji su se zatekli u gradu. 26 Zarobio ih je zapovjednik straže Nebuzaradan i odveo kralju Babilona u grad Riblu. 27 Babilonski ih je kralj dao sve istući i pogubiti u Ribli, u zemlji Hamat.
I tako su Judejci odvedeni iz svoje zemlje u progonstvo. 28 Zabilježeno je da je Nabukodonosor tijekom svoje vladavine odveo u zatočeništvo:
u sedmoj godini vladavine,[q] 3.023 Judejca,
29 u osamnaestoj godini svoje vladavine,[r] 832 osobe iz Jeruzalema,
30 a u dvadeset i trećoj godini[s] Nabukodonosorove vladavine, zapovjednik je straže Nebuzaradan u zatočeništvo odveo 745 Judejaca.
Bilo je to ukupno 4.600 ljudi.
Jojakin oslobođen
(2 Kr 25,27-30)
31 U trideset i sedmoj godini zatočeništva judejskoga kralja Jojakina u Babilonu, na vlast je došao babilonski kralj Evil Merodak[t]. Te godine, dvadeset i petog dana dvanaestog mjeseca, pomilovao je Jojakina i pustio ga iz zatvora. 32 Bio je ljubazan prema njemu i dao mu počasno mjesto iznad drugih kraljeva zatočenih u Babilonu. 33 Tako je Jojakin skinuo zatvorsko odijelo i do kraja života jeo za kraljevskim stolom. 34 Kralj Babilona davao mu je dnevno uzdržavanje u hrani sve do Jojakinove smrti.
Bogoštovlje Staroga saveza
9 I prvi je Savez imao odredbe o bogoštovlju i svetištu, ali zemaljskom. 2 U tu je svrhu bio postavljen Sveti šator. U njegovom prvom dijelu nalazio se svijećnjak i stol s prinesenim kruhovima. Taj se dio zvao Svetinja. 3 Iza drugog zastora nalazio se prostor koji se zvao Svetinja nad svetinjama. 4 Tu se nalazio zlatni žrtvenik za kađenje tamjanom i Kovčeg saveza, sav optočen zlatom. Unutra su se nalazili zlatni vrč s manom, Aronov štap, koji je procvjetao, i kamene ploče Saveza. 5 Iznad njega stajala su krilata bića slave i zasjenjivala Pomirilište. No o tome sada nećemo detaljno govoriti.[a]
6 U takvom uređenju svećenici uvijek idu u prvi dio šatora i obavljaju Božju službu.[b] 7 No samo vrhovni svećenik ide u drugi dio šatora, i to samo jednom godišnje i nikada bez krvi koju prinosi za vlastite grijehe i za grijehe koje su ljudi počinili iz neznanja.[c] 8 Time Sveti Duh pokazuje da put u Svetinju nad svetinjama još nije otvoren sve dok postoji prvi dio šatora. 9 To nam je primjer za današnje vrijeme. To znači da prineseni darovi i žrtve nisu mogli učiniti savršenima srca štovatelja. 10 Žrtve i darovi obuhvaćali su samo hranu i piće te razna obredna pranja, a to su bila vanjska pravila koja su vrijedila do trenutka uvođenja Novoga saveza.[d]
Bogoštovlje Novoga saveza
11 No Krist je došao kao vrhovni svećenik onih dobara koje sada imamo. On je prošao veći i savršeniji šator koji nisu izgradile ljudske ruke i koji ne pripada ovome svijetu. 12 Krist se nije poslužio krvlju jaraca i junaca, već je u Svetinju nad svetinjama ušao jednom zauvijek vlastitom krvlju. Tako nam je pribavio vječno otkupljenje. 13 Krv jaraca i bikova te pepeo junica, poškropljeni po nečistima, mogli su nečiste ponovo učiniti čistima—ali samo tjelesno. 14 Koliko je onda Kristova krv učinkovitija! On je, po vječnom Duhu, ponudio samog sebe kao savršenu žrtvu Bogu. Njegova će krv očistiti naša srca od beskorisnih djela[e], da možemo služiti živome Bogu.
15 Zbog toga je Krist posrednik Novoga saveza. Kristova je smrt donijela slobodu od grijeha počinjenih pod zapovijedima prvog saveza. Stoga, sada oni koje je Bog pozvao mogu primiti u vječni posjed sve što im je bio obećao.
16 Gdje postoji oporuka, mora se utvrditi smrt onoga koji ju je napisao. 17 Oporuka stupa na snagu nakon smrti oporučitelja, a dok on živi, nema nikakvu snagu. 18 Zato je bila potrebna krv da bi i prvi savez stupio na snagu. 19 Nakon što je objavio narodu zapovijedi Zakona, Mojsije je uzeo krv junaca i jaraca te vodu, crvenu vunu i izop pa poškropio sâm Zakon i sav narod. 20 Rekao je: »Ovo je krv koja čini djelotvornim Savez što vam je Bog zapovjedio da ga slijedite.«[f] 21 Na isti je način poškropio Sveti šator i sve predmete koji se upotrebljavaju u bogoslužju. 22 Prema Zakonu, gotovo sve mora biti očišćeno krvlju, a bez prolijevanja krvi, nema oproštenja.
Kristova žrtva briše grijehe
23 Bilo je, dakle, potrebno da se preslike nebeske stvarnosti očiste ovim žrtvama. No sama nebeska stvarnost mora se čistiti boljim žrtvama od ovih. 24 Krist, naime, nije ušao u presliku prave Svetinje nad svetinjama, načinjenu ljudskim rukama, nego u samo Nebo, da se umjesto nas pojavi pred Bogom.
25 On nije ušao onamo da uvijek iznova prinosi samoga sebe, kao što vrhovni svećenik svake godine ulazi u Svetinju nad svetinjama s tuđom krvlju. 26 U tom bi slučaju Krist morao trpjeti mnogo puta od stvaranja svijeta. No Krist se pojavio sada, na kraju vremena, da jednom zauvijek svojom žrtvom ukloni grijeh. 27 Ljudi umiru samo jednom, a tada dolazi sud. 28 Tako je i Krist bio prinesen kao žrtva samo jednom, da ponese grijehe mnogih. Krist će doći drugi put, ne da izbriše grijeh, nego da donese spasenje onima koji ga čekaju.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International