Old/New Testament

Jeremija u zatvoru

37 Babilonski je kralj Nabukodonosor postavio Jošijinog sina Sidkiju za judejskoga kralja umjesto Jojakina^[a], Jojakimovog sina. ² No Sidkija i njegovi službenici, kao ni cijeli judejski narod, nisu obraćali pažnju na BOŽJE poruke koje je prenosio prorok Jeremija.

³ Kralj je Sidkija poslao svoje izaslanstvo kod Jeremije. Jehukal—Šelemijin sin i svećenik Sefanija—Maasejin sin, zamolili su proroka: »Pomoli se za nas našem BOGU.«

⁴ Tada Jeremija još nije bio u zatvoru i slobodno se kretao među ljudima. ⁵ Babilonci su tijekom opsade Jeruzalema čuli da faraonova vojska dolazi iz Egipta. Prekinuli su opsadu i otišli se boriti protiv egipatske vojske.

⁶ A Jeremija je čuo BOGA kako mu govori: ⁷ »BOG Izraela kaže: Jehukale i Sefanijo, prenesite ovu poruku judejskom kralju Sidkiji koji vas je poslao da tražite moje vodstvo: ‘Faraonova vojska, koja ti dolazi upomoć, vratit će se u svoju zemlju Egipat. ⁸ Babilonci će opet doći i napasti ovaj grad, zauzet će ga i spaliti do temelja. ⁹ BOG kaže da se ne zavaravate misleći da će Babilonci otići i da se neće vratiti, jer to se neće dogoditi. ¹⁰ Čak i da uspijete poraziti cijelu babilonsku vojsku, koja vas napada, još uvijek biste ostali ranjenici koji bi izašli iz svojih šatora i zapalili grad.’«

¹¹ Babilonska vojska udaljila se od Jeruzalema da bi se suprotstavila faraonovoj vojsci. ¹² Jeremija je tada krenuo iz Jeruzalema i uputio se na područje Benjaminovog plemena. Želio je primiti svoj udio pri podjeli obiteljskog imanja. ¹³ No kad je stigao do Benjaminovih vrata^[b] u Jeruzalemu, zaustavio ga je stražar. Bio je to Jirija, Šelemijin sin i Hananijin unuk. Optužio je Jeremiju da želi prebjeći Babiloncima.

¹⁴ »To nije istina«, odgovorio je Jeremija, »ne želim se pridružiti Babiloncima.« No Jirija nije htio slušati, nego ga je uhitio i priveo kraljevskim vlastima. ¹⁵ Oni su bili bijesni na Jeremiju. Dali su ga istući i zatvoriti u kuću kraljevskog tajnika Jonatana, koja je bila pretvorena u zatvor. ¹⁶ Stavili su Jeremiju u podrumsku ćeliju, gdje je ostao zatvoren dugo vremena.

¹⁷ Kasnije je kralj Sidkija poslao po njega. Doveli su ga u palaču, a kralj ga je nasamo pitao: »Imaš li kakvu poruku od BOGA?«

»Imam poruku«, rekao je Jeremija. »Bit ćeš izručen kralju Babilona.« ¹⁸ A onda je Jeremija pitao kralja Sidkiju: »Što sam učinio? Za što sam kriv pred tobom, pred tvojim službenicima ili pred narodom, da sam završio u zatvoru? ¹⁹ Gdje su sada tvoji proroci koji su govorili da babilonski kralj neće napasti ni tebe ni tvoju zemlju? ²⁰ A sada me, molim te, poslušaj, moj gospodaru kralju. Ponizno te molim da me ne šalješ natrag u kuću tajnika Jonatana jer ću ondje sigurno umrijeti.«

²¹ Kralj je Sidkija zapovjedio da Jeremiju stave pod stražu u dvorište palače. Svaki je dan dobivao kruh iz Pekarske ulice, sve dok u cijelom gradu nije ponestalo kruha. Tako je Jeremija ostao pod stražom, u dvorištu palače.

Jeremija bačen u cisternu

38 Jeremija je govorio pred cijelim narodom, a to je čulo i nekoliko kraljevskih službenika. Bili su to Šefatija—Matanov sin, Gedalija—Pašhurov sin, Jukal—Šelemijin sin i Pašhur—Malkijin sin. Prorok je javno rekao: ² »BOG kaže da će svatko tko ostane u ovom gradu poginuti od mača, gladi ili bolesti. A tko se preda Babiloncima, uspjet će sačuvati svoj život. ³ BOG poručuje: ‘Jeruzalem će sigurno pasti u ruke vojske babilonskoga kralja. On će osvojiti grad.’«

⁴ Kad su službenici judejskoga kralja čuli što Jeremija govori, rekli su kralju: »Tog čovjeka treba pogubiti jer svojim riječima obeshrabruje vojnike koji su još preostali u gradu, kao i sve ostale. Jeremija se ne zalaže za dobrobit ovog naroda, nego za propast.«

⁵ »Postupite s njim kako želite«, odgovorio im je kralj Sidkija. »Ne mogu vas u tome spriječiti.«

⁶ Jeremiju su konopima spustili u praznu cisternu koja je pripadala kraljevom sinu Malkiji i nalazila se u stražarskom dvorištu. U njoj nije bilo vode, već samo mulj u koji je Jeremija utonuo.

⁷ Ebed Melek, Etiopljanin^[c], koji je bio službenik u kraljevskoj palači, čuo je kada su Jeremiju spustili u cisternu. Kralj je Sidkija sjedio na Benjaminovim vratima.^{[d] 8} Ebed Melek izašao je iz palače i otišao kralju. Rekao mu je: ⁹ »Moj gospodaru kralju, ovi su ljudi loše postupili bacivši proroka Jeremiju u praznu cisternu. Ondje će umrijeti od gladi jer u gradu ponestaje hrane.«

¹⁰ Kralj je zapovjedio Etiopljaninu Ebed Meleku: »Uzmi sa sobom trojicu^[e] ljudi i izvucite proroka Jeremiju iz cisterne prije nego što umre.«

¹¹ Ebed Melek je poveo ljude sa sobom. Prvo su otišli u prostoriju ispod skladišta kraljevske palače i uzeli odande stare krpe i iznošenu odjeću te ih konopcima spustili dolje, Jeremiji u cisternu. ¹² Etiopljanin Ebed Melek rekao je Jeremiji: »Podmetni ove krpe pod pazuhe da te užad ne povrijedi«, a Jeremija je tako i učinio. ¹³ Izvukli su ga konopima iz cisterne. Ostao je pod stražom u dvorištu palače.

Sidkija razgovara s Jeremijom

¹⁴ Kralj je Sidkija zapovjedio da mu dovedu proroka Jeremiju kod trećeg ulaza u BOŽJI Hram. Kralj mu je rekao: »Pitat ću te nešto, a ti mi odgovori i nemoj ništa prešutjeti.«

¹⁵ A Jeremija je rekao Sidkiji: »Ako ti sve kažem, vjerojatno ćeš me ubiti. Ako ti dam savjet, nećeš me poslušati.«

¹⁶ Tada se kralj Sidkija tajno zakleo Jeremiji: »Zaklinjem se BOGOM, koji nam daje dah života, neću te ubiti i neću te predati onima koji te žele ubiti.«

¹⁷ Jeremija je rekao Sidkiji: »BOG Svevladar, Bog Izraela, ti poručuje: ‘Samo ako se predaš zapovjednicima babilonskoga kralja, preživjet ćeš. U tom slučaju grad neće biti spaljen, a ti i tvoja obitelj ostat ćete na životu. ¹⁸ Ako se ne predaš zapovjednicima babilonskoga kralja, Jeruzalem će zauzeti Babilonci i spaliti ga do temelja, a ti nećeš uspjeti pobjeći.’«

¹⁹ No kralj je Sidkija rekao Jeremiji: »Bojim se Judejaca koji su prebjegli na stranu babilonske vojske. Strah me da ću biti predan njima na milost i nemilost.«

²⁰ »Babilonci te neće predati Judejcima«, odgovorio je Jeremija. »Samo poslušaj BOŽJU poruku, koju ti prenosim, i sve će biti dobro. Preživjet ćeš. ²¹ No, ako se odbiješ predati, BOG mi je pokazao što će se dogoditi s tobom. ²² Sve žene, koje ostanu u palači judejskoga kralja, bit će odvedene i predane dužnosnicima babilonskoga kralja. Te žene izrugivat će te pjesmom:

²³ Sve tvoje žene i djeca bit će izručeni Babiloncima. Ni ti im nećeš uspjeti pobjeći. Zarobit će te babilonski kralj, a grad će biti sav u plamenu.«

²⁴ Tada je Sidkija rekao Jeremiji: »Ako želiš ostati živ, nemoj da itko sazna za naš razgovor. ²⁵ Ako kraljevski službenici dočuju da smo razgovarali, pa te pod prijetnjom smrti zatraže da im prepričaš sve što si rekao kralju i što je kralj rekao tebi, ²⁶ ti im reci: ‘Molio sam kralja da me ne šalje natrag u zatvor ispod Jonatanove kuće. Umro bih da sam se tamo morao vratiti.’«

²⁷ I, zaista, svi su kraljevski službenici ispitivali Jeremiju o njegovom razgovoru s kraljem. On im je odgovarao kako ga je uputio kralj. Ostavili su ga na miru i nitko nije saznao o čemu su kralj i prorok razgovarali.

²⁸ A Jeremija je ostao zatvoren u dvorištu kraljevske palače sve do dana kad je Jeruzalem osvojen.

Pad Jeruzalema

(2 Kr 25,1-12; Jr 52,4-16)

39 U devetoj godini vladavine judejskoga kralja Sidkije, u desetome mjesecu, babilonski je kralj Nabukodonosor s cijelom svojom vojskom krenuo na Jeruzalem i opkolio ga. ² Potrajalo je to do jedanaeste godine Sidkijine vladavine, do devetog dana u četvrtome mjesecu, kad su probijene gradske zidine. ³ Na Srednjim su se gradskim vratima okupili svi visoki dužnosnici babilonskoga kralja. Bili su tu Nergal Šareser—Samgar, Nebo Sarsekim—Rabsaris, Nergal Šareser—Rabmag^[f] i svi ostali službenici babilonskoga kralja.

⁴ Kad su judejski kralj Sidkija i njegovi vojnici vidjeli što se događa, počeli su noću bježati iz grada. Izašli su kroz kraljev vrt na vrata, između dva zida, i krenuli u pustinju. ⁵ No babilonska je vojska krenula u potjeru za njima. Uhvatili su Sidkiju na ravnici kod Jerihona. Zarobili su ga i odveli pred kralja Nabukodonosora u Riblu, u zemlju Hamat. Nabukodonosor mu je ondje izrekao presudu. ⁶ Babilonski je kralj u Ribli pred Sidkijom pogubio njegove sinove i sve vodeće Judejce. ⁷ Zatim mu je dao iskopati oči, okovao ga brončanim lancima i odveo u Babilon.

⁸ Babilonci su zapalili kraljevsku palaču i kuće stanovnika grada te porušili zidine Jeruzalema. ⁹ Zapovjednik kraljevske straže, Nebuzaradan, u Babilon je poveo, kao zarobljenike, sve koji su ostali u gradu, kao i one koji su se već predali kralju Nabukodonosoru. ¹⁰ U Judeji je ostavio samo najsiromašnije ljude, koji nisu ništa posjedovali, pa im je dao da obrađuju vinograde i polja.

¹¹ A babilonski je kralj Nabukodonosor u vezi Jeremije izdao naredbu zapovjedniku kraljevske straže Nebuzaradanu: ¹² »Nađi ga i dobro se pobrini za njega. Nemoj mu nauditi. Daj mu sve što traži.«

¹³ Tada su zapovjednik kraljevske straže Nebuzaradan, Nebušazban—Rabsaris, Nergal Šarezer—Rabmag i ostali dvorski službenici babilonskoga kralja ¹⁴ poslali po Jeremiju i izvukli ga iz zatvora u dvorištu palače. Povjerili su ga na brigu Gedaliji^[g], Ahikamovom sinu i Šafanovom unuku. Gedalija ga je sa sobom odveo kući pa je tako Jeremija ostao među svojim narodom u Judeji.

Božja poruka Ebed Meleku

¹⁵ Ranije, dok je bio zatvoren u dvorištu palače, Jeremija je čuo BOGA kako mu govori: ¹⁶ »Idi i reci Etiopljaninu Ebed Meleku^[h] da mu BOG Svevladar, Bog Izraela, poručuje: ‘Sručit ću sada na ovaj grad nesreću koju sam najavio. Ništa se dobro neće dogoditi. Ispunit ću svoja obećanja tebi pred očima. ¹⁷ No tebe ću spasiti, kaže BOG. Nećeš biti predan ljudima od kojih strahuješ. ¹⁸ Spasit ću te. Nećeš poginuti od mača. U ratu ćeš sačuvati svoj život, a samo zbog toga što si mi vjerovao’, rekao je BOG.«

Isus i Mojsije

3 Stoga, sveta braćo i sestre, vi koji ste također prihvatili Božji nebeski poziv, pomno promatrajte Isusa kojeg je Bog poslao i koji je vrhovni svećenik naše vjere. ² On je bio vjeran Bogu, koji ga je poslao i postavio velikim svećenikom, baš kao što je i Mojsije bio vjeran i učinio sve onako kako je Bog želio da bude u Božjoj kući. ³ Isus je dostojan veće slave od Mojsija, kao što graditelj uživa u većim počastima od kuće koju je sagradio. ⁴ Svaku kuću gradi netko, a Bog je izgradio sve što postoji. ⁵ Mojsije je, doduše, bio vjeran u cijeloj Božjoj kući kao sluga i govorio je o onome što će Bog objaviti u budućnosti. ⁶ No Krist vjerno upravlja Božjom kućom kao sin. Mi smo njegova kuća ako zadržimo sigurnost i nadu u kojoj se ponosimo.

Danas poslušajte Božji glas!

⁷ Zato, kako kaže Sveti Duh:

¹² Pazite, braćo i sestre, da se kod nikoga od vas ne nađe nevjerno, grešno srce koje se okreće od živoga Boga. ¹³ Naprotiv, ohrabrujte jedan drugoga svaki dan, dok je još na snazi ovo »danas«. Tako da nikoga od vas ne zavede grijeh i učini vaše srce tvrdim. ¹⁴ Mi smo svi sudionici Kristovi ako sačuvamo isto pouzdanje koje smo imali u početku. ¹⁵ Ovako je zapisano u Svetom pismu:

¹⁶ Tko su bili ljudi koji su čuli Božji glas i pobunili se protiv njega? Nisu li to bili upravo oni koje je Mojsije izveo iz Egipta? ¹⁷ A na koga se Bog ljutio četrdeset godina? Zar ne upravo na one koji su sagriješili i potom pali mrtvi u pustinji? ¹⁸ Za koga se Bog zakleo da neće nikada ući u njegov počinak? Nije li za one koji su bili neposlušni? ¹⁹ Tako vidimo da oni nisu mogli ući u njegov počinak zbog svoje nevjere.