Beginning

David i Jonatan postaju prijatelji

18 Nakon Davidovog razgovora sa Šaulom, Jonatan je osjetio snažnu povezanost s Davidom^[a]. Zavolio ga je kao samoga sebe. ² Od toga je dana Šaul držao Davida pokraj sebe i nije ga puštao da se vrati u očevu kuću. ³ A Jonatan je sklopio savez s Davidom jer ga je volio kao samoga sebe. ⁴ Skinuo je cijelu svoju ratnu opremu i dao je Davidu, dao mu je svoj oklop, mač, lûk i pojas.

Šaul ljubomoran na Davida

⁵ Šaul je svuda slao Davida, a on je uspješno izvršavao svaki zadatak. Stoga mu je dao da zapovijeda vojskom. Sav je narod volio Davida, čak i Šaulove sluge.

⁶ Kad su se vojnici vraćali kući iz bitke s Filistejcima, u svim su ih izraelskim gradovima dočekivale žene. Radosno su pjevale i plesale, uz svirku tamburina i lira. ⁷ Slavile su i pjevale:

⁸ Šaulu se nije svidjela pjesma i jako se razljutio.

»Davidu su pripisale desetke tisuća«, mislio je, »a meni samo tisuće. Još malo pa će mu dati i kraljevstvo!«^[b]

⁹ Od toga je dana Šaul sumnjičavo promatrao Davida.

Šaul strahuje od Davida

¹⁰ Sljedećeg je dana Šaula obuzeo zao duh poslan od Boga. Šaul je ludovao po kući, a David je kao i obično svirao harfu. Šaul je u ruci držao koplje. ¹¹ Bacio je koplje dva puta, misleći: »Pribit ću Davida za zid.«

No David se oba puta izmaknuo.

¹² BOG je napustio Šaula, a bio je uz Davida. Zato se Šaul bojao Davida. ¹³ Udaljio ga je od sebe. Postavio ga je za zapovjednika nad postrojbom od tisuću vojnika pa je David odlazio i vraćao se sa svojim ljudima iz ratnih pohoda. ¹⁴ U svemu je bio uspješan jer je BOG bio uz njega. ¹⁵ Šaul je vidio njegov uspjeh i sve je više strahovao od njega. ¹⁶ No cijeli Izrael i Juda voljeli su Davida jer ih je vodio u ratnim pohodima.

Šaul nudi svoju kćer Davidu za ženu

¹⁷ Tada je Šaul rekao Davidu: »Dat ću ti svoju stariju kćer Merabu za ženu. Bit ćeš mi poput sina. Iskaži se kao hrabar ratnik i vodi BOŽJE bitke.«

No u sebi je mislio: »Ne trebam ja dići ruku na njega. Neka to učine Filistejci.«

¹⁸ A David je odgovorio Šaulu: »Tko sam ja? Što predstavlja moja obitelj i rod moga oca u Izraelu, da bih postao kraljev zet?«

¹⁹ Međutim, kad je došlo vrijeme da se Šaulova kći Meraba uda za Davida, Šaul ju je ipak dao za ženu Adrielu iz Mehole.

²⁰ No Davida je voljela Šaulova kći Mikala. Ljudi su to rekli Šaulu, a njemu je bilo drago.

²¹ »Dat ću mu Mikalu za ženu«, mislio je Šaul. »Upotrijebit ću je kao zamku za njega, a onda će ga Filistejci ubiti«.

Tako je Šaul drugi put rekao Davidu: »Postani moj zet.«

²² Zapovjedio je svojim slugama: »Razgovarajte nasamo s Davidom. Recite mu da je drag kralju i svim njegovim službenicima te da bi sada trebao postati kraljevim zetom.«

²³ Tako su Šaulovi sluge razgovarali s Davidom. No on je odgovarao: »Zar mislite da je mala stvar postati kraljevim zetom? Ta ja sam samo neugledni siromah.«

²⁴ Sluge su prenijeli Šaulu sve što je David govorio. ²⁵ No Šaul je tada rekao: »Recite Davidu da kralj ne traži ništa za svoju kćer osim sto filistejskih kožica^[c]. Kralj se želi osvetiti svojim neprijateljima.«

Šaul se, naime, nadao da će Filistejci ubiti Davida.

²⁶ Sluge su Davidu prenijeli kraljeve riječi. Bilo mu je drago što će postati kraljev zet. I prije zadanog roka ²⁷ David je sa svojim ljudima krenuo u borbu. Ubio je dvjesto^[d] Filistejaca i donio njihove kožice kralju, kako bi mogao postati kraljevim zetom. Šaul mu je dao svoju kćer Mikalu za ženu.

²⁸ Šaul je sad znao da je BOG uz Davida. Uvidio je i to da ga njegova kći Mikala voli. ²⁹ No bojao ga se još više. Stalno je bio protiv njega. ³⁰ Filistejski su zapovjednici nastavili ratovati protiv Izraelaca, ali ih je David svaki put pobijedio. Bio je uspješniji od svih Šaulovih zapovjednika. I tako je postao slavan.

Jonatan pomaže Davidu

19 Šaul je rekao svome sinu Jonatanu i svim svojim službenicima da moraju ubiti Davida.

No Šaulov je sin Jonatan jako volio Davida. ² Upozorio ga je: »Moj otac Šaul traži priliku da te ubije. Budi na oprezu sutra ujutro. Nađi neko skrovište u polju i sakrij se. ³ Doći ću sa svojim ocem u to polje i razgovarati s njim o tebi. Reći ću ti što sam doznao.«

⁴ Jonatan je hvalio Davida svome ocu Šaulu. Rekao mu je: »Kralju, nemoj učiniti svome slugi Davidu ništa nažao. On nije griješio protiv tebe, a ono što je činio, bilo ti je od velike koristi. ⁵ Riskirao je svoj život kad je ubio Filistejca. BOG je cijelome Izraelu donio veliku pobjedu, a ti si gledao i radovao se. Zašto bi onda prolijevao krv nedužnog čovjeka? Nemaš razloga ubiti Davida.«

⁶ Šaul je slušao Jonatana i ovako se zakleo: »Zaklinjem se BOGOM, neću ga dati ubiti.«

⁷ Poslije je Jonatan pozvao Davida i sve mu ispričao. Odveo ga je k Šaulu pa je David bio uz Šaula kao i prije.

Davidov bijeg

⁸ Ponovo je izbio rat s Filistejcima pa je David krenuo u borbu protiv njih. Nanio im je težak poraz i oni su se razbježali pred njim.

⁹ Jednom je David svirao liru u Šaulovoj kući. Šaul je ondje sjedio s kopljem u ruci. Tada ga je obuzeo zao duh, poslan od BOGA. ¹⁰ Bacio je koplje na Davida i pokušao ga pribiti za zid. No David se izmaknuo pa se koplje zarilo u zid. Te je noći David pobjegao. ¹¹ Šaul je poslao glasnike da noću motre na Davidovu kuću i da ga ujutro ubiju.

No Davidova je žena Mikala upozorila Davida: »Ako noćas ne pobjegneš, sutra ćeš biti mrtav.«

¹² Mikala je spustila Davida kroz prozor pa je pobjegao i spasio se. ¹³ Potom je uzela kućnog idola^[e] i položila ga na krevet. Stavila mu je kozju dlaku na glavu i pokrila ga odjećom.

¹⁴ Šaul je poslao glasnike da uhvate Davida. No Mikala im je rekla da je bolestan.

¹⁵ Šaul ih je tada vratio po Davida, rekavši im: »Donesite mi ga skupa s krevetom, da ga sam ubijem.«

¹⁶ No kad su se glasnici vratili, našli su na krevetu samo kućnog idola s kozjom dlakom na glavi.

¹⁷ »Zašto si me ovako prevarila?« pitao je Šaul Mikalu. »Pustila si mog neprijatelja da pobjegne!«

A Mikala mu je odgovorila: »Prijetio je da će me ubiti ako mu ne pomognem da pobjegne.«

Šaul progoni Davida

¹⁸ David je pobjegao i sklonio se kod Samuela u Ramu. Ispričao je sve što mu je učinio Šaul. Tada su David i Samuel otišli u naselje gdje su živjeli proroci. Ondje su se zadržali neko vrijeme.

¹⁹ Šaulu je dojavljeno da je David u Rami, u naselju među prorocima.

²⁰ Poslao je svoje ljude da ga uhvate. No kad su vidjeli proroke kako prorokuju^[f], sa Samuelom na čelu, i njih je obuzeo Božji Duh.

²¹ To je dojavljeno Šaulu, koji je poslao sljedeću skupinu glasnika. No i oni su ondje počeli prorokovati. Šaul je nato poslao glasnike i treći put, ali i njih je obuzeo Božji Duh.

²² Tada je sâm krenuo u Ramu.

Stigao je do velikog bunara u Sekuu pa se krenuo raspitivati gdje su Samuel i David.

Rečeno mu je da su u naselju gdje žive proroci, u Rami.

²³ Krenuo je tamo, ali ga je obuzeo Božji Duh. Cijelim je putem prorokovao. ²⁴ Ondje se skinuo i ležao gol, cijeli taj dan i noć. Tako je čak i Šaul prorokovao pred Samuelom. Zato se i govori: »Zar je i Šaul jedan od proroka?«

Savez između Davida i Jonatana

20 David je potom pobjegao iz naselja proroka u Rami. Otišao je k Jonatanu i pitao ga: »Što sam učinio? Što sam skrivio? U čemu sam sagriješio protiv tvog oca da me želi ubiti?«

² »Nije tako! Nećeš umrijeti!« odgovorio je Jonatan. »Moj otac ne poduzima ništa, bilo to važno ili nevažno, a da mi ne kaže. Zašto bi to skrivao od mene? Nisi u pravu.«

³ No David mu je rekao: »Tvoj otac dobro zna da uživam tvoju naklonost. Ne želi da ti saznaš, da se ne bi žalostio. Zaklinjem se i BOGU i tebi, na korak sam od smrti.«

⁴ Tada je Jonatan rekao Davidu: »Učinit ću za tebe sve što tražiš.«

⁵ »Evo, sutra je svetkovina mladoga mjeseca^[g]«, odgovorio mu je David. »Od mene se svakako očekuje da jedem s kraljem. No ti me pusti da se sakrijem u polju do prekosutra uvečer. ⁶ Ako tvoj otac primijeti da me nema, reci mu da sam te molio da me pustiš kući u rodni Betlehem, gdje moja cijela obitelj prinosi godišnju žrtvu. ⁷ Ako kaže: ‘Dobro’, onda sam siguran. Ali, ako se razljuti, budi siguran da mi želi zlo. ⁸ Stoga, budi dobar prema meni, svome slugi. Vezani smo BOŽJIM savezom. Ako sam kriv, ubij me sam! Zašto bi me predao svome ocu?«

⁹ »Daleko od toga!« odgovorio je Jonatan. »Pa zar ti ne bih rekao kad bih saznao da ti moj otac želi zlo?«

¹⁰ Tada je David pitao Jonatana: »Tko će mi dojaviti ako se pokaže da mi tvoj otac zaista želi zlo?«

¹¹ »Hajde«, odgovorio je Jonatan, »idemo u polje.«

Zajedno su izašli u polje. ¹² Jonatan je rekao Davidu: »Zaklinjem se BOGU Izraela! Obećavam da ću do prekosutra uvečer saznati što moj otac misli o tebi. Ako misli dobro, poslat ću ti poruku. ¹³ No ako ti moj otac želi zlo, neka me BOG kazni ako ti to odmah ne dojavim. Pustit ću te da mirno odeš. Neka je BOG uz tebe, kao što je bio uz mog oca. ¹⁴ Dok god sam živ, iskazuj mi BOŽJU ljubav i vjernost. A ako umrem, ¹⁵ nemoj uskratiti svoju ljubav i vjernost mojoj obitelji, čak i onda kad BOG ukloni sve tvoje neprijatelje^[h] sa zemlje.«

¹⁶ Jonatan je tako sklopio savez s Davidovom i svojom obitelji i pred BOGOM ga pozvao na odgovornost držanja saveza.^[i]

¹⁷ Jonatan je još jednom rekao Davidu da ga zaklinje svojom ljubavi jer ga je volio kao samoga sebe.

¹⁸ Potom mu je još rekao: »Sutra je svetkovina mladog mjeseca. Svi će primijetiti da te nema jer će tvoje mjesto biti prazno. ¹⁹ Uvečer, na treći dan svetkovine, bit će očito da te nema. Idi na mjesto gdje si se već prije skrivao. Čekaj me ondje gdje je hrpa kamenja. ²⁰ Odapet ću tri strijele u tvom smjeru, kao da gađam metu. ²¹ Reći ću svome slugi da ide tražiti strijele. Ako mu kažem: ‘Strijele su bliže ovamo. Vrati se i donesi ih.’ Možeš izaći iz skrovišta. Zaklinjem se BOGOM, to će značiti da nisi u opasnosti. ²² Ali ako slugi kažem: ‘Strijele su tamo dalje. Idi i donesi ih’, moraš otići jer te BOG šalje odavde. ²³ Uvijek se sjećaj našeg saveza, BOG nam je svjedok zauvijek.«

²⁴ Tako se David sakrio u polju. Kad je došlo vrijeme svetkovine mladoga mjeseca, kralj je sjeo za stol da jede. ²⁵ Kao i uvijek, zauzeo je svoje mjesto pored zida, nasuprot Jonatanu. Abner je sjedio pored Šaula, dok je Davidovo mjesto ostalo prazno.

²⁶ Toga dana Šaul nije rekao ništa. Mislio je: »Nešto mu se dogodilo. Vjerojatno je nečist^[j].«

²⁷ No sutradan, na drugi dan mladog mjeseca, Davidovo je mjesto opet bilo prazno. Tada je Šaul upitao svog sina Jonatana: »Zašto Jišajev sin nije ni jučer ni danas došao na gozbu povodom svetkovine mladog mjeseca?«

²⁸ A Jonatan je odgovorio Šaulu: »David je molio dopuštenje da ode u Betlehem. ²⁹ Rekao mi je: ‘Pusti me da idem. Moja obitelj prinosi žrtvu u gradu, a brat mi je zapovjedio da dođem. Ako sam stekao tvoju naklonost, pusti me da idem i vidim svoju braću.’ Zato nije za kraljevim stolom.«

³⁰ Tada se Šaul razbjesnio na Jonatana i rekao mu: »Ti, sine izopačene i buntovne žene! Misliš da ne znam da si stao na stranu Jišajevog sina, na sramotu sebi i svojoj majci! ³¹ Sve dok je Jišajev sin živ, nećeš biti kralj nad ovim kraljevstvom. Stoga, sad pošalji po njega i dovedi ga jer mora umrijeti.«

³² »Zašto bi morao umrijeti? Što je učinio?« pitao je Jonatan svog oca Šaula. ³³ No Šaul je na njega bacio koplje da ga ubije.

Sad je Jonatan shvatio da je njegov otac zaista odlučio ubiti Davida. ³⁴ Jonatan je ustao od stola. Bio je ljut na oca i odbio je jesti na drugi dan svetkovine jer ga je otac ponizio i jer je htio ubiti Davida. ³⁵ Sutradan ujutro Jonatan je otišao u polje na dogovoreni susret s Davidom. Poveo je sa sobom mladoga slugu.

³⁶ »Trči«, rekao je mladiću. »Pronađi strijele koje odapinjem.«

Mladić je trčao, a Jonatan je preko njega odapinjao strijele.

³⁷ Mladić je dotrčao do mjesta gdje je pala strijela, no Jonatan je vikao: »Strijela je tamo, dalje od tebe!«

³⁸ Vikao je za mladićem: »Požuri! Idi brzo! Ne zaustavljaj se!«

Mladić je pokupio strijele i vratio ih svome gospodaru. ³⁹ Nije ništa primijetio. Samo su Jonatan i David znali što se zapravo događa.

⁴⁰ Jonatan je predao mladiću svoje oružje i rekao mu da se vrati u grad.

⁴¹ Kad je mladić otišao, David je izišao iz svog skrovišta. Tri puta duboko se poklonio pred Jonatanom, licem do zemlje. Potom su se izljubili i zaplakali zajedno. David je bio jako tužan.

⁴² Tada mu je Jonatan rekao: »Idi u miru. Zakleli smo se jedan drugome u BOŽJE ime na vječno prijateljstvo. BOG je svjedok između nas i između naših potomaka zauvijek!«

David je ustao i otišao, a Jonatan se vratio u grad.^[k]