Beginning

Zemlja Josipovih potomaka

16 Ovo je zemlja kockom dodijeljena Josipovim potomcima. Njihova je granica počinjala istočno od Jerihona, kod rijeke Jordan. Od Jerihona se kroz gorje penjala pustinjom do Betela (to jest Luza). ² Od Betela se nastavljala do Atarota koji je bio na području Arkijaca. ³ Odatle se spuštala na zapad do područja Jafletovaca. Nastavljala je do Donjeg Bet Horona i Gezera, a završavala na Sredozemnome moru.

⁴ Od Josipovih je potomaka nastalo Manašeovo i Efrajimovo pleme, a to je bilo njihovo nasljedstvo.

Zemlja Efrajimovog plemena

⁵ Ovo je Efrajimovo područje, podijeljeno njegovim obiteljima:

Istočna je granica njihovog područja išla od Atarot Adara na istoku do Gornjeg Bet Horona. ⁶ Zapadna je granica počinjala kod Mikmetata i skretala na istok do Taanat Šila. S njegove istočne strane nastavljala se do Janoe ⁷ i onda spuštala do Atarota i Naarate. Granica je potom doticala Jerihon i završavala na rijeci Jordan. ⁸ Od Tapuaha se protezala na zapad duž potoka Kane i završavala na Sredozemnome moru.

To je nasljedstvo Efrajimovog plemena, podijeljeno njegovim obiteljima. ⁹ Efrajimovcima su pripali i mnogi gradovi zajedno s okolnim selima iako su bili na Manašeovom području.

¹⁰ Međutim, Efrajimovci nisu uspjeli iz Gezera istjerati Kanaance, zbog čega oni i danas žive s njima. No Efrajimovci su ih pretvorili u svoje robove.

Zemlja Manašeovog plemena

17 Ovo je zemlja koja je kockom pripala Manašeovom plemenu. Manaše je bio Josipov prvorođeni sin, a Manašeov je prvorođeni sin bio Makir, vođa Gileada. Budući da je bio velik ratnik, njegovoj su obitelji pripali Gilead i Bašan. ² Svoj su dio zemlje dobile i ostale obitelji Manašeovog plemena—potomci Abiezera, Heleka, Asriela, Šekema, Hefera i Šemide. I oni su bili Josipovi sinovi, a njihove su obitelji dobile dio zemlje.

³ Selofhad je bio Heferov sin, Makirov unuk i Manašeov praunuk. Selofhad nije imao sinove, nego samo kćeri, a zvale su se Mahla, Noa, Hogla, Milka i Tirsa. ⁴ Došle su pred svećenika Eleazara, Nunovog sina Jošuu i poglavare naroda te rekle: »BOG je zapovjedio Mojsiju da nam dâ zemlju kao i našim muškim rođacima.«

Stoga, Eleazar je poslušao BOŽJU zapovijed i dodijelio im zemlju kao i njihovim stričevima. ⁵ Tako je Manaše uz Gilead i Bašan dobio istočno od rijeke Jordan još deset dijelova zemlje. ⁶ Bilo je to zato što su te žene iz Manašeovog plemena dobile zemlju baš kao i muškarci. Gilead je, pak, pripao ostalim Manašeovim potomcima.

⁷ Manašeovo područje protezalo se između Ašera i Mikmetata, istočno od Šekema. Granica mu je išla južno do En Tapuaha. ⁸ Grad Tapuah, koji se nalazio na Manašeovoj granici, pripadao je Efrajimovcima; Manašeu je pripadala samo zemlja oko Tapuaha. ⁹ Zatim se granica spuštala na jug do potoka Kane. Iako je to područje bilo Manašeovo, gradovi koji su se ondje nalazili pripali su Efrajimovcima. Granica je Manašeovog područja išla potom sjevernom obalom potoka i završavala na Sredozemnome moru. ¹⁰ Zemlja je na južnoj strani potoka pripadala Efrajimovcima, a na sjevernoj Manašeovcima. Manašeovo se područje na zapadu protezalo do Sredozemnog mora. Na sjeveru je graničilo s Ašerom, a na istoku s Isakarom.

¹¹ Manaše je na području Isakara i Ašera imao gradove Bet Šean i Jibleam zajedno s njihovim okolnim naseljima. Pripadnici Manašeovog plemena živjeli su i u gradovima Doru, En Doru, Tanaaki i Megidu, kao i u okolnim naseljima. Također, živjeli su i u tri Nafotova grada. ¹² No Manašeovci nisu uspjeli zauzeti sve te gradove pa su Kanaanci nastavili ondje živjeti. ¹³ Nakon što su Izraelci ojačali, prisilili su Kanaance da rade za njih, ali nisu ih posve istjerali iz te zemlje.

Josipovi potomci traže još zemlje

¹⁴ Josipovi su potomci upitali Jošuu: »Zašto si nam dodijelio samo jedan dio zemlje? Trebamo više jer nas je BOG obilno blagoslovio pa smo postali brojan narod!«

¹⁵ Jošua im je odgovorio: »Ako ste toliko brojni da vam je Efrajimovo gorje pretijesno, idite gore u zemlju Perižana i Refaimaca. Ondje su šume koje možete iskrčiti i tamo se naseliti.«

¹⁶ Josipovci su rekli: »Gorje nam nije dovoljno. Osim toga, Kanaanci iz doline imaju željezna bojna kola, a i nadziru Dolinu Jezreel, Bet Šean i sva okolna naselja.«

¹⁷ Tada je Jošua rekao Josipovim potomcima, ljudima iz Efrajimovog i Manašeovog plemena: »Vi ste brojan i vrlo snažan narod. Nećete dobiti samo jedan dio zemlje, ¹⁸ nego i šumovito gorje. Iskrčite ga i cijelo će biti vaše. Iako su Kanaanci snažni i imaju željezna bojna kola, uspjet ćete ih istjerati.«

Sedam preostalih plemena dobivaju zemlju

18 Cijela izraelska zajednica okupila se u Šilu te ondje postavila Šator sastanka. Iako su pokorili čitavu zemlju, ² još sedam Izraelovih plemena nije dobilo svoje područje.

³ Zbog toga je Jošua rekao Izraelcima: »Dokle ćete oklijevati? Zašto ne zauzmete zemlju koju vam je dao BOG vaših predaka? ⁴ Izaberite po trojicu iz svakog plemena, a ja ću ih poslati da izvide zemlju i opišu je. Kad se vrate k meni, ⁵ podijelit ćete zemlju na sedam dijelova. Juda će ostati na svom području na jugu, a Josipova plemena na svome području na sjeveru. ⁶ Kad popišete sedam dijelova zemlje, donesite mi popis ovamo. Bacit ću za vas kocku ovdje, pred našim BOGOM, da on odluči tko će dobiti koji dio. ⁷ Leviti neće dobiti ništa od te zemlje jer je njihovo nasljedstvo u tome da služe BOGU kao svećenici. Gad, Ruben i pola Manašeovog plemena već su dobili svoje nasljedstvo s druge, istočne strane rijeke Jordan. Nju im je dao BOŽJI sluga Mojsije.«

⁸ Izvidnice su se spremile otići i opisati zemlju. Jošua im je zapovjedio: »Prijeđite svu zemlju, opišite je i vratite se k meni. Tada ću ovdje u Šilu baciti pred BOGOM kocku da on raspodijeli zemlju.«

⁹ Izvidnice su otišle i prešle cijelu zemlju. Opisale su je i napravile popis svih gradova, podijelivši ih u sedam skupina. Zatim su se vratili Jošui u tabor u Šilu. ¹⁰ Jošua je ondje pred BOGOM bacio kocku i podijelio zemlju svim izraelskim plemenima.

Zemlja Benjaminovog plemena

¹¹ Benjaminovom plemenu, i svim njegovim obiteljima, prvima je kockom dodijeljeno njihovo područje. Nalazilo se između područja Josipovih plemena i Judinog plemena. ¹² Na sjeveru je njihova granica počinjala na rijeci Jordan i penjala se sjevernom padinom Jerihona. Kroz gorje se nastavljala na zapad i završavala u pustinji Bet Aven. ¹³ Odatle je skretala prema južnoj padini Luza (to jest Betela) pa se spuštala do Atarot Adara koji se nalazi na brdu južno od Donjeg Bet Horona. ¹⁴ Na brdu južno od Bet Horona granica je skretala na jug i išla zapadnim obroncima brda. Završavala je u Kirjat Baalu (to jest Kirjat Jearimu), gradu koji pripada Judinom plemenu. Bila je to zapadna granica.

¹⁵ Južna je granica počinjala na rubu Kirjat Jearima i išla na zapad do izvora rijeke Neftoah. ¹⁶ Zatim se spuštala do podnožja planine, koja je nasuprot doline Ben Hinom, na sjevernoj strani doline Refaim. Potom se spuštala dalje u dolinu Hinom i išla duž južne padine Jebusejskoga grada sve do En Rogela. ¹⁷ Zatim je skretala na sjever i išla do En Šemeša te se nastavljala do Gelilota koji gleda na prijevoj Adumim. Potom se spuštala do kamena Rubenovog sina Bohana ¹⁸ i odatle išla do sjevernog dijela Bet Arabe. Granica se spuštala u Jordansku dolinu ¹⁹ i išla duž sjeverne padine Bet Hogle. Završavala je na sjevernoj obali Mrtvog mora, na ušću rijeke Jordan. Bila je to južna granica, ²⁰ a istočna je bila rijeka Jordan.

Nasljedstvo je to Benjaminovog plemena i granice koje su ga okruživale.

²¹ U jednom su dijelu Benjaminovog područja bili ovi gradovi:

²⁵ U drugom su dijelu bili gradovi:

Bilo je to nasljedstvo obitelji Benjaminovog plemena.