Book of Common Prayer
Molitva bolesnika
Voditelju zbora. Davidova pjesma.
1 Blago onima koji brinu za jadne
jer BOG će ih čuvati u vrijeme nesreće.
2 BOG će ih štititi, živote im sačuvati,
sretno će živjeti na svojoj zemlji,
neće ih predati neprijateljima.
3 A kada padnu bolesni u krevet,
BOG će im obnoviti snagu i zdravlje.
4 Rekao sam: »Budi dobar prema meni.
Griješio sam protiv tebe, BOŽE,
ali ti mi oprosti i ozdravi me.«
5 Moji neprijatelji zlobno govore o meni:
»Kad će već umrijeti i biti zaboravljen?«
6 Ako me dođu vidjeti,
ne govore što zaista misle.
U sebi smišljaju klevete,
a zatim okolo šire glasine.
7 Mrze me i ogovaraju,
žele mi sve najgore.
8 Kažu: »Od krivnje se razbolio
i više neće ozdraviti.«
9 I čovjek s kojim sam bio blizak,
s kojim sam jeo, kojem sam vjerovao,
čak se i on protiv mene okrenuo.
10 Ali ti, BOŽE, budi dobar prema meni.
Ozdravi me da ustanem,
da im vratim istom mjerom.
11 Ne daj da likuju nada mnom;
tako ću znati da si mi naklonjen.
12 Daješ mi podršku jer znaš da sam nevin,
ustat ću, u tvojoj blizini uživati zauvijek.
13 Neka je hvaljen Izraelov BOG!
Oduvijek je bio i zauvijek će biti.
Amen! Amen!
Sud nad silnicima i varalicama
Voditelju zbora. Davidov »maskil«, napisan kad je Edomac Doeg otišao Šaulu i rekao mu: »David je kod Ahimeleka.«
1 Zašto se hvališ zlom, silniče,
što ga činiš protiv pobožnih![a]
2 Protiv drugih smišljaš planove,
jezik ti je oštar kao britva, varalice.
3 Više voliš zlo nego dobro,
draža ti je laž od istine. Selah
4 Voliš riječi klevetničke,
jezik ti je pun prijevare.
5 Ali Bog će te zauvijek skršiti,
zgrabit će te, iz tvog doma istrgnuti,
iz svijeta živih te iskorijeniti. Selah
6 Pravedni će to vidjeti i zgražati se.
Smijat će ti se i govoriti:
7 »Evo silnika koji nije tražio Boga,
nego se uzdao u veliko bogatstvo
i na štetu drugih se osilio.«
8 A ja sam u Božjem Hramu kao zelena maslina,
u Božju vjernu ljubav uzdam se uvijek i zauvijek.
9 Zbog onog što si učinio, Bože,
zauvijek ću ti zahvaljivati.
Pred tvojim vjernima,
tvoje ime i dobrotu ću objavljivati.
Narodna tužaljka i poziv upomoć
Voditelju zbora. »Maskil« Korahovih potomaka.
1 Bože, svojim smo ušima čuli,
naši su nam preci govorili
što si učinio u njihovo vrijeme,
u onim davnim danima.
2 Svojom snagom istjerao si druge narode,
a naselio naše pretke;
narode si skršio, a njih raširio.
3 Nisu svojim mačevima osvojili zemlju,
niti im je njihova jakost donijela pobjedu,
nego tvoja moć i snaga
jer ih je obasjavala tvoja svjetlost,
i pratila tvoja naklonost.
4 Ti si moj Kralj i moj Bog,
ti daješ pobjede Jakovljevom narodu.
5 S tobom neprijatelje potiskujemo,
tvojim imenom protivnike gazimo.
6 Ne pouzdajem se u svoj lûk,
ne spašava me moj mač.
7 Ti nas od neprijatelja spašavaš,
mrzitelje naše ruglu izvrgavaš.
8 Neprestano se Bogom hvalimo
i zauvijek tvoje ime slavimo.
9 Ali, ti si nas odbacio i izvrgnuo sramoti,
nisi išao u bitku s našim vojskama.
10 Natjerao si nas da uzmaknemo pred neprijateljem
pa su nam naši mrzitelji uzeli plijen.
11 Predao si nas kao ovce za klanje
i raštrkao nas među druge narode.
12 Svoj narod si u bescjenje prodao,
ništa za njih nisi tražio.
13 Izvrgnuo si nas ruglu,
susjedi nam se smiju i rugaju.
14 Učinio si nas šalom među narodima
pa prezirno odmahuju glavama.
15 Sramota je moja neprestano preda mnom,
lice mi je prekriveno sramom,
16 zbog vike onoga koji me vrijeđa i pogrđuje,
zbog neprijatelja koji mi se osvećuje.
17 Sve nas je to snašlo,
ali nismo te zaboravili,
ni tvoj savez prekršili.
18 Nisu nam se srca od tebe okrenula,
niti smo s tvoga puta skrenuli,
19 a ti si nas u zemlji šakala slomio,
i smrtnom tamom nas prekrio.
20 Da smo ime svog Boga zaboravili
ili se tuđem bogu molili,
21 Bog bi to otkrio
jer zna naše najdublje tajne.
22 Zbog tebe nas neprestano ubijaju,
smatraju nas ovcama za klanje.
23 Probudi se! Zašto spavaš, Gospodaru?
Ustani! Nemoj nas zauvijek odbaciti.
24 Zašto se skrivaš od nas?
Zašto zaboravljaš našu patnju i jad?
25 Duše nam tonu u prašinu,
ležimo potrbuške na zemlji.
26 Ustani, u pomoć nam dođi!
Izbavi nas zbog svoje vjerne ljubavi.
Čovjek među grmovima mirte
7 Dvadeset i četvrtog dana, jedanaestog mjeseca, mjeseca Šebata[a], druge godine Darijeve vladavine[b], Zaharija je primio poruku od BOGA. Zaharija je bio Berekijin sin i Idov unuk.
8 Te sam noći vidio čovjeka kako jaše na riđem konju[c]. Stajao je među grmovima mirte, pokraj dubokog klanca. Iza njega su bili riđi, smeđi i bijeli konji.
9 Pitao sam: »Što oni znače, gospodaru?«
A anđeo, koji je sa mnom razgovarao, rekao mi je: »Pokazat ću ti što znače.«
10 Tada je čovjek, koji je sjahao s konja i stajao među mirtama, rekao: »Ovo su oni koje je BOG poslao da obilaze zemlju.«
11 A jahači na konjima rekli su BOŽJEM anđelu koji je stajao među mirtama: »Obišli smo zemlju uzduž i poprijeko, i vidjeli da cijela zemlja miruje.«
12 Tada je BOŽJI anđeo rekao: »BOŽE Svevladaru, koliko ćeš još uskraćivati milost Jeruzalemu i gradovima Jude? Ljutiš se na njih već sedamdeset godina!«
13 BOG je blagim i utješnim riječima odgovorio anđelu koji je razgovarao sa mnom.
14 Tada mi je anđeo rekao: »Ovo objavi ljudima: BOG Svevladar kaže: ‘Jako sam ljubomoran zbog Jeruzalema i Siona. 15 I jako sam ljut na narode koji misle da su sigurni. Bio sam tek malo ljut na svoj narod, a oni su ga previše kaznili.’
16 Stoga, BOG kaže: ‘Vratio sam se u Jeruzalem s milošću. Ondje će se ponovo sagraditi moj Hram, govori BOG Svevladar, a i Jeruzalem će biti obnovljen[d].’
17 Objavi i ovo: BOG Svevladar kaže: ‘Moji će gradovi ponovo uživati u blagostanju. BOG će ponovo utješiti Sion i izabrati Jeruzalem.’«
Isusova poruka crkvama
4 Od Ivana sedmorim crkvama u Aziji. Neka su s vama milost i mir od onoga koji jest, koji je bio i koji dolazi, od sedam duhova pred njegovim prijestoljem 5 i od Isusa Krista. Isus je vjerni svjedok i prvi koji je uskrsnuo od mrtvih. On je vladar zemaljskih kraljeva.
On nas voli i svojom nas je krvlju oslobodio od grijeha. 6 Učinio nas je kraljevstvom i svećenicima da služimo Bogu, njegovom Ocu. Njemu slava i moć zauvijek! Amen.
7 Evo, on dolazi u pratnji oblaka. Svi će ga vidjeti, čak i oni koji su ga proboli[a]. I svi će narodi na Zemlji gorko zaplakati zbog njega. Da, tako će biti. Amen.
8 »Ja sam Alfa i Omega«[b], kaže Gospodin Bog, »onaj koji jest, koji je bio i koji dolazi—Svevladar«.
9 Ja, Ivan, vaš sam brat u Kristu, koji s vama dijeli patnje, kraljevstvo i strpljivu ustrajnost u Isusu. Nalazio sam se na otoku Patmosu radi propovijedanja Božje poruke i svjedočenja o Isusu.[c] 10 U Gospodinov dan, obuzeo me Duh, a iza sebe sam začuo jak glas koji je zvučao poput trube. 11 Rekao je: »Zapiši u knjigu sve što vidiš i pošalji sedmorim crkvama: u Efezu, Smirni, Pergamu, Tijatiri, Sardu, Filadelfiji i Laodiceji!«
12 Okrenuo sam se da vidim tko mi to govori. Kako sam se okrenuo, vidio sam sedam zlatnih svijećnjaka. 13 Između njih je bio netko poput Sina Čovječjeg. Bio je obučen u dugi ogrtač i imao je zlatni povez preko prsa. 14 Njegova su glava i kosa bile bijele poput bijele vune ili snijega, a oči kao plamteća vatra. 15 Njegova su stopala bila kao bronca užarena u peći. Glas mu je bio poput buke velikih voda. 16 U svojoj je desnici držao sedam zvijezda. Iz njegovih je usta izlazio oštar dvosjekli mač. Njegovo je lice bilo poput sunca kad najjače sja.
17 Kad sam ga spazio, pao sam kao mrtav pred njegove noge. On je tada stavio svoju desnu ruku na mene i rekao: »Ne boj se! Ja sam Prvi i Posljednji. 18 Ja sam onaj koji živi. Bio sam mrtav, a sada, gle, živim zauvijek i imam ključeve smrti i ključeve svijeta mrtvih. 19 Stoga, zapiši što si vidio! Zapiši što se događa sada i što će se poslije dogoditi! 20 Tajno značenje sedam zvijezda, koje si vidio u mojoj desnici, i sedam zlatnih svijećnjaka jest: sedam svijećnjaka sedam je crkava, a sedam zvijezda anđeli su tih sedam crkava.«
Povratak zlih duhova
(Lk 11,24-26)
43 »Kada zao duh iziđe iz čovjeka, luta pustim mjestima tražeći odmor, ali ga ne nalazi. 44 Tada kaže: ‘Vratit ću se u svoju kuću iz koje sam izašao.’ Kada se vrati, pronalazi je praznu, čistu i uređenu. 45 Tada ode i sa sobom dovede sedam drugih duhova, gorih od sebe, pa svi uđu i nastane se ondje. Tako posljednje stanje toga čovjeka postaje gore od prvotnoga. Isto će biti i s ovim pokvarenim naraštajem.«
Isusova prava obitelj
(Mk 3,31-35; Lk 8,19-21)
46 Dok je Isus još govorio narodu, došli su njegova majka i braća pa su stajali vani tražeći da s njim govore. 47 Netko reče Isusu: »Evo, tvoja majka i braća stoje vani i žele razgovarati s tobom.«
48 A Isus mu odgovori: »Tko je moja majka i tko su moja braća?« 49 Onda je pokazao rukom na svoje učenike i rekao: »Evo moje majke i moje braće! 50 Da, tko god izvršava volju moga nebeskog Oca, taj mi je i brat, i sestra, i majka.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International