Book of Common Prayer
Molitva pouzdanja
Davidov »miktam«[a].
1 Čuvaj me, Bože,
uz tebe sam siguran.
2 Rekao sam BOGU: »Ti si moj Gospodar
i sve moje dobro od tebe dolazi.«
3 A ti si rekao da cijeniš bogove ove zemlje,
čak da im se raduješ.[b]
4 Mnoge nevolje pratit će one
koji štuju druge bogove.
Ja neću za njih krv žrtava izlijevati,[c]
njihove idole neću slaviti.
5 BOŽE, daješ mi sve što trebam.
Moj udio je siguran.
6 Moj dio zemlje je divan,
krasno je nasljedstvo moje.
7 Slavim BOGA jer me dobro vodi,
noću moju savjest usmjerava.
8 BOG mi je uvijek u mislima,
pored mene je, neću posrnuti.
9 Zato sam sretan i pun radosti.
Moj život je siguran.
10 Jer, nećeš me ostaviti u mračnom grobu[d],
nećeš dati da tvoj vjernik istrune.
11 Pokazat ćeš mi put u život,
u tvojoj blizini radost je potpuna,
uz tebe slavlje nikada ne prestaje.
Molitva nevinog čovjeka
Davidova molitva.[e]
1 BOŽE, slušaj pravednu molbu,
obrati pažnju na moj plač,
čuj moju iskrenu molitvu.
2 Donesi dobru presudu o meni
jer tvoje oči vide što je pravedno.
3 Pretražio si moje srce,
u snu si me ispitao,
provjerio si i saznao
da ništa loše nisam rekao ni učinio.
4 Za razliku od drugih,
slijedio sam tvoje zapovijedi,
nisam postupao kao nasilnici.
5 Čvrstim sam koracima tvoj put slijedio
i s njega nikad nisam skrenuo.
6 Tebe zovem, Bože, jer ti odgovaraš.
Poslušaj me sad i čuj što govorim.
7 Pokaži mi svoju vjernu ljubav,
ti, spasitelju onih koji traže zaklon
od svojih neprijatelja.
8 Čuvaj me kao zjenicu oka!
U sjeni svojih krila sakrij me
9 od nasrtaja zlih ljudi,
od ubojitih neprijatelja
koji me okružuju.
10 Milost ne pokazuju,
i sobom se hvališu.
11 Ušli su mi u trag, opkoljen sam.
Sad će me na zemlju srušiti.
12 Kao mladi lavovi vrebaju iz zasjede.
Skrivaju se kao gladni lavovi,
spremni na plijen skočiti.
13 Ustani, BOŽE![f] Stani pred njih, pokori ih!
Svojim mačem izbavi me od zla.
14 Svojom snagom, BOŽE,
ukloni ih iz svijeta živih.
A miljenike svoje dobro nahrani,
daj obilje za njihovu djecu i unuke.
15 A ja, pravednik, gledat ću lice tvoje.
Kad se probudim, tvom liku se divim.
Molitva muke i pjesma slavljenja
Voditelju zbora. Po napjevu »Srna u zoru«. Davidova pjesma.
1 Bože moj, Bože moj,
zašto si me ostavio?
Predaleko si da bi me spasio,
predaleko da bi moje jecaje čuo.
2 Bože moj, zovem te danju,
ali ostajem bez odgovora.
Cijelu noć te zovem, bez odmora.
3 Svet si na svom prijestolju,
ti si onaj kojeg Izrael slavi.
4 Tebi su naši preci vjerovali.
U tebe su se uzdali i ti si ih spasio.
5 Zvali su te u pomoć i pomoć su dobili.
Tebi su vjerovali, nisu se razočarali.
6 No ja nisam više čovjek, nego crv.
Ljudima sam na prezir i porugu.
7 Rugaju mi se svi koji me vide,
plaze mi jezik[a] i glavom odmahuju.
8 Kažu: »Zovi BOGA u pomoć, možda te spasi.
Izbavit će te ako si mu drag.«
9 A ti si me izveo iz majčine utrobe,
na njenim prsima bio sam siguran.
10 Od svog rođenja na tebe se oslanjam,
od samog početka, ti si moj Bog.
11 Ne udaljavaj se od mene
jer nesreća je blizu,
a nitko u pomoć ne dolazi.
12 Okružili su me kao bijesni bikovi,
opkolili kao snažni bikovi iz Bašana[b].
13 Usta su na mene razjapili,
riču kao gladni lavovi.
14 Bez snage sam i hrabrosti,
kao voda prolivena na tlo.
Rasipaju mi se kosti,
kao vosak, srce se topi.
15 Usta[c] su mi suha kao osušena glina[d],
jezik mi se za nepce zalijepio.
Ostavio si me da umrem u prašini.
16 Zla rulja me opkolila,
kruže kao čopor pasa.
Zavezali su mi ruke i noge.[e]
17 Sama sam kost i koža,
a neprijatelji gledaju, zure u mene.
18 Za moju odjeću se kockaju,
uzimaju je i dijele među sobom.
19 Ali ti, BOŽE, ne ostavljaj me!
Snago moja, požuri i spasi me!
20 Zaštiti me od mača,
život mi spasi od divljih pasa.
21 Spasi me iz čeljusti lava,
zaštiti me[f] od rogova bivola.
22 O tebi ću svojima pričati,
slavit ću te kad se svi okupe.
23 Slavite BOGA, vi koji ga štujete!
Potomci Jakova, čast mu iskažite!
Narode Izraela, pred njim drhtite!
24 Jer, on ne prezire jadne ni njihovu patnju,
od njih glavu ne okreće,
čuje ih kad u pomoć zovu.
25 Zbog tebe pjevam hvalospjev na velikom skupu,
pred njima ću izvršiti sve što sam se zakleo.
26 Neka siromašni jedu koliko žele.[g]
Slavite, vi koji BOGA tražite!
Neka su vaša srca sretna zauvijek![h]
27 U svim krajevima zemlje,
BOGA će se sjetiti i njemu vratiti.
Svi će se narodi pred njim klanjati.
28 Jer, kraljevstvo pripada BOGU,
on vlada svim narodima.
29 Svi dobrostojeći na zemlji[i]
jest će pred njim u štovanju.
Poklonit će mu se i oni koji su umrli,
oni koji nisu preživjeli.
30 Naši potomci će mu služiti,
u budućim naraštajima o Bogu će se govoriti.
31 Svako pokoljenje pričat će svojoj djeci,
o djelima koja je učinio Bog.
Sidkija razgovara s Jeremijom
14 Kralj je Sidkija zapovjedio da mu dovedu proroka Jeremiju kod trećeg ulaza u BOŽJI Hram. Kralj mu je rekao: »Pitat ću te nešto, a ti mi odgovori i nemoj ništa prešutjeti.«
15 A Jeremija je rekao Sidkiji: »Ako ti sve kažem, vjerojatno ćeš me ubiti. Ako ti dam savjet, nećeš me poslušati.«
16 Tada se kralj Sidkija tajno zakleo Jeremiji: »Zaklinjem se BOGOM, koji nam daje dah života, neću te ubiti i neću te predati onima koji te žele ubiti.«
17 Jeremija je rekao Sidkiji: »BOG Svevladar, Bog Izraela, ti poručuje: ‘Samo ako se predaš zapovjednicima babilonskoga kralja, preživjet ćeš. U tom slučaju grad neće biti spaljen, a ti i tvoja obitelj ostat ćete na životu. 18 Ako se ne predaš zapovjednicima babilonskoga kralja, Jeruzalem će zauzeti Babilonci i spaliti ga do temelja, a ti nećeš uspjeti pobjeći.’«
19 No kralj je Sidkija rekao Jeremiji: »Bojim se Judejaca koji su prebjegli na stranu babilonske vojske. Strah me da ću biti predan njima na milost i nemilost.«
20 »Babilonci te neće predati Judejcima«, odgovorio je Jeremija. »Samo poslušaj BOŽJU poruku, koju ti prenosim, i sve će biti dobro. Preživjet ćeš. 21 No, ako se odbiješ predati, BOG mi je pokazao što će se dogoditi s tobom. 22 Sve žene, koje ostanu u palači judejskoga kralja, bit će odvedene i predane dužnosnicima babilonskoga kralja. Te žene izrugivat će te pjesmom:
‘Prevarili su te najbliži prijatelji,
na prijevaru su te nadvladali.
A sad, kad ti noge tonu u mulj,
svi su te redom napustili.’
23 Sve tvoje žene i djeca bit će izručeni Babiloncima. Ni ti im nećeš uspjeti pobjeći. Zarobit će te babilonski kralj, a grad će biti sav u plamenu.«
24 Tada je Sidkija rekao Jeremiji: »Ako želiš ostati živ, nemoj da itko sazna za naš razgovor. 25 Ako kraljevski službenici dočuju da smo razgovarali, pa te pod prijetnjom smrti zatraže da im prepričaš sve što si rekao kralju i što je kralj rekao tebi, 26 ti im reci: ‘Molio sam kralja da me ne šalje natrag u zatvor ispod Jonatanove kuće. Umro bih da sam se tamo morao vratiti.’«
27 I, zaista, svi su kraljevski službenici ispitivali Jeremiju o njegovom razgovoru s kraljem. On im je odgovarao kako ga je uputio kralj. Ostavili su ga na miru i nitko nije saznao o čemu su kralj i prorok razgovarali.
28 A Jeremija je ostao zatvoren u dvorištu kraljevske palače sve do dana kad je Jeruzalem osvojen.
Kristova Radosna vijest
15 Sad bih vas želio podsjetiti, braćo i sestre, na Radosnu vijest koju sam vam propovijedao, koju ste primili i u kojoj ustrajete. 2 Po njoj ste i spašeni ako se držite onoga što sam vam propovijedao. Ako tako ne činite, isprazno vjerujete.
3 Ja sam vam predao prvo i najvažnije što sam i sâm primio: da je Krist umro radi naših grijeha, baš kao što piše u Svetom pismu, 4 da je bio pokopan i da je trećega dana ustao od mrtvih, kao što Sveto pismo kaže, 5 te da se pokazao Petru, a zatim Dvanaestorici. 6 Zatim se pokazao braći i sestrama, kojih je zajedno bilo više od pet stotina. Većina od njih još je danas živa, a neki su umrli. 7 Zatim se pokazao Jakovu, a potom i svim ostalim apostolima. 8 I na kraju se pokazao i meni, koji sam poput nepravilno rođenog djeteta. 9 Ja sam posljednji od apostola. Čak nisam ni vrijedan da me se zove apostolom jer sam progonio Božju Crkvu. 10 Ali ja sam ovo što jesam po Božjoj milosti. Njegova milost prema meni nije bila uzaludna. Trudio sam se više od svih premda zapravo to nisam bio ja, nego Božja milost sa mnom. 11 Dakle, bez obzira na to jesam li vam propovijedao ja ili oni, mi prenosimo istu poruku u koju ste i vi povjerovali.
Isus i Ivan Krstitelj
(Lk 7,18-35)
11 Kad je Isus završio s davanjem uputa dvanaestorici svojih učenika, otišao je odande poučavati i propovijedati po gradovima u Galileji.
2 Kad je Ivan Krstitelj, koji je bio u zatvoru, čuo za Kristova djela, poslao je Isusu svoje učenike. 3 Oni su ga upitali: »Jesi li ti onaj koji treba doći ili da očekujemo drugog?«
4 Isus im je odgovorio: »Idite i recite Ivanu o onome što čujete i vidite! 5 Slijepi vide, hromi hodaju, gubavi ozdravljaju, gluhi čuju, mrtvi ustaju, a siromašnima se propovijeda Radosna vijest. 6 Blago onomu tko ne oklijeva da me prihvati!«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International