Book of Common Prayer
Molitva čovjeka u nevolji
Molitva izmučenog patnika koji se žali BOGU.
1 Poslušaj moju molitvu, BOŽE,
neka moj vapaj dođe do tebe.
2 Nemoj mi okrenuti leđa[a]
u dan moje nevolje.
Saslušaj me i brzo se odazovi
na dan kad te pozovem.
3 Jer, život mi nestaje kao dim,
tijelo mi gori kao žeravica.
4 Srce mi je kao trava, zgaženo i uvenulo,
pa zaboravljam na jelo.
5 Zbog glasnog jadikovanja,
postao sam kost i koža.
6 Usamljen sam kao lešinar u pustinji,
kao sova što živi u ruševinama.
7 Ležim budan jer ne mogu spavati.
Sličan sam samotnoj ptici na krovu.
8 Neprijatelji me neprestano vrijeđaju.
Izrugivači moje ime koriste za psovku.
9 Umjesto kruha, jedem pepeo
dok mi suze u čašu kapaju.
10 To je zbog tvog bijesa i srdžbe
jer si me dignuo pa odbacio.
11 Život mi prolazi kao večernja sjena
i sušim se kao trava koja vene.
12 Ali ti, BOŽE, kraljuješ na prijestolju dovijeka,
ljudi te se sjećaju kroz sva pokoljenja.
13 Ustat ćeš i na Sion se sažaliti,
došlo je vrijeme milosti,
došao je pravi čas.
14 Jer, tvoje sluge vole njegovo kamenje,
a žaloste ih njegove ruševine.
15 BOŽJEG imena bojat će se narodi
i tvoje slave svi zemaljski kraljevi.
16 Jer, BOG će ponovo sagraditi Sion
i pokazati se u svojoj slavi.
17 Saslušat će molitvu bespomoćnih,
neće njihovu molbu prezreti.
18 Neka se ovo zapiše za naraštaj budući
pa će hvaliti BOGA narod koji će se tek roditi:
19 »BOG je pogledao iz svog svetišta na visinama,
s nebesa je osmotrio zemlju,
20 da čuje zapomaganje zatočenih
i oslobodi na smrt osuđene,
21 da BOŽJE ime objavljuju na Sionu,
da ga hvale u Jeruzalemu
22 kad se narodi i kraljevstva okupe
da zajedno BOGU služe.«
23 Usred života snagu mi je skršio,
dane moga života je skratio.
24 Rekao sam: »Bože moj, nemoj me uzeti dok sam mlad!
A tvoje godine traju kroz sve naraštaje.
25 Davno si temelje zemlje postavio
i nebo svojim rukama načinio.
26 Ti ostaješ, a oni će nestati,
kao odjeća će se potrošiti.
Kao odijelo ćeš ih promijeniti
i tako će proći.
27 Ali ti si uvijek isti
i tvoj život ne završava.
28 Mi smo tvoji sluge
i naša djeca živjet će spokojno,
pod tvojom skrbi njihovo potomstvo bit će sigurno.«
Peta knjiga Psalama
(Psalmi 107–150)
U slavu Božje dobrote
1 Zahvaljujte BOGU jer je dobar,
vječna je ljubav njegova.
2 Oni koje je BOG otkupio,
od neprijatelja oslobodio,
neka mu uvijek iznova zahvaljuju.
3 Okupio ih je iz mnogih zemalja,
s istoka i zapada, sjevera i juga.
4 Lutali su bespućem pustinje,
ne nalazeći put do grada
u kojem bi se nastanili.
5 Bili su gladni i žedni,
potpuno klonuli.
6 Tada su BOGA pozvali upomoć,
a on ih je izvukao iz nevolje.
7 Poveo ih je pravim putem,
ravno u grad gdje će živjeti.
8 Zahvalite BOGU na njegovoj vjernoj ljubavi,
na čudesnim djelima koja za vas čini.
9 Jer, on žednima gasi žeđ,
a gladne hrani dobrim jelima.
10 Neki su bili u tami zarobljeni,
zatvorenici željezom okovani.
11 Radili su protiv Božjih riječi
i prezirali upute Svevišnjeg.
12 Lomili su se pod teretom teškog života,
posrtali i padali, no pomoći nije bilo.
13 Tada su BOGA pozvali upomoć,
a on ih je izvukao iz nevolje.
14 Izveo ih je iz tamnice,
raskidao njihove okove.
15 Zahvalite BOGU na njegovoj vjernoj ljubavi,
na čudesnim djelima koja za vas čini.
16 Jer, on probija metalna vrata
i lomi njihove šipke od željeza.
17 Neki su se glupo odlučili za grijeh
pa su trpjeli zbog svojih prijestupa.
18 Sva hrana im se zgadila,
bili su na rubu smrti.
19 Tada su BOGA pozvali upomoć,
a on ih je izvukao iz nevolje.
20 Na njegovu riječ su ozdravili,
od smrti su bili spašeni.
21 Zahvalite BOGU na njegovoj vjernoj ljubavi,
na čudesnim djelima koja za vas čini.
22 Prinosite žrtve zahvalnice
i o njegovim djelima
pjevajte pjesme radosnice.
23 Neki su brodovima zaplovili morima
da bi poslovali preko velikih voda.
24 Vidjeli su što može BOG,
na moru su gledali njegova čudesa.
25 Na njegovu riječ, vihor je zapuhao
i divlje morske valove podigao.
26 Dizali su se do neba i spuštali u dubinu.
U opasnosti, sva hrabrost im je nestala.
27 Teturali su i posrtali kao pijani,
mornarska vještina nije im pomogla.
28 Tada su BOGA pozvali upomoć,
a on ih je izvukao iz nevolje.
29 Oluju je utišao,
morske valove smirio.
30 Radovali su se mirnom moru,
a on ih je odveo u željenu luku.
31 Zahvalite BOGU na njegovoj vjernoj ljubavi,
na čudesnim djelima koja za vas čini.
32 Neka ga slavi sav okupljeni narod,
neka ga hvali vijeće starješina.
Ezekija traži Izaiju savjet
(Iz 37,1-7)
19 Kad je kralj Ezekija to čuo, razderao je odjeću na sebi. Obukao je na sebe tkaninu za žalovanje i otišao u BOŽJI Hram. 2 A proroku Izaiji, Amosovom sinu, poslao je Elijakima, koji je bio upravitelj dvora, tajnika Šebnu i vrhovne svećenike. Bili su odjeveni u tkaninu za žalovanje. 3 Prenijeli su Ezekijinu poruku: »Ovo je dan nevolje, kazne i sramote. Slabi smo poput žene koja treba roditi, a nema snage za rađanje. 4 Možda je tvoj BOG čuo sve što je rekao vojni zapovjednik, kojeg je njegov gospodar, kralj Asirije, poslao da se izruguje živome Bogu. Možda će ga kazniti zbog tih riječi. Stoga, uputi svoje molitve za ostatak naroda koji je preživio.«
5 Službenici kralja Ezekije otišli su k Izaiji. 6 Izaija im je rekao da prenesu poruku svome gospodaru: »Ovako govori BOG: Ne boj se zbog riječi kojima je službenik asirskoga kralja hulio na mene. 7 Pazi! Poslat ću mu jednog duha pa će čuti glasine zbog kojih će se vratiti u svoju zemlju. Učinit ću da ondje pogine od mača.«
8 Zapovjednik je čuo da je kralj Asirije napustio Lakiš te se odlučio vratiti, a kralj je krenuo u opsadu Libne.
Asirci ponovo prijete Jeruzalemu
(Iz 37,8-20)
9 Kralj Asirije dočuo je da Tirhaka, kralj Kuša[a], kreće u rat protiv njega.
Ponovo je poslao glasnike Ezekiji, zapovjedivši: 10 »Kažite judejskom kralju Ezekiji:
Nemoj dopustiti da te tvoj Bog, na koga se oslanjaš, zavara kad ti obećava da Jeruzalem neće pripasti asirskom kralju. 11 Sigurno si čuo kako su asirski kraljevi potpuno uništili sve zemlje. Zar stvarno misliš da ćete se vi spasiti? 12 Jesu li bogovi zaštitili narode Gozana, Harana, Resefa i Edenaca u Tel Asaru, narode koje su pokorili moji preci? 13 Gdje je kralj Hamata ili Arpada, kralj Sefarvaima, Hene ili Ive?«
14 Ezekija je preuzeo pismo od glasnika i pročitao ga. Potom je otišao u BOŽJI Hram i položio pismo pred BOGA.
15 Ezekija je molio pred BOGOM: »O BOŽE Izraelov, koji kraljuješ nad krilatim bićima[b]! Ti si jedini Bog koji vlada nad svim kraljevstvima na zemlji. Ti si stvorio nebo i zemlju. 16 Primakni svoje uho, BOŽE, i poslušaj. Otvori svoje oči, BOŽE, i pogledaj! Poslušaj Sanheribove riječi kojima izruguje živog Boga. 17 Istina je, BOŽE, da su asirski kraljevi uništili sve te narode i njihove zemlje. 18 Bacili su njihove bogove u vatru. No to i nisu bili bogovi, već djela ljudskih ruku od drva i kamena. Zato su i uništeni. 19 O BOŽE naš, molim te, spasi nas sad od asirskoga kralja, da bi sva kraljevstva na zemlji spoznala da si ti jedini Bog.«
Božja poruka Ezekiji
(Iz 37,21-38)
20 Tada je Izaija, Amosov sin, poslao poruku Ezekiji da je Izraelov BOG čuo njegovu molitvu u vezi Sanheriba, kralja Asirije.
16 Ako propovijedam Radosnu vijest, to nije razlog da se ponosim jer mi je to dužnost i jao meni ako je ne propovijedam. 17 Ako to radim po svom izboru, zaslužujem nagradu, ali ta mi je dužnost povjerena, ja je nisam izabrao. 18 U čemu se sastoji moja nagrada? U tome da Radosnu vijest govorim besplatno, ne koristeći se pravom koje imam zbog toga što propovijedam.
19 Slobodan sam i ne pripadam nikome. Ipak, pretvorio sam se u roba svima da bih pridobio što više ljudi. 20 Sa Židovima sam postao poput Židova, da bih pridobio Židove. Onima koji su pod Zakonom, postao sam kao čovjek koji je pod Zakonom—premda sâm nisam pod Zakonom—da bih pridobio one koji su pod Zakonom. 21 Za one koji nemaju Zakon, postao sam kao onaj koji nema Zakon—premda nisam bez Božjeg zakona, nego pod Kristovim zakonom—da bih pridobio one koji nemaju Zakon. 22 Za one koji su slabi, postao sam slab, da bih pridobio slabe. Postao sam svima sve da bih spasio neke na bilo koji način. 23 Sve radim radi Radosne vijesti, da bih mogao imati udjela u njezinom blagoslovu.
24 Vi znate da u trci svi trkači trče, ali samo jedan osvaja nagradu. Trčite tako da pobijedite! 25 Svatko tko se natječe na atletskim natjecanjima ide na stroge pripreme, da bi bio okrunjen lovorovim vijencem koji je propadljiv, ali naš je vijenac nepropadljiv. 26 Ja, dakle, trčim kao onaj koji ima cilj pred sobom. I kad udaram, ne udaram u prazno. 27 Dakle, strogo upravljam svojim tijelom i držim ga pod stegom, da se ne bi dogodilo da Bog odbaci mene nakon što sam propovijedao drugima.
Isus ozdravlja gubavca
(Mk 1,40-45; Lk 5,12-16)
8 Kad je Isus sišao s gore, slijedilo ga je veliko mnoštvo, 2 među kojima je bio i jedan gubavac[a]. Došao je do Isusa, kleknuo pred njega pa mu rekao: »Gospodine, ako hoćeš, možeš me iscijeliti.«
3 Isus je ispružio ruku, dotaknuo ga i rekao: »Hoću. Budi iscijeljen!« I bio je izliječen od gube istoga trenutka. 4 Zatim mu Isus reče: »Pazi da nikome ne pričaš o ovome. Nego, idi i pokaži se svećeniku[b]. Nakon toga prinesi žrtvu, kako je zapovjedio Mojsije. Bit će to će ljudima dokaz da si izliječen.«
Časnikov sluga
(Lk 7,1-10; Iv 4,43-54)
5 Kad je Isus došao u Kafarnaum, prišao mu je neki časnik i zamolio ga za pomoć. 6 Rekao mu je: »Gospodine, moj sluga leži kod kuće nepokretan i u velikim bolovima.«
7 A Isus mu je odgovorio: »Doći ću i izliječiti ga.«
8 Časnik mu je rekao: »Gospodine, ja ne zaslužujem da ti dođeš u moju kuću, nego samo zapovjedi i moj će sluga ozdraviti. 9 Jer, i ja, koji sam podređen drugima, imam vojnike pod svojim zapovjedništvom pa kad kažem jednomu: ‘Idi!’, on ode, ili drugomu: ‘Dođi!’ i on dođe. Svom slugi kažem: ‘Učini to!’ i on me posluša.«
10 Kad je to čuo, Isus se zadivio pa je rekao onima koji su ga pratili: »Zaista, kažem vam, nisam našao toliku vjeru ni u koga u Izraelu. 11 I još vam kažem da će mnogi doći s istoka i zapada i sjest će za stol s Abrahamom, Izakom i Jakovom u Kraljevstvu nebeskom. 12 A oni, koji trebaju pripadati Kraljevstvu, bit će izbačeni u tamu, gdje je plač i škrgut zuba.«
13 Zatim je Isus rekao časniku: »Idi, i neka ti bude kako si vjerovao!« A njegov je sluga ozdravio istoga trena.
Isus ozdravlja Petrovu punicu
(Mk 1,29-31; Lk 4,38-39)
14 Kad je Isus ušao u Petrovu kuću, ugledao je njegovu punicu kako leži u groznici. 15 Dotaknuo joj je ruku i groznica ju je odmah pustila, a ona je ustala i počela ga posluživati.
Isus ozdravlja mnoge
(Mk 1,32-34; Lk 4,40-41)
16 Kad je pala večer, Isusu su doveli mnoge opsjednute zlim duhovima, a on je riječju istjerao duhove i izliječio sve bolesne. 17 Tako se ispunilo što je Bog rekao po proroku Izaiji:
»On je uzeo naše slabosti i odnio naše bolesti.«[c]
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International