Book of Common Prayer
Molitva patnika
Davidova pjesma za dan sjećanja.
1 O, BOŽE, ne grdi me u ljutnji,
ne kažnjavaj u svom bijesu.
2 Kao da me tvoje strijele bodu,
kao da si šaku spustio na mene.
3 Zbog tvog ogorčenja osjećam bol,
zbog mog grijeha kosti su mi slabe.
4 Moja krivnja cijelog me prekrila,
prevelika mi je njezina težina.
5 Napravio sam veliku glupost,
sad mi rane smrde i gnoje se.
6 Pognut sam i slomljen,
hodam uokolo tugujući.
7 Gorim u vrućici,[a]
cijelo tijelo me boli.
8 Potpuno sam iscrpljen i slomljen,
srce mi lupa, tjera me da vrištim.
9 Gospodaru, ti znaš što trebam,
ti čuješ sve moje uzdahe.
10 Srce mi lupa, snaga me izdaje,
čak mi i vid polako nestaje.
11 Zbog moje bolesti,
prijatelji i susjedi mi ne prilaze.
12 Oni koji me žele ubiti,
postavljaju mi zamke.
Žele me povrijediti i upropastiti,
prijete i smišljaju prijevare.
13 Kao da sam gluh, ništa ne čujem,
nijem sam, ne mogu govoriti.
14 Kao da ne čujem što ljudi govore,
ne odgovaram i ne branim se.
15 Tebe čekam da me braniš, BOŽE,
ti govori za mene, Bože i Gospodaru moj.
16 Molim te, neka se ne smiju mojoj boli
i ne rugaju se kad posrnem i padnem.
17 Jer, samo što se ne srušim,
moja bol ne prestaje.
18 Priznajem svoju krivnju,
žao mi je zbog moga grijeha.
19 Jaki su oni koji mrze moj život.
Mnogi me mrze bez razloga.
20 Uvijek mi vraćaju zlo za dobro,
optužuju me kad radim ispravno.
21 O, BOŽE, ne ostavljaj me,
ne udaljavaj se od mene, Bože moj!
22 Požuri i pomozi mi,
Gospodaru, spasitelju moj!
Dalet
25 Ležim, umirući u prašini.
Održi me na životu,
kao što si obećao.
26 Pričao sam ti kako živim,
a ti si mi odgovorio.
Sad me pouči svojim uredbama.
27 Daj da razumijem tvoja pravila,
razmišljat ću o tvojim čudesima.
28 Tuga me moja ubija,
ojačaj me svojom riječju.
29 Ne daj da krivim putem krenem,
blagoslovi me svojim učenjem.
30 Želim ti biti vjeran,
slijedim tvoje prosudbe.
31 Bože, tvojih pravila se držim,
nikad ne daj da se sramotim.
32 Revno slijedim tvoje zapovijedi
jer mi ti daješ želju
da ih sve bolje razumijem.
He
33 Nauči me, BOŽE, svojim odredbama
da ih mogu ispoštovati do kraja.
34 Pomozi mi da razumijem tvoja učenja,
da im se cijelim bićem podložim.
35 Pomozi da živim po tvojoj zapovijedi
jer to me čini sretnim.
36 Usmjeri me prema svojim pravilima,
a ne prema želji za lakom zaradom.
37 Ne daj da na isprazno pažnju obratim,
pomozi da na tvoj način živim.
38 Ispuni obećanje svojem slugi
da bi te ljudi još više poštovali.
39 Ne kori me, jer te se bojim,
sve tvoje prosudbe su dobre.
40 Tvoje pouke slijediti želim
jer si pravedan, daj da živim.
Vav
41 Pokaži, BOŽE, svoju vjernu ljubav,
spasi me, kao što si obećao.
42 Tada ću imati odgovor
za sve koji mi se rugaju
jer vjerujem u tvoju riječ.
43 Daj da uvijek govorim istinu,
jer oslanjam se na tvoju prosudbu.
44 Stalno ću poštovati tvoj zakon,
držat ću ga uvijek i zauvijek.
45 Živjet ću sasvim slobodan
jer sam tvoje pouke slijedio.
46 O tvojim pravilima
s kraljevima ću pričati,
i neću se posramiti.
47 Radosno vršim tvoje zapovijedi,
volim ih iznad svega.
48 Tvoje zapovijedi slavim[a] i volim,
o tvojim odredbama razmišljam.
8 BOG je odlučio razoriti zidine,
podignute oko kćeri Sion.
Izmjerio ju je mjernim užetom
i svoju ruku nije odvratio od uništenja.
Učinio je da svi bedemi zakukaju,
svi su zajedno oronuli.
9 Vrata su joj utonula u zemlju,
zasune im je razbio i uništio.
Kralj i poglavari odvedeni su u druge narode.
Zakon se više ne podučava.
A njenim prorocima
BOG više ne daje viđenja.
10 Starješine kćeri Sion
na zemlji sjede i šute.
Glave su posuli prašinom,
odjenuli pokajničke tkanine.
Jeruzalemske djevojke
pognule su glave do zemlje.
11 Oči sam isplakao,
nutrina mi ključa,
srce mi se izlijeva na zemlju
zbog uništenja moga naroda,
zbog djece i dojenčadi
što skapavaju na trgovima grada.
12 Djeca pitaju svoje majke:
»Gdje su hrana i piće?«
Malakšu kao ranjenici
na trgovima grada.
Na koncu ispuste dušu
u majčinom naručju.
13 Što mogu reći o tebi,
kakva si, kćeri Jeruzaleme?
Kako te mogu utješiti,
djevičanska kćeri Sione?
Jer, tvoja je rana velika kao more—
tko te može izliječiti?
14 Viđenja tvojih proroka
bila su prazna i lažna.
Nisu ti pokazali tvoju krivnju,
da okrenu tvoju sudbinu.
Dali su ti prazna proroštva
koja su te samo obmanula.
15 Oni koji prolaze cestom,
plješću rukama i smiju ti se,
rugaju ti se coktanjem
i odmahuju glavom nad Jeruzalemom:
»Zar je to grad za koji se govorilo
da je savršenstvo ljepote
i radost cijeloga svijeta?«
51 Slušajte! Govorim vam tajnu: nećemo svi umrijeti, ali ćemo svi biti promijenjeni u jednom trenutku, 52 u tren oka, na zadnji zvuk trube za svršetak svijeta. Jer, oglasit će se truba i mrtvi će vjernici uskrsnuti nepropadljivi, a mi koji živimo bit ćemo preobraženi. 53 Jer, ovo se propadljivo tijelo mora odjenuti u nepropadljivost i smrtno se tijelo mora odjenuti u besmrtnost. 54 Kad se propadljivo tijelo odjene u nepropadljivost, a smrtno tijelo u besmrtnost, tada će se ostvariti što piše u Svetom pismu:
56 Žalac smrti je grijeh, a moć grijeha dolazi od Zakona. 57 Ali hvala Bogu, on nam daje pobjedu po našem Gospodinu Isusu Kristu!
58 Dakle, moji ljubljeni, stojte čvrsto i nepokolebljivo! Uvijek budite potpuno predani radu koji vam je Gospodin dao jer znate da vaš trud u Gospodinu nije uzaludan.
Sin Čovječji je gospodar šabata
(Mk 2,23-28; Lk 6,1-5)
12 U ono je vrijeme, na šabat, dan odmora, Isus prolazio kroz žitna polja. Njegovi su učenici ogladnjeli pa su počeli trgati klasje i jesti. 2 Kad su to vidjeli farizeji, rekli su Isusu: »Gledaj! Tvoji učenici čine što nije dopušteno činiti na šabat.«
3 Tada im je Isus rekao: »Zar niste čitali što je David učinio kada su on i njegovi ljudi ogladnjeli? 4 Ušao je u Božju kuću i jeo posvećene kruhove prinesene Bogu iako ni njemu ni njegovim pratiocima nije bilo dopušteno da ih jedu, nego samo svećenicima. 5 Niste li čitali u Zakonu da na šabat svećenici u Hramu krše zakon o zabrani rada na šabat? No njima se to ne uzima za zlo. 6 No ja vam kažem da je ovdje nešto veće od Hrama. 7 Da ste shvatili što znači: ‘Želim da iskazujete milosrđe, a ne da prinosite žrtve’,[a] ne biste osuđivali ove nedužne.
8 Jer, Sin je Čovječji gospodar i šabata.«
Ozdravljenje na šabat
(Mk 3,1-6; Lk 6,6-11)
9 Odande je otišao u njihovu sinagogu, 10 gdje je bio neki čovjek s usahlom rukom. Neki su Židovi upitali Isusa, s namjerom da ga optuže: »Je li dopušteno liječiti na šabat?«[b]
11 Isus im je rekao: »Tko od vas ne bi uhvatio i izvadio svoju jedinu ovcu ako na šabat padne u jamu? 12 A čovjek je mnogo važniji od ovce. Zato je dopušteno na šabat činiti dobro.«
13 Zatim je rekao onom čovjeku: »Ispruži ruku!« Čovjek je ispružio ruku i ruka mu je postala zdrava kao i druga. 14 Farizeji su izašli i počeli smišljati kako da ubiju Isusa.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International