Book of Common Prayer
Molitva pouzdanja u Boga
Voditelju zbora. Davidova pjesma.
1 K tebi se, BOŽE, sklanjam,
ne daj da budem osramoćen.
Spasi me zbog svoje pravednosti!
2 Poslušaj me, požuri i pomozi!
Budi moja stijena, moje utočište,
budi moja utvrda, zaštiti me!
3 Da, ti si moja stijena i moja utvrda.
Zbog tvog imena, molim te, vodi me i usmjeri!
4 Molim te, ne daj da upadnem
u zamke neprijatelja.
Jer, ti si moj spas!
5 U tvoje ruke, vjerni BOŽE,
predajem život svoj.
Molim te, spasi me!
6 Ti mrziš ljude koji štuju bezvrijedne idole.
Samo u tebe se uzdam, BOŽE.
7 Raduje me tvoja vjerna ljubav.
Vidio si moju patnju,
ti znaš kakve me brige muče.
8 Nisi me neprijateljima predao,
već na sigurno mjesto postavio.
9 Smiluj mi se, BOŽE, u nevolji sam.
Oči sam već isplakao,
bole me i trbuh i grlo.
10 Život mi je pun tuge i nemira,
godine prolaze u uzdisajima,
snaga me izdaje od muke.
11 Moji neprijatelji izlažu me ruglu,
preziru me susjedi.
Poznanici bježe od mene,
izbjegavaju me na ulici.
12 Žele me zaboraviti,
kao da sam već mrtav,
odbacuju me kao stari lonac.
13 Čujem, mnogi me kleveću,
užasava me sve što govore.
Udružuju se protiv mene,
opasnost mi prijeti odasvud.
14 Ali ja tebi vjerujem, BOŽE,
i govorim: »Ti si moj Bog.«
15 Moj život je u tvojoj ruci.
Spasi me od neprijatelja,
od mojih progonitelja.
16 Molim te, prigrli svog slugu,[a]
izbavi me svojom ljubavlju.
17 Zovem te upomoć, BOŽE,
ne daj da me posrame.
Neka se zločinci srame
i neka tiho odu u smrt.
18 Neka zašute svi koji drsko lažu
i prezirno protiv pravednika govore.
19 O, kako je velika tvoja dobrota
prema tvojim vjernima.
Pred svima je iskazuješ,
onima koji se k tebi sklanjaju.
20 Sklanjaš ih od ljudskih spletki
u skrovište svoje prisutnosti.
U tvom su zaklonu sigurni
od svih ružnih optužbi.
21 Slavljen neka je BOG!
Bio sam kao grad pod opsadom,
a on mi je svoju ljubav čudesno pokazao.
22 U strahu sam rekao:
»Ne vidiš me i ne možeš mi pomoći.«
Ali molitvu sam ti uputio,
čuo si me kad sam upomoć zavapio.
23 Ljubite BOGA, svi njegovi sljedbenici!
BOG vjerne čuva,
a drznike kažnjava.
24 Snažni i hrabri budite,
svi koji na BOŽJU pomoć čekate.
Molitva za pomoć
Davidova pjesma.
1 BOŽE, usprotivi se mojim protivnicima,
napadni ih jer oni napadaju mene.
2 Stavi svoj oklop i uzmi štit,
dođi mi u pomoć!
3 Digni sjekiru i baci koplje
na moje progonitelje.
Reci mi glasno: »Spasit ću te.«
4 Ljudi, koji me žele ubiti,
neka propadnu sramotno.
Urotnici neka bježe bezglavo.
5 Nek' se rasprše kao pljeva na vjetru
dok ih rastjeruje BOŽJI anđeo.
6 Nek' bježe po mračnoj i kliskoj stazi
dok ih BOŽJI anđeo progoni.
7 Ništa im nisam skrivio,
a oni mi zamku postavljaju
i jamu za mene kopaju.
8 Ali neka iznenada propadnu,
neka se uhvate u svoju zamku
i upadnu u duboku jamu.
9 Tada ću se radovati, BOŽE,
i slaviti što si me spasio.
10 Cijelim ću bićem izreći:
»BOŽE, nitko nije kao ti.
Slabe od jačih braniš,
bespomoćne od nasilja čuvaš.«
11 Ustaju okrutni svjedoci,
o meni podmeću laži
o kojima ne znam ništa.
12 Na moje dobro uzvraćaju zlo,
žele mi oduzeti život.
13 A kad je prije njima loše bilo,
zbog njih sam tugovao i postio.
Sad bih volio da mogu
povući svoju molitvu.
14 Zbog njih sam duboko tugovao,
kao za prijateljem ili bratom,
kao da oplakujem vlastitu majku.
15 Ali sada sam ja u nevolji,
a oni se okupljaju i smiju mi se.
Napadaju me nepoznati ljudi
i vrijeđaju bez prestanka.
16 Ismijavaju me i izruguju,
bijesno zubima škrguću.
17 Gospodaru, dokad ćeš to gledati?
Spasi me od njihovih nasrtaja,
spasi moj život od tih lavova.
18 A ja ću ti javno pred svima zahvaliti,
pred mnoštvom ljudi tebe ću slaviti.
19 Ne daj da lašci likuju nada mnom,
da se smijulje nad mojom tugom.
Jer, nemaju razloga za mržnju.
20 Oni o drugima ne govore lijepo,
nego smišljaju lažne optužbe
protiv onih koji mirno žive.
21 Lažno me optužuju i govore:
»Aha! Vidjeli smo što je učinio!«
22 Ali ti si, BOŽE, sve vidio.
Molim te, nemoj šutjeti!
Gospodaru, nemoj od mene otići.
23 Ustani, Bože, u moju obranu,
za mene, Gospodaru, izbori pravdu.
24 BOŽE, dokaži da sam u pravu
jer ti si pravedan.
Ne daj im, Bože, da mi se smiju.
25 Ne daj da pomisle:
»Dobili smo što smo htjeli«,
ne daj da govore da su me uništili.
26 Neka se zbune i posrame
svi koji se vesele mojoj nesreći.
Neka javnu sramotu dožive
svi koji misle da su od mene bolji.
27 Neka radosno kliču oni koji mi žele dobro.
Neka uvijek govore: »Velik je BOG
koji brine za dobrobit sluge svog.«
28 A ja ću samo pričati o tvojoj pravednosti
i tebe slaviti po cijeli dan.
Obnova žrtvenika
3 Kad je došao sedmi mjesec[a], Izraelci su se već smjestili po svojim gradovima. Potom se sav narod u jedinstvu okupio u Jeruzalemu. 2 Ješua, Josadakov sin, zajedno s drugim svećenicima, i Zerubabel, Šealtielov sin, zajedno sa svojim rođacima, počeli su graditi žrtvenik Izraelovom Bogu da bi na njemu prinosili žrtve paljenice. Radili su kao što piše u Zakonu Mojsija, Božjeg čovjeka. 3 Iako su se bojali drugih naroda, koji su živjeli s njima na tom području, izgradili su žrtvenik na njegovim prijašnjim temeljima. Na njemu su ujutro i navečer prinosili BOGU žrtve paljenice. 4 U skladu s odredbom u Mojsijevom zakonu, slavili su Blagdan skloništa. Prinosili su propisani broj paljenica za svaki dan blagdana. 5 Zatim su svakog dana prinosili stalne žrtve paljenice pa žrtve određene za Blagdan mladog mjeseca i za sve svete BOŽJE blagdane, kao i one koje se BOGU prinose prema želji. 6 Od prvoga dana sedmog mjeseca BOGU su prinosili žrtve paljenice iako temelji BOŽJEGA Hrama još nisu bili obnovljeni.
Početak obnove Hrama
7 Zatim su klesarima i tesarima dali novac za njihov rad, a Sidoncima i Tircima su dali hranu, piće i ulje, da im od Libanona do luke Jafa, morem, dovezu cedrova debla. Za to su imali odobrenje perzijskoga kralja Kira.
8 Drugoga mjeseca, druge godine nakon dolaska u Božji Hram u Jeruzalemu, Zerubabel, Šealtielov sin, i Ješua, Josadakov sin, započeli su radove. Njihovi su sunarodnjaci radili s njima—svećenici, Leviti i svi koji su se iz zatočeništva vratili u Jeruzalem. Za nadzornike izgradnje BOŽJEGA Hrama odredili su Levite koji su bili stariji od dvadeset godina. 9 Nadzornici radova na Božjem Hramu bili su: Ješua sa svojim sinovima, i braćom—Kadmielom, Binujem i Hodavijom, a radnici su bili Leviti iz Henadadove obitelji.
10 Kad su graditelji položili temelje BOŽJEGA Hrama, svećenici su odjenuli odore i uzeli trube, a Leviti, Asafovi potomci, cimbala. Stali su na svoja mjesta da bi slavili BOGA, kao što je bio propisao Izraelov kralj David. 11 Naizmjence su slavili BOGA i zahvaljivali mu, svaka grupa pjevajući svoj dio. Pjevali su:
»BOG je dobar!
Njegova vjerna ljubav
vječna je prema Izraelu!«
I sav je narod glasno vikao slaveći BOGA jer su bili položeni temelji BOŽJEGA Hrama.
12 Mnogi od starijih svećenika, Levita i glavara obitelji, koji su se sjećali prijašnjega Hrama, glasno su zaplakali vidjevši temelje ovoga Hrama, dok su drugi klicali od radosti. 13 I nije se mogao razlikovati zvuk radosnog klicanja od zvuka plača. Svi su bili glasni i daleko ih se čulo.
10 Ako Timotej dođe, pobrinite se da bude bez straha dok je među vama jer radi Gospodinov posao, kao i ja. 11 Stoga, neka ga nitko ne odbije primiti. Opremite ga za put i pošaljite k meni, jer čekam da dođe s drugom braćom.
12 Što se tiče našeg brata Apolona, poticao sam ga da vas posjeti s drugom braćom, ali čvrsto je odlučio da sada neće doći. Doći će drugom prilikom.
Završne upute
13 Budite oprezni! Stojte čvrsto u vjeri! Budite hrabri, budite jaki! 14 Sve što radite, radite s ljubavlju.
15 Znate da su Stefan i njegovi ukućani prvi koji su se obratili u Ahaji i da su se posvetili služenju Božjim ljudima. Zato vas molim, braćo i sestre, 16 da se i vi prepustite vodstvu takvih ljudi i svima koji se trude i služe s njima.
17 Drago mi je zbog Stefana, Fortunata i Ahajika jer su došli i popunili prazninu koja je nastala zbog vaše odsutnosti 18 i jer su smirili moj duh, baš kao i vaš. Zato cijenite ljude poput njih.
19 Pozdravljaju vas crkve iz Azije. Akvila i Priscila vas srdačno pozdravljaju u Gospodinu, zajedno s Crkvom koja se sastaje u njihovoj kući. 20 Sva vas braća i sestre pozdravljaju. Pozdravite jedni druge svetim poljupcem.
21 Ja, Pavao, pišem vam ove pozdrave vlastitom rukom.
22 Ako tko ne voli Gospodina, neka je proklet!
Dođi, Gospodine![a]
23 Neka milost Gospodina Isusa bude s vama!
24 Volim vas sve u Isusu Kristu.
Isusova moć je od Boga
(Mk 3,20-30; Lk 11,14-23; 12,10)
22 Potom su mu doveli slijepog i nijemog čovjeka, obuzetog zlim duhom. Isus ga je ozdravio pa je čovjek progovorio i progledao, 23 a mnoštvo je bilo zadivljeno te se pitalo: »Da nije ovo Davidov Sin?«
24 Kad su to čuli farizeji, rekli su: »On izgoni zle duhove uz pomoć Sotone[a], vladara zlih duhova.«
25 Isus je znao njihove misli pa im je rekao: »Svako će kraljevstvo, koje je nesložno, propasti. Nijedan grad ili obitelj, koji su nesložni unutar sebe, neće opstati. 26 Dakle, ako Sotona izgoni Sotonu, u sebi je podijeljen. Kako će onda opstati njegovo kraljevstvo? 27 Opet, ako ja izgonim zle duhove uz pomoć Sotone, uz čiju ih pomoć izgone vaši ljudi? Zato će vam suditi vaši vlastiti ljudi. 28 Budući da ja izgonim zle duhove uz pomoć Božjega Duha, to dokazuje da je Božje kraljevstvo došlo k vama.
29 Ili, kako može netko ući u kuću snažnog čovjeka i ukrasti mu imovinu ako ga prije ne sveže? Tek će mu tada moći opljačkati kuću.
30 Tko nije sa mnom—protiv mene je. Tko mi ne pomaže skupljati—taj rasipa. 31 Zato vam kažem: svaki grijeh i kleveta oprostit će se ljudima, ali kleveta protiv Svetog Duha neće se oprostiti. 32 Ako tko kaže nešto protiv Sina Čovječjega, može mu se oprostiti, ali ako tko kaže nešto protiv Svetog Duha, neće mu se oprostiti, ni na ovom svijetu ni na onome koji dolazi.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International