Book of Common Prayer
Prva knjiga Psalama
(Psalmi 1–41)
Sretna osoba
1 Sretna je osoba koja ne sluša savjete zlih,
ne povodi se za primjerom grešnika[a],
i ne druži se s izrugivačima.
2 Ona uživa u BOŽJIM poukama,
danju i noću o njima razmišlja.
3 Raste kao drvo uz vodu,
koje na vrijeme plod donosi
i ne gubi lišće nikada.
Sve što čini, njoj uspijeva.
4 No, loši ljudi nisu takvi.
Oni su kao pljeva, vjetrom raspršena.
5 Sud će ih proglasiti krivima,
grešnima među pravednima.
6 BOG svoje vodi dobrim putem,
a svi drugi idu putem propasti.
Kralj kao Božji sin
1 Čemu narodi smišljaju urote,
čemu ljudi planiraju uludo?
2 Udružuju se njihovi kraljevi i vođe
protiv BOGA i njegovog odabranoga kralja.
3 »Pobunimo se«, govore,
»oslobodimo ih se!«
4 No vladar neba se smije,
BOG im se izruguje.
5 Govori gnjevnim glasom
straši ih svojom ljutnjom:
6 »Postavio sam kralja,
na svetom brdu Sion[b].«
7 »Objavit ću vam«, kaže kralj,
»što mi je rekao BOG:
Od danas sam tvoj otac,
a ti si meni sin.
8 Traži, i dat ću ti sve narode,
sve na zemlji dat ću ti u vlast.
9 Pokorit ćeš ih velikom silom[c],
smrskati ih kao glineno posuđe.«
10 Stoga, urazumite se kraljevi,
vođe, poslušajte upozorenje!
11 Služite BOGU u strahopoštovanju.
12 Poklonite se njegovom sinu,[d]
da se ne razljuti i sve vas uništi.
To bi se moglo dogoditi brzo.
Sretni su oni koji se k njemu sklanjaju!
Molitva progonjenoga
Davidova pjesma. Napisana dok je bježao pred sinom Abšalomom.
1 BOŽE, mnogo je mojih neprijatelja!
Puno ih je protiv mene!
2 Mnogi o meni govore:
»Bog ga neće spasiti!« Selah
3 Ali ti me štitiš, BOŽE!
Daješ mi čast i nadu.
4 Glasno ću BOGU uputiti molitvu,
sa Svetog brda[e] on će mi pomoći. Selah
5 Sad mogu leći i zaspati,
u miru se probuditi,
jer BOG me štiti.
6 Ne bojim se mnoštva neprijatelja
dok stežu obruč sa svih strana.
7 Ustani, BOŽE![f] Spasi me, Bože moj!
Udari moje neprijatelje,
izbij im sve zube.
8 BOŽE, ti donosiš spasenje!
Ti činiš dobro svom narodu! Selah
Večernja molitva
Voditelju zbora, uz žičana glazbala. Davidova pjesma.
1 Odgovori mi kad te zovem,
Bože, koji me opravdavaš!
Olakšao si moje nevolje.
Smiluj se i čuj moje molitve.
2 Dokad ćete, ugledni ljudi,
moje dostojanstvo blatiti?
Zar ćete tratiti vrijeme
i protiv mene smišljati laži? Selah
3 Znajte da BOG čuva svoje vjerne.
BOG me čuje kad mu se molim.
4 Budite ljuti na mene,
ali ne činite grijeh.
Promislite dok ležite u krevetu,
ali ništa ne govorite. Selah
5 Prinesite BOGU prave žrtve,
u njega se pouzdajte.
6 Mnogo ih je koji govore:
»Želimo živjeti sretno,
budi nam dobar,[g] BOŽE.«
7 Ali, zbog tebe, ja imam više radosti
nego oni zbog svoga žita i vina.
8 Kada legnem, mirno spavam
jer ti mi pružaš sigurnost, BOŽE.
Pravedan sudac
Skladba[a] koju je David ispjevao BOGU, o Kušu iz Benjaminovog plemena.
1 O, moj BOŽE, k tebi se sklanjam!
Spasi me od svih koji me progone,
2 da me ne rastrgnu kao lav svoj plijen,
a nikoga nema da mi pomogne.
3 BOŽE moj, ako sam to učinio,
ako je zlo na mojim rukama,
4 ako sam povrijedio prijatelja,
ako sam bez razloga opljačkao neprijatelja,
5 neka me neprijatelj progoni i uhvati,
neka me ubije i u prah satre. Selah
6 Ustani, BOŽE, i pokaži svoj gnjev!
Digni se protiv srdžbe mojih neprijatelja.
Probudi se, Bože moj!
Donesi svoju presudu!
7 Okupi oko sebe narode,
zauzmi svoje mjesto nad njima.
8 BOG sudi ljudima.
BOŽE, presudi i meni!
Dokaži moje pravo i nevinost!
9 Spriječi one koji čine zlo,
a dobronamjerne podrži.
Pravedni Bože,
ti znaš što misle ljudi.
10 Bog štiti one koji čine dobro,
zato će i mene spasiti.
11 Bog je pravedan sudac,
koji uvijek osuđuje zlo.
12 Ako se zla osoba ne promijeni,
nego naoštri svoj mač, napne svoj lûk,
i nacilja da odapne strijelu,
13 tada je i sebe naciljala oružjem smrtonosnim,
zapalila svoje strijele.
14 Oni koji začinju zlo,
trudni su s opasnima namjerama
i rađaju gomilu prijevara.
15 Tko pod drugim jamu kopa,
sam u nju upada.
16 Nevolja koju je izazvao,
njemu samom se vraća,
nasilje mu se obija o glavu.
17 Hvalit ću BOGA jer je pravedan,
pjevat ću imenu BOGA Svevišnjeg.
11 Kad je Mikaja, Gemarijin sin i Šafanov unuk, čuo sve BOŽJE poruke pročitane sa svitka, 12 spustio se iz Hrama u kraljevsku palaču. Ušao je u sobu kraljevskog tajnika, gdje su sjedili visoki dvorski dužnosnici: tajnik Elišama, Delaja—Šemajin sin, Elnatan—Akborov sin, Gemarija—Šafanov sin, Sidkija—Hananijin sin, kao i drugi kraljevski službenici. 13 Mikaja im je ispričao sve što je Baruh javno pročitao iz svitka.
14 Nato su dužnosnici k Baruhu poslali čovjeka po imenu Jehudi, a on je bio Netanijin sin, Šelemijin unuk i Kušijev praunuk. Jehudi je rekao Baruhu: »Ponesi svitak iz kojeg čitaš i pođi sa mnom.«
Baruh, Nerijin sin, uzeo je svitak i otišao s Jehudijem kod dužnosnika.
15 Rekli su mu: »Sjedi i čitaj!«
I Baruh im je pročitao svitak.
16 Kad su sve čuli, pogledali su se u strahu. Rekli su Baruhu: »Moramo o svemu ovome izvijestiti kralja.« 17 Pitali su ga: »Reci nam, kako si sve to zapisao? Je li ti Jeremija diktirao?«
18 »On mi je sve govorio, a ja sam zapisivao tintom na svitak«, rekao je Baruh.
19 Tada su dužnosnici rekli Baruhu: »Ti i Jeremija morate se sakriti. Nitko ne smije znati gdje se nalazite.«
20 Svitak su uzeli i spremili u sobu tajnika Elišame. Potom su kroz dvorište otišli kod kralja i sve mu ispričali.
21 Kralj je poslao Jehudija po svitak, a on ga je donio iz sobe tajnika Elišame. Čitao ga je pred kraljem i svim dužnosnicima koji su stajali oko njega. 22 Bio je deveti mjesec[a] i kralj je sjedio u zimskom dijelu palače. Pred njim je u maloj peći gorjela vatra. 23 Čim bi Jehudi pročitao tri ili četiri stupca iz svitka, kralj ih je odsjekao pisarskim nožićem i bacio u vatru. Tako je, dio po dio, spalio cijeli svitak. 24 Kad su kralj i njegovi službenici čuli sve te poruke, nisu se nimalo uplašili. Nisu na sebi razderali odjeću niti pokazali bilo koji drugi znak tuge i kajanja.
25 Iako su Elnatan, Delaja i Gemarija molili kralja da ne spali svitak, nije ih htio poslušati. 26 Naprotiv, zapovjedio je Jerahmeelu, koji je pripadao kraljevskoj obitelji, te Seraji—Azrielovom sinu i Šelemiji—Abdeelovom sinu, da privedu pisara Baruha i proroka Jeremiju. No nisu ih pronašli jer ih je BOG sakrio.
Ljubav
13 Kad bih govorio ljudske i anđeoske jezike, a ne bih imao ljubavi, bio bih samo gong koji buči ili cimbal koji zveči.
2 Kad bih imao dar proricanja, kad bih znao sve tajne i imao sve znanje, i kad bih imao potpunu vjeru tako da bih mogao pomicati planine, a ne bih imao ljubavi, bio bih ništa.
3 I kad bih sve što posjedujem dao da se nahrane gladni, kad bih svoje tijelo predao da se spali, a ne bih imao ljubavi, ništa ne bih postigao.
4 Ljubav je strpljiva i uslužna.
Ljubav nije zavidna.
Ljubav se ne hvali i ne oholi.
5 Nije nepristojna. Ne traži za sebe.
Nije razdražljiva. Ne pamti zlo.
6 Ne veseli se nepravdi, a veseli se istini.
7 Ljubav sve štiti, sve vjeruje,
uvijek se nada i uvijek ustraje.
8 Ljubav nikada ne prestaje.
Dar proricanja će nestati. Nestat će i dar govora u jezicima. Nestat će dar znanja. 9 Jer, naše je znanje nepotpuno i naša su proricanja djelomična. 10 A kad dođe savršenstvo, nestat će ono što je djelomično.
11 Dok sam bio dijete, govorio sam kao dijete, razmišljao sam kao dijete, zaključivao sam kao dijete. A sada sam odrastao čovjek i odbacio sam sve što je djetinje. 12 Sada, naime, gledamo nejasan odraz u ogledalu, a tada ćemo vidjeti jasno—licem u lice. Sada je moje znanje nepotpuno, a tada ću sve znati, baš kao što i mene Bog potpuno poznaje.
13 Dakle, ovo troje preostaje: vjera, nada i ljubav, a najveća je od njih—ljubav.
5 Isus je poslao ovu dvanaestoricu i naredio im: »Nemojte ići k nežidovima i nemojte ulaziti ni u jedan grad u Samariji! 6 Radije idite k izgubljenim ovcama izraelskoga naroda. 7 Idite i propovijedajte, govoreći: ‘Kraljevstvo nebesko je blizu!’ 8 Liječite bolesne, uskrisujte mrtve, ozdravljajte gubave i izgonite zle duhove! Besplatno ste primili, stoga besplatno i dajte! 9 Nemojte nositi u pojasevima ni zlata, ni srebra, ni bakra! 10 Nemojte nositi ni putne torbe, ni dodatne odjeće, ni obuće, ni štapa! Jer, radnik zaslužuje svoju hranu.
11 Kad uđete u grad ili selo, pronađite u njemu nekoga dostojnog pa ostanite kod njega sve dok ne pođete dalje! 12 Kad ulazite u takav dom, zaželite mu mir! 13 Ako je dom dostojan, neka vaš mir ostane u njemu, a ako nije dostojan, neka vam se vaš mir vrati. 14 Ako vas tko ne bude primio ili slušao što govorite, napustite tu kuću ili grad i otresite prašinu sa svojih stopala[a]. 15 Istinu vam kažem: na dan Suda tom će gradu biti gore nego Sodomi i Gomori.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International