Book of Common Prayer
Tužaljka prognanih Izraelaca
1 Kraj babilonskih rijeka smo sjedili
i plakali dok smo se Siona sjećali.
2 Odložili smo svoje harfe,
objesili ih na vrbe.[a]
3 Naši tamničari rekli su nam da pjevamo,
mučili su nas, tražili da ih zabavljamo:
»Pjevajte neku od sionskih pjesama!«
4 Ali, kako da pjevamo BOGU,
prognani u stranoj zemlji?
5 Ako te zaboravim, Jeruzaleme,
neka mi ruka više ne zasvira.
6 Neka mi se jezik za nepce zalijepi
ako se tebe ne budem sjećao
i tebi se iznad svega radovao.
7 Sjeti se, BOŽE, kad je pao Jeruzalem.
Edomci su vikali: »Rušite sve!
Rušite sve do temelja!«
8 Grade Babilon, bit ćeš razoren!
Blago onom tko ti vrati što si nam učinio.
9 Blago onom tko ti zgrabi dojenčad
i smrska ih o stijenu.
Kralj zahvaljuje Bogu na pobjedi
Davidova pjesma.
1 Slava BOGU, mojoj stijeni,
vježba me za borbu, sprema za rat.
2 On je moja ljubav, moja tvrđava,
moja utvrda, moj izbavitelj.
On je moj oklop i sklonište,
narode mi dovodi pod vlast.
3 BOŽE, što su ljudi da o njima brineš,
što je čovjek da misliš na njega?
4 Ta čovjek je kao dašak,
prolazan kao sjena.
5 BOŽE, razgrni nebesa i siđi,
planine dodirni da se zadime.
6 Sijevni munjom, rasprši neprijatelje,
neka pred tvojim strijelama bježe.
7 Posegni rukom s visine i spasi me!
Ne daj da nestanem u dubinama,
oslobodi me iz ruku stranaca!
8 Jer, svi su oni lažljivci,
lažu i kad se zaklinju.
9 Bože, pjevat ću ti novu pjesmu,[a]
slaviti i svirati na žicama harfe.
10 Ti odlučuješ koji će kralj odnijeti pobjedu,
od oštrog mača spasio si svog slugu Davida.
11 Izbavi me iz ruku stranaca!
Jer, svi su oni lažljivci,
lažu i kad se zaklinju.
12 Daj da nam sinovi rastu jaki kao hrastovi,[b]
a naše kćeri lijepe kao klesani stupovi.
13 Neka su nam žitnice pune svega,
a livade ovcama i tisućama janjaca.
14 Daj da su naša goveda krupna i plodna,
neprijatelj da nam ne ulazi u grad
i zarobljenike ne odvodi,
da se na ulicama ne čuje plač.
15 Blago narodu s takvim blagoslovom,
sretan je narod nad kojim je BOG.
Zahvala Bogu, stvoritelju i skrbniku
1 Slavi BOGA, dušo moja!
Kako si velik, o BOŽE moj!
Odjenuo si slavu i veličanstvo.
2 Svjetlost si kao ogrtač ogrnuo.
Nebesa razastireš kao šator.
3 Na nebeskim vodama postavljaš svoje odaje.
Od oblaka praviš svoja kola.
Putuješ na krilima vjetra.
4 Vjetrove koristiš kao glasnike
i vatrene munje kao sluge.
5 Zemlju si na temelje postavio
i nikada se neće poljuljati.
6 Pokrio si je dubokim morima,
vode su se podigle iznad planina.
7 Zaprijetio si vodama i one su pobjegle,
kad si zagrmio, brzo su se povukle.
8 S planina su u doline otekle,
do mjesta koje si im odredio.
9 Postavio si im granicu koju prijeći ne smiju,
da ponovo zemlju ne prekriju.
10 Ti vode iz izvora izlijevaš u klance
pa između planina teku,
11 napajaju svaku divlju životinju.
Divlji magarci gase žeđ,
12 a ptice se pokraj gnijezde,
pjevaju među granama.
13 Iz svojih nebeskih odaja planine natapaš,
zemlja je puna plodova tvoga rada.
14 Ti daješ travu za stoku,
i biljke na korist ljudima,
da stvaraju hranu iz zemlje:
15 vino, koje razveseljuje srce,
ulje, od kojeg se sjaji lice,
i kruh, koji osnažuje tijelo[a].
16 Vodom se natapaju BOŽJA stabla,
libanonski cedrovi koje on posadi.
17 Na njima vrapci grade gnijezda,
a rode svoj dom na jelama.
18 Visoke planine utočište su divokozama,
a stijene planinskim zečevima.
19 Stvorio si mjesec da određuje razdoblja,
sunce zna kada je vrijeme zalaska.
20 Ti spuštaš tamu i pada noć
kad izlaze sve šumske životinje.
21 Lavovi riču za plijenom,
kao da hranu od Boga traže.
22 Kad sunce izađe, oni se povlače
i liježu u svoje jazbine.
23 Tada čovjek ide na posao
i radi do večeri.
24 BOŽE, toliko toga si stvorio!
Sve si mudro učinio.
Puna je zemlja tvojih stvorenja.
25 Gle more, tako je veliko i široko,
vrvi od stvorenja bezbrojnih,
bića malih i velikih.
26 Po njemu plove lađe,
u njemu se igra Levijatan[b],
morska neman koju si stvorio.
27 Svi oni čekaju na tebe,
da im daš hranu u pravo vrijeme.
28 Kad im daješ, oni sabiru,
kad otvoriš ruku, site se dobrima.
29 Kad se od njih okreneš,
oni se uplaše.
Kad im oduzmeš dah[c], oni ugibaju
i u prah se vraćaju.
30 A kad pošalješ svoj dah[d], oni nastaju,
i tako obnavljaš zemlju.
31 Neka BOŽJA slava zauvijek traje!
Neka se BOG u svojim djelima raduje!
32 Kad on zemlju pogleda, ona zadrhti,
kad planine dotakne, one se zadime.
33 Dok sam živ, BOGU ću pjevati,
dok me bude, BOGA ću slaviti.
34 Neka mu se svide moje misli
jer zbog BOGA sam radostan.
35 Neka grešnici nestanu sa zemlje
i neka više ne bude zlih ljudi.
Slavi BOGA, dušo moja!
Slavi BOGA!
Jeremija i Rekabovi potomci
35 U vrijeme vladavine judejskoga kralja Jojakima, Jošijinog sina, Jeremija je čuo BOGA kako mu govori: 2 »Idi u obitelj Rekabovih potomaka[a] i pozovi ih u BOŽJI Hram. Uvedi ih u jednu od hramskih prostorija i ponudi vinom.«
3 I tako sam u Hram doveo Jaazaniju, koji je bio sin jednoga drugog Jeremije i Habasinijin unuk, njegovu braću i sinove, i cijelu obitelj Rekabovaca. 4 Uveo sam ih u sobu sljedbenika Božjeg čovjeka Hanana, koji je bio Jigdalijin sin. Ta je prostorija bila iznad sobe Maaseje, Šalumovog sina, koji je u Hramu služio kao čuvar vrata, te odmah pored sobe drugih važnih službenika. 5 Stavio sam pred Rekabovce vrčeve pune vina i čaše pa sam im rekao da piju.
6 No oni su odgovorili: »Mi ne pijemo vino. Tako nam je zapovjedio naš predak Jonadab, Rekabov sin. Rekao nam je da mi i naši potomci nikad ne smijemo piti vino. 7 Također, naredio nam je da ne smijemo graditi kuće, sijati polja, saditi vinograde niti posjedovati išta od toga. Rekao nam je da uvijek živimo samo u šatorima kao beduini, kako bismo dugo živjeli u zemlji. 8 Poštovali smo sve što nam je zapovjedio naš predak Jonadab, Rekabov sin. Nikad nismo pili vino, i to je vrijedilo za sve nas, za naše žene, sinove i kćeri. 9 Nismo gradili kuće, nemamo vinograde, njive ni usjeve. 10 Živjeli smo u šatorima i izvršavali sve što nam je zapovjedio naš predak Jonadab. 11 No kad je babilonski kralj Nabukodonosor napao ovu zemlju, rekli smo: ‘Hajdemo u Jeruzalem i sklonimo se ondje pred babilonskom i aramejskom vojskom.’ Tako smo ostali u Jeruzalemu.«
12 Tada je Jeremija čuo poruku od BOGA: 13 »BOG Svevladar, Bog Izraela, poručuje Judejcima i stanovnicima Jeruzalema: ‘Zašto ne naučite od ovih ljudi da mi budete poslušni?’, kaže BOG. 14 ‘Jonadab, Rekabov sin, zapovjedio je svojim potomcima da ne piju vino i oni se toga drže. Poštuju zapovijed svog pretka i nikad ne piju vino. A ja sam vama uporno govorio i ponavljao, ali vi niste slušali. 15 Stalno sam vam slao svoje sluge proroke koji su vam govorili da trebate odustati od zlog načina života i početi činiti dobro. Govorili su vam da ne slijedite druge bogove, da ih ne štujete i ne poslužujete. Ako me budete slušali, živjet ćete u zemlji koju sam dao vama i vašim precima u posjed. No niste obraćali pažnju na moje riječi, niste me poslušali. 16 Jonadabovi potomci slušaju zapovijedi svog pretka, a moj narod mene odbija poslušati.’
17 Stoga, BOG Svevladar, Bog Izraela, kaže: ‘Sručit ću na Judejce i stanovnike Jeruzalema sva zla za koja sam rekao da će im se dogoditi. Govorio sam im, ali nisu slušali. Zvao sam ih, ali nisu se odazvali.’«
18 Tada je Jeremija rekao Rekabovcima: »BOG Svevladar, Bog Izraela, vam poručuje: ‘Pokorili ste se zapovijedima svog pretka Jonadaba. Držali ste se svega što vam je rekao i izvršili sve što vam je naredio.’ 19 Zato vam BOG Svevladar, Bog Izraela, poručuje: ‘Jonadab, Rekabov sin, uvijek će imati potomke koji će mi služiti.’«
27 Vi ste, dakle, Kristovo tijelo i dijelovi toga tijela svaki za sebe. 28 Bog je prvo postavio u Crkvi apostole, zatim proroke pa učitelje. Potom je postavio ljude koji čine čudesna djela, pa one koji imaju dar ozdravljanja, zatim one koji imaju dar pomaganja, pa one s darom vodstva i one koji govore u jezicima. 29 Nisu svi apostoli, zar ne? Niti su svi proroci i učitelji. I nemaju svi dar da čine čudesna djela 30 ili dar ozdravljanja, zar ne? Ne govore svi drugim jezicima. I nemaju svi dar tumačenja jezika. 31 Čeznite za najkorisnijim darovima Duha. A sada ću vam pokazati najuzvišeniji put.
Ljubav
13 Kad bih govorio ljudske i anđeoske jezike, a ne bih imao ljubavi, bio bih samo gong koji buči ili cimbal koji zveči.
2 Kad bih imao dar proricanja, kad bih znao sve tajne i imao sve znanje, i kad bih imao potpunu vjeru tako da bih mogao pomicati planine, a ne bih imao ljubavi, bio bih ništa.
3 I kad bih sve što posjedujem dao da se nahrane gladni, kad bih svoje tijelo predao da se spali, a ne bih imao ljubavi, ništa ne bih postigao.
Ovce bez pastira
35 Isus je išao po svim gradovima i selima. Poučavao je u njihovim sinagogama i objavljivao radosnu vijest o Božjem kraljevstvu. Liječio je svaku slabost i svaku bolest. 36 Kad je vidio mnoštvo naroda, sažalio se nad njima jer su bili iscrpljeni i bespomoćni poput ovaca bez pastira. 37 Tada je rekao svojim učenicima: »Žetva je velika, a radnika je malo. 38 Stoga, molite gospodara žetve da pošalje radnike za svoju žetvu.«
Isus šalje apostole
(Mk 3,13-19; 6,7-13; Lk 6,12-16; 9,1-6)
10 Isus je pozvao svojih dvanaestoricu učenika i dao im vlast da istjeruju zle duhove i da liječe svaku slabost i svaku bolest. 2 Ovo su imena dvanaestorice apostola:
Šimun—zvani Petar—i njegov brat Andrija; Jakov—Zebedejev sin i njegov brat Ivan; Filip i Bartolomej; 3 Toma i Matej—poreznik; Jakov—Alfejev sin—i Tadej; 4 Šimun Zelot i Juda Iskariotski, koji je izdao Isusa.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International