Book of Common Prayer
Čežnja za Bogom
Davidova pjesma, napisana kada je bio u judejskoj pustinji.
1 Bože, ti si Bog moj,
tebe tražim.
Za tobom čeznem,
čitavim bićem za tobom žudim,
u zemlji suhoj, iscrpljenoj i bezvodnoj.
2 U Hramu[a] sam tebe vidio,
tvoju snagu i slavu promatrao.
3 Da, tvoja je ljubav bolja od života,
moje će te usne slaviti.
4 Blagoslivljat ću te dok sam živ,
dizat ću ruke u molitvi, tvoje ime prizivati.
5 Duša mi je sita k'o od jela najboljega,
radosno te hvalim svojim usnama.
6 Na tebe mislim na svom ležaju,
o tebi razmišljam u noćnim satima.
7 Jer, ti si onaj koji mi pomaže,
kličem pod tvojim krilima.
8 Duša mi se k tebi privija,
tvoja me snažna ruka pridržava.
9 A oni koji mi žele uzeti život,
otići će duboko u podzemlje.
10 Maču će biti predani,
plijen šakala će postati.
11 A kralj će se radovati
zbog Božjih djela.
Ponosit će se svi koji se u Boga pouzdaju[b],
a usta lažljivaca bit će začepljena.
Čitav svijet neka slavi Boga!
Hvalospjev.
1 Pjevajte BOGU novu pjesmu
jer čudesna je djela učinio!
Njegova silna i sveta desnica[a]
pobjedu mu je donijela.
2 BOG je svoje spasenje obznanio,
svoju je pravednost narodima otkrio.
3 Sjetio se svoje ljubavi i vjernosti
prema Izraelovom narodu.
Svi su krajevi zemlje vidjeli
kako nas je Bog spasio.
4 Svi na zemlji, radosno BOGU kličite!
Slavite ga radosnim pjesmama i povicima.
5 Slavite BOGA lirama!
Da, lirama mu svirajte.
6 Pušite u trube i rogove.
Pred BOGOM, našim Kraljem, radosno kličite!
7 Neka huči more i sve što ga nastanjuje,
svijet i svi koji u njemu žive!
8 Rijeke, rukama plješćite,
planine, složno kličite,
9 pred BOGOM koji dolazi
zemljom vladati.
Svijetom će vladati pravedno
i narodima suditi pošteno.
Zahvala za Božju dobrotu i ljubav
1 Slavi BOGA, dušo moja,
i sve što je u meni, sveto ime njegovo.
2 Slavi BOGA, dušo moja,
i ne zaboravi sva dobročinstva njegova.
3 On ti grijehe oprašta,
od bolesti te ozdravlja.
4 On ti od propasti čuva život,
iskazuje ti ljubav i milost.
5 On ti život ispunjava dobrima,
mladost ti kao orlu obnavlja.
6 BOG čini što je pravedno
i potlačenima donosi pravdu.
7 Svoje planove objavio je Mojsiju,
svoja djela izraelskom narodu.
8 BOG je suosjećajan i milostiv,
ne ljuti se lako i pun je ljubavi.
9 On neće stalno optuživati,
niti se zauvijek ljutiti.
10 Ne postupa s nama po našim grijesima
niti nam uzvraća po našoj krivnji.
11 Koliko je nebo visoko nad zemljom,
toliko on voli one koji ga poštuju.
12 Koliko je istok daleko od zapada,
toliko od nas naše grijehe udaljava.
13 Kao što se otac sažali na djecu,
tako se BOG sažali na one koji ga poštuju.
14 On zna kako smo stvoreni,
sjeća se da smo prah.
15 Čovjekov život je kao trava:
procvate kao poljski cvijet,
16 a onda puhne vjetar i on nestane,
ni njegovo mjesto ne pamti ga više.
17 Ali BOŽJA ljubav je vječna
prema onima koji ga poštuju.
Dobar je prema njihovim potomcima,
18 prema onima koji se drže njegovog saveza
i koji čuvaju njegove zapovijedi.
19 BOG je svoje prijestolje postavio na nebesima
i on kraljuje nad svima.
20 Slavite BOGA, njegovi moćni anđeli,
koji činite što vam kaže
i pokoravate se njegovoj riječi.
21 Slavite BOGA, sve vojske njegove,
sluge koji njegovu volju izvršavate.
22 Slavite BOGA, sva djela njegova,
na svim mjestima gdje on vlada.
Slavi BOGA, dušo moja!
Poziv na obnovu Hrama
1 Bio je prvi dan, šestog mjeseca, druge godine vladavine kralja Darija kad je prorok Hagaj primio poruku od BOGA. Poruka je bila za Zerubabela, Šealtielovog sina, koji je bio upravitelj Jude, i za Jošuu, Josadakovog sina, koji je bio vrhovni svećenik.
2 BOG Svevladar je rekao: »Ovaj narod govori da još nije došlo vrijeme da se ponovo sagradi BOŽJI Hram.«
3 BOG je dalje rekao preko proroka Hagaja: 4 »Zar je vama vrijeme da živite u završenim kućama dok je Hram razrušen?«
5 Stoga, BOG Svevladar poručuje: »Dobro razmislite što činite. 6 Puno ste posijali, a malo pobrali. Jedete, a nikako da se najedete. Pijete, a nikako da se napijete. Oblačite se, a nikako da se ugrijete. Vi koji zarađujete, kao da novac stavljate u rasparanu torbu.«
7 BOG Svevladar dalje kaže: »Dobro razmislite što činite. 8 Idite u brda, donesite drvo za građu i ponovo mi izgradite Hram. Tako ćete mi ugoditi i iskazati mi čast.«
9 »Očekivali ste mnogo, a dočekali malo. Ono što ste donijeli kući, ja sam otpuhao. Zašto?« pita BOG Svevladar. »Zato što je moja kuća razrušena dok se svaki od vas užurbano brine za svoju kuću. 10 Zato vam nebo ne daje rosu, ni zemlja svoj urod. 11 Ja sam dozvao sušu na zemlju i brda, na žito, mlado vino i maslinovo ulje, na sve plodove zemlje, na ljude i životinje, i na sav vaš trud.«
Početak radova na novom Hramu
12 Tada su Zerubabel—Šealtielov sin, vrhovni svećenik Jošua—Josadakov sin, i sav ostali narod poslušali glas svog BOGA. Poslušali su riječi proroka Hagaja, poslanog od BOGA, a narod je pokazao strahopoštovanje prema BOGU.
13 Potom je Hagaj, BOŽJI glasnik, prenio narodu BOŽJU poruku: »Ja sam s vama«, kaže BOG.
14 BOG je potaknuo Zerubabela, Šealtielovog sina, koji je bio upravitelj Jude, i Jošuu, Josadakovog sina, koji je bio vrhovni svećenik, i sav ostali narod. Tako su oni počeli raditi na Hramu BOGA Svevladara, svog Boga. 15 Bilo je to dvadeset i četvrtog dana, šestog mjeseca, druge godine vladavine kralja Darija.
Veličanstvo novog Hrama
2 Dvadeset i prvog dana sedmog mjeseca[a] BOG je poručio po proroku Hagaju:
2 »Reci ovako Zerubabelu, Šealtielovom sinu, koji je upravitelj Jude, i Jošui, Josadakovom sinu, koji je vrhovni svećenik, te ostalom narodu:
3 ‘Ima li još koga među vama tko je vidio ovaj Hram u njegovom prijašnjemu veličanstvu? A kako vam sada izgleda? Ne čini li vam se nikakvim?’ 4 No BOG kaže: ‘Budi snažan, Zerubabele! Budi snažan, Jošuo, Josadakov sine, vrhovni svećeniče! Budite snažni, svi ljudi ove zemlje! Prionite na posao, jer ja sam s vama.’ Tako kaže BOG Svevladar. 5 ‘Kao što sam vam obećao kad ste izašli iz Egipta, moj je Duh i dalje s vama. Zato se nemojte bojati.’
6 Ovako kaže BOG Svevladar: ‘Još malo, i uzdrmat ću nebesa i zemlju, more i kopno. 7 Uzdrmat ću sve narode pa će svoje blago donositi ovamo. Ispunit ću ovaj Hram veličanstvom.’ Tako kaže BOG Svevladar.
8 ‘Moje je srebro i moje je zlato’, kaže BOG Svevladar.
9 ‘Veličanstvo ovog drugoga Hrama bit će veće od veličanstva onog prijašnjega’, kaže BOG Svevladar.
‘Donijet ću blagostanje ovome mjestu’, kaže BOG Svevladar.«
Apolon u Efezu i Ahaji (Korintu)
24 A u Efez je stigao Židov po imenu Apolon. On je bio učen čovjek iz Aleksandrije koji je dobro poznavao Sveta pisma. 25 Bio je poučen o Gospodinovom putu, gorljivo je govorio i ispravno učio o Isusu iako je znao samo za Ivanovo krštenje. 26 On je počeo hrabro govoriti u sinagogi. Kad su ga čuli Priscila i Akvila, pozvali su ga svojoj kući i izložili mu točnije Božji put. 27 Kad je Apolon odlučio otići u Ahaju, braća su ga podržala i napisala vjernicima u Ahaji da ga lijepo prime. Kad je stigao onamo, puno je pomagao onima koji su po Božjoj milosti postali vjernici. 28 U javnim je raspravama snažno pobijao Židove, dokazujući na temelju Svetih pisama da je Isus—Mesija.
Pavao u Efezu
19 Dok se Apolon nalazio u Korintu, Pavao je putovao po unutrašnjosti i stigao do Efeza. Ondje je naišao na neke vjernike pa 2 ih upitao: »Jeste li primili Svetog Duha kad ste povjerovali?«
Oni su mu odgovorili: »Nismo ni čuli da postoji Sveti Duh.«
3 »Kakvim ste onda krštenjem kršteni?« upitao ih je.
Odgovorili su mu: »Ivanovim krštenjem.«
4 »Ivan je krstio ljude u znak njihovog obraćenja«, rekao im je Pavao, »Ivan je govorio narodu da vjeruju u onoga koji dolazi poslije njega, to jest u Isusa.«
5 Kad su to čuli, krstili su se u ime Gospodina Isusa. 6 Kad je Pavao položio svoje ruke na njih, na svakoga je sišao Sveti Duh. Oni su tada počeli govoriti drugim jezicima i proricati. 7 Sveukupno ih je bilo dvanaestorica muškaraca.
Priča o dobrom Samarijancu
25 Tada je neki učitelj Zakona ustao i rekao Isusu u namjeri da ga iskuša: »Učitelju, što moram činiti da dobijem vječni život?«
26 A Isus mu je odgovorio: »Što piše u Zakonu? Što tamo čitaš?«
27 Čovjek je odgovorio: »Voli Gospodina, svoga Boga, svim srcem svojim, svom dušom svojom, svom snagom svojom i svim umom svojim«[a] i »Voli svoga bližnjega kao sebe samoga.«[b]
28 A Isus mu je rekao: »Točno si odgovorio. Čini tako i živjet ćeš!«
29 Čovjek se htio pokazati pravednim pa je upitao Isusa: »A tko je moj bližnji?«
30 Isus mu je odvratio: »Neki je čovjek silazio iz Jeruzalema u Jerihon i pao u ruke razbojnicima. Oni su ga svukli, pretukli i otišli. Čovjek je ostao ležati polumrtav. 31 Slučajno je tim putem prolazio neki svećenik. Kad ga je spazio, zaobišao ga je. 32 Naišao je i neki levit; kad ga je spazio, i on ga je zaobišao. 33 A neki je Samarijanac prolazio putem i došao do njega. Čim ga je spazio, sažalio se nad njim. 34 Prišao mu je, oprao mu rane uljem i vinom te ih previo. Zatim ga je stavio na svoju životinju, odveo u prenoćište i pobrinuo se za njega. 35 Sutradan je izvadio dva srebrnjaka, dao ih vlasniku prenoćišta i rekao mu: ‘Njeguj ga, a ako što dodatno potrošiš, ja ću ti platiti kad se vratim.’
36 Što misliš, koji se od ove trojice ponio kao bližnji prema onomu što je pao u ruke razbojnicima?«
37 Učitelj Zakona je odgovorio: »Onaj koji se sažalio nad njim.«
A Isus mu je rekao: »Idi i čini kako je i on učinio!«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International