Book of Common Prayer
Pravi način štovanja
Asafova pjesma.
1 Najuzvišeniji BOG govori.
On zemlju poziva
od istoka do zapada.
2 Bog sja sa Siona,
čija je ljepota savršena.
3 Bog naš dolazi i ne šuti.
Pred njim proždire vatra,
oko njega bjesni silna oluja.
4 Za svjedoke poziva nebo i zemlju
dok sudi svom narodu:
5 Neka se okupe oko mene moji vjerni,
koji su kroz žrtvu sa mnom savez sklopili.
6 Nebesa objavljuju pravednost njegovu
jer sâm Bog sudi narodu.
7 Slušaj, narode moj, ja ću govoriti,
Izraele, protiv tebe ću svjedočiti:
Ja sam Bog, tvoj Bog.
8 Ne korim te zbog tvojih žrtava
jer neprestano mi prinosiš paljenice.
9 Ne trebam junce iz tvoje štale,
ni jarce iz tvojih torova,
10 jer moja je svaka šumska životinja
i stoka na tisuću planina.
11 Znam svaku gorsku pticu,
moje je sve što se kreće u polju.
12 Da ogladnim, ne bih te tražio hranu,
jer moj je svijet i sve što je u njemu.
13 Jedem li ja meso bikova
ili pijem krv jaraca?
14 Prinesi Bogu zahvalnost kao žrtvu,
izvrši zavjete koje si dao Svevišnjemu.
15 Zatim me prizovi u dan nevolje,
izbavit ću te, a ti ćeš me slaviti.
16 A zlom čovjeku Bog kaže:
S kojim pravom moje zakone citiraš
i o mom Savezu ustima pričaš,
17 ti, koji mrziš da te odgajam
i moje riječi odbijaš?
18 Kad vidiš lopova, staješ uz njega
i voliš društvo preljubnika.
19 Ustima zlo blebećeš,
jezikom prijevare klepećeš.
20 Sjediš i bližnjega ogovaraš,
brata svoga klevećeš.
21 To si činio, a ja sam šutio
pa si mislio da sam kao ti.
Ali sada te korim
i optužbu pred tebe iznosim.
22 Vi, koji zaboravljate Boga,
shvatite što govorim
inače ću vas raskomadati,
neće biti nikog da vas izbavi.
23 Tko mi prinosi zahvalnost kao žrtvu, taj me časti.
Onima koji žive ispravno,
Božje spasenje ću pokazati.
Molitva za zaštitu od neprijatelja
Voditelju zbora. Po melodiji »Ne uništi«. Davidov »miktam«. Napisan kad je Šaul zapovjedio da nadziru Davidovu kuću kako bi ga ubio.
1 Bože, spasi me od mojih neprijatelja,
zaštiti me od tih nasrtljivaca.
2 Izbavi me od zlonamjernih
i spasi me od krvoločnih
3 jer u zasjedi čekaju da me ubiju!
Silnici su se udružili protiv mene,
a ni prijestup ni grijeh nisam počinio, BOŽE.
4 Ništa nisam skrivio,
a oni trče i zauzimaju položaje.
Probudi se!
Priskoči mi u pomoć i sam se uvjeri!
5 Ti si BOG Svevladar, Bog Izraelov,
ustani i kazni sve pogane.
Nemoj se smilovati zlim izdajicama. Selah
6 Svaku večer se vraćaju,
kao psi reže i gradom kruže.
7 Gle, na usta im idu bljuvotine,
režu riječima kao mačevima,
nije ih briga tko ih čuje.
8 A ti im se, BOŽE, smiješ,
svim poganima se izruguješ.
9 Tebe iščekujem, snago moja,
jer ti si mi, Bože, kao tvrđava.
10 Moj Bog me voli i dolazi k meni,
moj Bog će dati da likujem nad neprijateljima.
11 Nemoj ih samo pobiti
jer moj narod će to zaboraviti.
Nego ih svojom silom rasprši
pa ih obori, Gospodaru, naš zaštitniče.
12 Zbog grijeha njihovih usta,
zbog riječi njihovih usana,
neka se uhvate u zamku svoje oholosti.
Zato što govore kletve i laži,
13 u srdžbi ih dokrajči.
Dokrajči ih, da ih više ne bude!
Tako će se znati po cijelom svijetu
da Bog vlada u Jakovljevom narodu.
14 Svaku večer se vraćaju,
kao psi reže i gradom kruže.
15 Lutaju uokolo, jelo traže,
ako se ne nažderu, opet zavijaju.
16 A ja ću svakoga jutra pjevati o tvojoj snazi,
o tvojoj vjernoj ljubavi.
Jer, ti si mi kao tvrđava,
utočište u vrijeme nevolje.
17 Snago moja, tebi pjevam hvalospjev.
Ti si mi, Bože, kao tvrđava,
ti si Bog koji mi ljubav pruža.
Molitva naroda nakon poraza
Voditelju zbora. Po melodiji »Ljiljan saveza«. Davidov »miktam«, za pouku. Napisan kad se borio protiv Aramejaca iz Naharaima i Sobe, i kad se Joab vratio i pobio dvanaest tisuća Edomaca u Dolini soli.
1 Odbacio si nas, Bože, rasuo si nas,
bio si ljut, a sada, obnovi nas.
2 Potresao si zemlju i rascijepila se.
Zatvori joj pukotine jer još se trese.
3 Pokazao si svom narodu što su nevolje,
napio nas vinom, posrćemo kao pijanice.
4 Ali postavio si zastavu onima koji su ti vjerni,
da se ondje okupe i van dometa strijelaca sklone. Selah
5 Daj nam pobjedu, molbu nam ispuni,
da se mogu spasiti tvoji voljeni.
6 Bog je rekao u svom svetištu:
»Uživat ću u pobjedi
i zemlju svom narodu[a] podijeliti.
Dat ću im grad Šekem i dolinu Sukot.
7 Gilead je moj, Manaše je moj,
Efrajim mi je kao kaciga,
Juda moja vladarska palica.
8 Moab mi je posuda za pranje,
na Edom bacam sandalu[b],
nad Filistejom slavim pobjedu.«
9 No, tko će me dovesti do utvrđenoga grada?
Tko će me dovesti do Edoma?
10 Zar nećeš ti, Bože,
ti koji si nas odbacio,
ti, Bože, koji ne ideš u bitku
s našim vojskama?
11 Pomozi nam protiv neprijatelja
jer ljudska je pomoć ništavna.
12 S Bogom ćemo uspjeti,
on će naše neprijatelje zgaziti.
Molitva pobjedničke zahvalnosti
1 Zahvaljujte BOGU jer je dobar,
jer nas voli zauvijek!
2 Neka Izrael kaže:
»Njegova ljubav traje zauvijek.«
3 Neka Aronova obitelj kaže:
»Njegova ljubav traje zauvijek.«
4 Neka svi BOŽJI vjernici kažu:
»Njegova ljubav traje zauvijek.«
5 U nevolji sam BOGA pozvao,
odgovorio mi je i pomogao.
6 BOG je sa mnom, neću se bojati.
Nitko mi ne može nauditi.
7 BOG je sa mnom i pomaže mi,
moji neprijatelji bit će poraženi.
8 Bolje se uzdati u BOGA
nego se oslanjati na čovjeka.
9 Bolje je skloniti se k BOGU
nego vjerovati vođama.
10 Okružili su me mnogi neprijatelji,
no porazio sam ih silom BOŽJEG imena.
11 Okružili su me sa svih strana,
no porazio sam ih silom BOŽJEG imena.
12 Okružili su me kao roj pčela,
ali nestali su kao drač u vatri.
Porazio sam ih silom BOŽJEG imena.
13 Gurali su me ne bih li pao,
ali BOG mi je pomogao.
14 BOG je moja snaga i zaštita,
on je taj koji me spasio.
15 Radost pobjede čuje se među pravednima:
»Silna je BOŽJA snaga!
16 Uzdignuta je BOŽJA ruka,
moćna je BOŽJA desnica!«
17 Neću umrijeti, nego živjeti,
o BOŽJIM ću djelima pričati.
18 BOG me teško kaznio,
ali nije me smrti predao.
19 Otvorite mi vrata pravde[a]
da na njih uđem i BOGU zahvalim.
20 To su BOŽJA vrata
na koja ulaze pravedni.
21 Zahvaljivat ću ti
jer si mi odgovorio.
I moj si spasitelj postao.
22 Kamen koji su graditelji odbacili
postao je nosivi kamen.
23 To je BOG učinio,
sve nas zadivio.
24 Ovo je dan BOŽJE pobjede,
budimo sretni i radujmo se!
25 Molimo te, BOŽE, spasi nas!
Molimo te, BOŽE, daj da uspijemo!
26 Neka je blagoslovljen onaj
koji dolazi u BOŽJE ime!
»Dobro došao u BOŽJI dom!
27 BOG nas je obasjao.
Grančice u ruke dohvatite i
svečanu povorku do žrtvenika slijedite.«[b]
28 Ti si moj Bog, tebi ću zahvaljivati.
Ti si moj Bog, tebe ću veličati.
29 Zahvaljujte BOGU jer je dobar,
jer nas voli zauvijek.
13 Kličite, nebesa! Raduj se, zemljo!
Zapjevajte, planine!
Jer, BOG tješi svoj narod
i smilovat će se svojim napaćenima.
14 Ali sada Sion kaže:
»BOG me je ostavio,
Gospodar me zaboravio.«
A Gospodar odgovara:
15 »Može li žena zaboraviti svoje dojenče,
zar da se ne sažali na dijete koje je rodila?
Pa kad bi ga ona i zaboravila,
ja tebe neću zaboraviti.
16 Evo, urezao sam te u svoje dlanove,
tvoje zidine stalno su mi pred očima.
17 Sinovi ti se žurno vraćaju,
a odlaze oni koji su te pustošili.
18 Digni pogled i pogledaj uokolo:
svi se okupljaju i dolaze k tebi.
Tako mi mog života«, kaže BOG,
»sve ćeš ih na sebi nositi kao nakit,
ukrašavat će te kao mladenku.
19 Zemlja ti je bila razorena i opustošena,
ali uskoro će imati mnogo stanovnika.
A oni koji su te proždirali, bit će daleko.
20 Djeca rođena nakon one koju si izgubila
jednog dana na tvoje će uši reći:
‘Ovo nam je mjesto pretijesno;
napravi nam mjesta, da imamo gdje živjeti.’
21 Tada ćeš pomisliti:
‘Tko mi je sve njih rodio?
Izgubila sam djecu i bila besplodna,
prognana i odbačena.
Tko li ih je sve odgajao?
Bila sam ostala potpuno sama—
odakle su sad oni došli?’«
22 Ovako kaže Gospodar BOG:
»Evo, dat ću rukom znak poganima,
podići ću svoju zastavu narodima.
Oni će ti u naručju donijeti tvoje sinove,
tvoje kćeri nosit će na ramenima.
23 Kraljevi će ih podučavati,
a kraljice čuvati.
Klanjat će ti se licem do zemlje
i ljubiti ti prašinu s nogu.
Tada ćeš znati da sam ja BOG.
Tko se u mene pouzda,
neće se razočarati.«
Božji blagoslovi primaju se vjerom
3 O, bezumni Galaćani! Zar vas je netko začarao? Tako sam vam jasno ispričao o tome kako je Isus bio razapet kao da vam je to netko naslikao pred očima. 2 Želio bih čuti od vas samo jedno: jeste li primili Duha tako što ste se pridržavali Zakona? Ne, već tako što ste slušali i povjerovali u Radosnu vijest. 3 Zar ste toliko nerazumni da život, koji ste započeli u Duhu, pokušavate nastaviti ljudskim naporima? 4 Zar ste uzalud toliko trpjeli? Nadam se da niste. 5 Bog je taj koji vam obilno daje Duha i čini čuda među vama. Čini li Bog sve to zato što ste izvršavali što naučava Zakon ili zato što ste povjerovali u poruku Radosne vijesti?
6 To je isto kao što piše u Svetom pismu o Abrahamu: »Abraham je povjerovao Bogu i Bog mu je tu vjeru uračunao kao pravednost.[a]« 7 Znajte, dakle, da su prava Abrahamova djeca oni koji vjeruju Bogu. 8 A Sveto je pismo pretkazalo da će Bog opravdati nežidove po njihovoj vjeri te je unaprijed navijestilo Abrahamu: »Po tebi će biti blagoslovljeni svi narodi.«[b] 9 Stoga, kao što je Abraham vjerovao i bio blagoslovljen, i oni koji vjeruju bit će blagoslovljeni. 10 No oni koji se oslanjaju na pridržavanje Zakona, pod prokletstvom su. Sveto pismo kaže: »Proklet svaki koji ne vrši dosljedno sve što piše u Knjizi Zakona.«[c] 11 Jasno stoji u Zakonu da nitko nije pravedan pred Bogom prema Zakonu jer piše: »pravednik će živjeti po vjeri.«[d] 12 A Zakon se ne oslanja na vjeru jer piše: »Onaj tko ovo čini, po tome će imati život.«[e] 13 Krist nas je otkupio od prokletstva Zakona tako što je umjesto nas postao proklet, jer u Svetom pismu piše: »Proklet je svatko tko je obješen o drvo.«[f] 14 Krist je umro takvom smrću kako bi blagoslov, koji je bio obećan Abrahamu, mogao doći na sve narode. Umro je da po vjeri[g] primimo Duha kojeg nam je Bog obećao.
Isus hrani više od pet tisuća ljudi
(Mt 14,13-21; Lk 9,10-17; Iv 6,1-14)
30 Apostoli su se okupili oko Isusa i rekli mu sve što su činili i poučavali. 31 Tada im je Isus rekao: »Pođite sa mnom na neko mirno mjesto i malo se odmorite!« To im je rekao zato što, zbog silnog mnoštva koje se ondje okupilo, Isus i njegovi učenici nisu stigli niti jesti.
32 Zato su sami otišli lađicom na neko mirno mjesto, daleko od ljudi. 33 No mnogi su ih vidjeli kako odlaze i odmah ih prepoznali. Iz svih su gradova požurili onamo po obali i stigli prije Isusa i učenika. 34 Kad je Isus izašao iz lađice, ugledao je mnoštvo. Sažalio se nad njima jer su bili poput ovaca bez pastira i počeo ih poučavati.
35 Već je bilo kasno pa su učenici došli i rekli Isusu: »Ovo je samotno mjesto i već je kasno. 36 Pošalji ljude na okolna imanja i u sela da kupe nešto za jelo.«
37 On im je na to odgovorio: »Vi im dajte jesti.« »Što? Kako ćemo kupiti toliko kruha? Trebalo bi nam dvjesto srebrnjaka da nahranimo sve te ljude«, odvratili su oni.
38 Isus im je rekao: »Koliko kruhova imate? Idite i provjerite!«
Kad su izbrojili kruhove, rekli su: »Imamo pet kruhova i dvije ribe.«
39 Isus im je rekao da posjednu ljude na travu po skupinama. 40 Ljudi su sjeli u skupinama po stotinu i po pedeset. 41 Isus je uzeo pet kruhova i dvije ribe te zahvalio, gledajući u nebo, a zatim je razlomio kruh i dao ga učenicima da posluže ljude. Isto je tako podijelio dvije ribe i dao svima da jedu. 42 Svi su jeli i nasitili se. 43 Kad su se ljudi najeli, Isusovi su učenici sakupili dvanaest košara punih preostaloga kruha i ribe. 44 A bilo je ondje oko pet tisuća muškaraca i svi su se najeli.
Isus hoda po vodi
(Mt 14,22-33; Iv 6,16-21)
45 Isus je odmah nakon toga rekao svojim učenicima da uđu u lađicu i da krenu u Betsaidu, na drugu stranu jezera. Rekao im je da će doći za njima. Ostao je ondje da otpusti ljude kućama. 46 Kad se oprostio od mnoštva, uputio se na brdo kako bi molio.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International