Book of Common Prayer
Zahvala za spas od smrti
Davidova pjesma za posvećenje Hrama.
1 Slavim te, BOŽE, jer si me spasio,
nisi dao da se neprijatelji nada mnom raduju.
2 BOŽE moj, zvao sam te upomoć,
a ti si mi zdravlje donio.
3 Podigao si me, BOŽE, iz svijeta smrti[a],
život mi spasio od silaska u grob.
4 Slavite BOGA, njegovi sljedbenici,
hvalite ga i njegovo sveto ime zovite.
5 Njegova ljutnja traje samo za tren,
a naklonost za cijeli život.
Čak i da je noć puna suza,
jutro će biti puno radosti.
6 Kad je sve bilo dobro, mislio sam:
»Ništa loše ne može mi se dogoditi.«
7 Bio si dobar prema meni, BOŽE,
a ja sam bio čvrst kao brdo.
Ali, kad si se udaljio,
cijeloga me strah ispunio.
8 Zvao sam te, BOŽE,
i molio da se smiluješ:
9 »Kakva je korist ako umrem
i mrtvog me polože u grob?
Ako budem prah, kako ću ti zahvaljivati,
o tvojoj vjernosti drugima govoriti?
10 Slušaj me, BOŽE, i smiluj se!
Pomozi mi, BOŽE moj!«
11 Moju si tugu u ples pretvorio,
crninu si s mene svukao,
u radost me obukao.
12 Htio si da te glasno slavim
i da nikad ne ušutim.
BOŽE moj, uvijek ću te slaviti.
Priznanje i oprost
Davidov »maskil«[a].
1 Blago onome komu su prijestupi oprošteni
i čiji su grijesi pokriveni.
2 Blago onome koji BOGU nije kriv,
koji svoj grijeh ne mora skrivati.
3 Dok sam šutio o svojoj krivnji,
bivao sam sve jadniji i slabiji.
4 Danju i noću činio si mi život sve težim.
Kao za ljetne žege, snaga mi se iscrpila. Selah
5 Onda sam ti svoj grijeh priznao,
svoju krivicu nisam skrivao.
BOŽE, sve sam ti rekao,
a ti si mi oprostio. Selah
6 Zato neka ti se svi vjerni
mole u vrijeme potrebe.
Kad nevolje kao bujica navale,
neće ih odnijeti.
7 Ti si moje skrovište,
čuvaš me od nesreće.
Zato te slavim pjesmom. Selah
8 Bog kaže: »Uputit ću te dobro,
da znaš kako trebaš živjeti.
Davat ću ti savjete
i na oku te držati.
9 Ne budi glup kao konj ili mazga.
Moraš ih obuzdati žvalama i uzdama,
inače ti se neće približiti.«[b]
10 Nevjernike muče mnogi jadi,
a vjerni BOGU okruženi su ljubavlju.
11 Vi dobri i pravedni, BOGU se radujte.
Veselo kličite, svi koji ga štujete!
Druga knjiga Psalama
(Psalmi 42–72)
Čežnja za Bogom
Voditelju zbora. »Maskil« Korahovih potomaka.
1 Kao što srna žudi za potokom,
Bože, moja duša žudi za tobom.
2 Žedna mi je duša Boga živoga.
Kada ću vidjeti njegovo lice?
3 Danju i noću hranim se suzama
dok mi neprijatelji govore:
»Zašto ti tvoj Bog ne pomogne?«
4 Duša me boli kad se sjetim
kako sam u mnoštvu štovatelja hodao,
u povorci ih do Božjega Hrama vodio,
dok smo radosno hvale pjevali,
slaveći blagdan u velikoj skupini.
5 Zašto si žalosna, dušo moja?
Zašto si u meni nemirna?
U Boga se uzdaj jer i dalje ga slavim,
spasenje svoje 6 i Boga svog.
Duša mi je žalosna
pa se tebe prisjećam,
na planini Hermon, na brdu Misar,
u zemlji kojom teče rijeka Jordan.
7 Dubina ondje dubinu doziva
hukom tvojih vodopada.
Sve tvoje vode i valovi
preko mene su se prevalili.
8 Danju mi BOG vjerno iskazuje ljubav,
a noću mu pjevam pjesmu,
molitvu upućenu Bogu svog života[a].
9 Pitam Boga, svoju hrid:
»Zašto si me zaboravio?
Zašto moram žalostan lutati
dok me neprijatelj progoni?«
10 Do kosti me bodu uvredama,
neprestano mi govoreći:
»Zašto ti tvoj Bog ne pomogne?«
11 Zašto si žalosna, dušo moja?
Zašto si u meni nemirna?
U Boga se uzdaj jer i dalje ga slavim,
spasenje svoje i Boga svog.
Molitva za opravdanje
1 Opravdaj me, Bože!
Zastupaj me na sudu protiv naroda bezbožnog,
izbavi me od čovjeka lukavog i nepravednog.
2 Ti si, Bože, moj zaštitnik.
Zašto si me odbacio?
Zašto moram žalostan tumarati
dok me neprijatelj progoni?
3 Pošalji svoju svjetlost i istinu,
daj da me vode
i dovedu me do tvoje Svete gore,
u tvoje prebivalište.
4 Tada ću prići Božjem žrtveniku;
Bogu, svojoj najvećoj radosti,
i lirom[b] ću te, Bože moj, slaviti.
5 Zašto si žalosna, dušo moja?
Zašto si u meni nemirna?
U Boga imaj povjerenja
jer i dalje slavim njega,
spasenje svoje i Boga svog.
Lažni bogovi su bezvrijedni
46 Bel se povija, Nebo kleca.[a]
Njihove idole nose tovarne životinje.
Likovi koje uokolo nosite
teško su breme iscrpljenim životinjama.
2 Posrću i povijaju se pod teretom,
nemoćne da nose tovar idola.
I ljudi i njihovi idoli u zatočeništvo odlaze.
Bog govori o beskorisnosti idola
3 »Slušaj me, Jakovljev narode!
Svi vi, koji ste još preostali
od Izraelovog naroda;
vi, koje podupirem otkad ste začeti
i nosim otkad ste se rodili,
4 i kad ostarite, ja sam Bog.
I kad vam kosa osijedi,
ja ću vas podupirati.
Ja sam vas načinio i ja ću vas nositi,
ja ću vas podupirati i izbavljati.
5 S kim ćete me izjednačiti?
S kim ćete mi naći sličnost,
da se možemo usporediti?
6 Neki sipaju zlato iz vreće
i mjere srebro na vagi.
Unajmljuju zlatara
da im od toga napravi boga
pred kojim padaju ničice i klanjaju mu se.
7 Dižu ga na ramena i nose,
stavljaju na njegovo mjesto,
a on tamo stoji i odande se ne miče.
Ako ga netko pozove, on se ne odaziva
i nikoga ne može izbaviti od nevolje.
8 Sjećajte se toga i budite jaki,
primite to k srcu, buntovnici.
9 Sjećajte se onoga što je bilo prije,
u davnoj prošlosti.
Ja sam Bog, i nema drugoga,
ja sam Bog, i nitko mi nije sličan.
10 Ja od početka obznanjujem kraj,
od davnina ono što će tek biti.
Ja kažem: ‘Moj plan će se izvršiti
i učinit ću sve što želim.’
11 S istoka pozivam pticu grabljivicu,
za svoj plan čovjeka iz daleke zemlje.
Rekao sam, i izvršit ću,
naumio sam, i učinit ću.
12 Slušajte me, vi tvrdoglavci,
vi koji ste daleko od pravednosti.
13 Primičem svoju pravednost,
nije više daleko.
Moj spas neće zakasniti,
Sionu ću dati spas, Izraelu svoju slavu.«
Božja bojna oprema
10 Na kraju, osnažite se kroz zajedništvo s Gospodinom i oslonite se na njegovu veliku snagu. 11 Naoružajte se cjelokupnim Božjim oružjem da biste se mogli suprotstaviti đavlovim spletkama. 12 Mi se ne borimo protiv ljudi, nego protiv vladara i vlasti, protiv sila tame; protiv zlih duhovnih sila u nebeskim prostorima. 13 Zato se naoružajte svim Božjim oružjem da biste se mogli oduprijeti u zli dan i nakon borbe ostati čvrsto na nogama. 14 Dakle, čvrsto stojte! Kao pojas, oko struka stavite istinu. Kao prsni oklop, obucite pravednost. 15 Na noge, kao cipele, obujte spremnost da propovijedate Radosnu vijest o pomirenju. 16 A iznad svega, uzmite vjeru kao štit kojim ćete moći ugasiti sve goruće strijele Zloga. 17 Uzmite spasenje kao kacigu i mač Duha—Božju riječ. 18 Molite po vodstvu Duha u svim situacijama, sa svakovrsnim molitvama i molbama za potrebe. Uvijek budite budni i ustrajni u molitvama za sve Božje ljude.
19 Molite i za mene da mi, kad otvorim usta, bude dana poruka, kako bih mogao hrabro obznaniti tajnu istine Radosne vijesti. 20 Njoj služim kao poslanik u lancima. Molite da hrabro govorim, onako kako i treba.
Završni pozdravi
21 Da biste znali kako sam i što radim, Tihik će vam sve reći. On je naš dragi brat i vjerni sluga u Gospodinu. 22 Zato vam ga šaljem da čujete vijesti o meni i da vas ohrabri.
23 Neka mir i ljubav s vjerom od Boga, Oca našega, i od Gospodina Isusa Krista budu s vama, braćo i sestre. 24 Neka milost bude sa svima koji iskrenom ljubavlju vole našega Gospodina Isusa Krista.
Isus oslobađa opsjednutoga
(Mt 8,28-34; Lk 8,26-39)
5 Isus i njegovi učenici došli su na suprotnu stranu jezera, na gerasko područje. 2 Čim je Isus izašao iz čamca, ususret mu je, iz pećine koja je služila kao grobnica, izašao čovjek u kojem je bio zao duh. 3 Čovjek je živio po grobnicama i nitko ga nije mogao svezati, čak ni lancima. 4 Često su ga vezali i na noge mu stavljali željezne okove, no on bi uvijek rastrgao lance i polomio okove. Nitko ga nije mogao obuzdati. 5 Stalno, danju i noću, lutao je po grobnicama i brdima. Urlao je i ranjavao se kamenjem.
6 Kad je izdaleka ugledao Isusa, potrčao je prema njemu i pao na koljena. 7 Povikao je iz svega glasa: »Što hoćeš od mene, Isuse, Sine Svevišnjega Boga? Zaklinjem te pred Bogom da me ne mučiš.« 8 Jer, Isus mu je bio rekao: »Izađi iz čovjeka, ti nečisti duše!«
9 A Isus ga je upitao: »Kako se zoveš?«
Odgovorio mu je: »Zovem se Legija[a] jer nas ima mnogo.« 10 Duhovi su nastavili preklinjati Isusa da ih ne protjera s toga područja.
11 Na obronku obližnjeg brežuljka paslo je veliko krdo svinja. 12 Zli su duhovi molili Isusa: »Pošalji nas u svinje, da uđemo u njih.« 13 I on im je dopustio. Tako su nečisti duhovi izašli iz čovjeka i ušli u svinje. Krdo se sjurilo niz strminu u jezero. U krdu je bilo oko dvije tisuće svinja i sve su se utopile.
14 Čuvari svinja pobjegli su i razglasili o tome u gradu i po selima pa su ljudi otišli da vide što se dogodilo. 15 Došli su k Isusu i spazili čovjeka koji je u sebi imao mnoštvo zlih duhova kako sjedi odjeven i bistrog uma. I svi su se uplašili. 16 Oni koji su vidjeli što se dogodilo, objasnili su što se zbilo s opsjednutim i svinjama. 17 Ljudi su tada počeli moliti Isusa da ode iz njihova kraja.
18 Dok je Isus ulazio u lađicu, čovjek, koji je bio opsjednut zlim duhovima, zamolio ga je da mu dopusti da pođe s njim.
19 No Isus mu nije dopustio, nego mu je rekao: »Idi kući svojima i ispričaj im što je Gospodin učinio za tebe. Reci im kako je bio milostiv prema tebi.«
20 Tako je čovjek otišao i počeo govoriti ljudima u području Dekapolisa što je Isus učinio za njega. Svi su bili zadivljeni.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International