Book of Common Prayer
Davidova pobjednička pjesma
(2 Sam 22,1-51)
Voditelju zbora. Davidova pjesma. BOŽJI sluga David ispjevao je ovu pjesmu BOGU kad ga je BOG oslobodio od Šaula i svih drugih neprijatelja.
1 Volim te, BOŽE, snago moja!
2 BOG je moja stijena,
moja tvrđava i moj spasitelj.
Bog mi je kao stijena,
na koju se sklanjam.
On je moj štit,
svojom snagom[a] me spašava,
moja utvrda neosvojiva.
3 Zazvao sam BOGA, koji je vrijedan slavljenja,
on me spasio od neprijatelja.
4 Konopi smrti zapleli su se oko mene,
bujice uništenja[b] su me odnosile.
5 Zaplela me užad smrti,
pojavile se zamke ubojite.
6 U nevolji sam BOGU zavapio,
u pomoć sam ga pozvao.
U hramu svome glas mi je čuo,
moj plač mu je dopro do ušiju.
7 Tad se zemlja stresla i poljuljala,
uzdrmali se temelji planina,
drhtali su od njegovog bijesa.
8 Iz nosa mu je nadirao dim,
iz usta je rigao vatru,
od njega je prskao žar.
9 Razdvojio je nebo i sišao,
stajao je na tamnom oblaku.
10 Uzjahao je krilato biće[c] i uzletio,
vinuo se na krilima vjetra.
11 Tminu je učinio svojim šatorom,
okružio se tamnim oblacima punima vode.
12 Iz sjaja, koji je išao pred njim,
kroz oblake se probila tuča i žar.
13 BOG grmi s nebesa,
Svevišnjega ori se glas.[d]
14 Strijele odapinje, razgoni neprijatelje,
munjama ih tjera da besciljno bježe.
15 BOŽE, povikao si prijetnje,
u srdžbi si dahnuo,
otkrila su se morska dna,
i pokazali se temelji zemlje.
16 Odozgo je posegnuo i zgrabio me,
izvukao me iz vode duboke.
17 Spasio me od moćnih neprijatelja,
od svih koji su me mrzili
i bili jači od mene.
18 Napali su me u vrijeme nevolje,
ali BOG mi je bio uporište.
19 Izveo me na siguran prostor,
spasio me jer sam mu drag.
20 BOG me nagradio zbog moje pravednosti,
uzvratio mi je po mojoj nevinosti.
21 Jer, u svemu sam slijedio BOGA,
nisam se okrenuo zlu.
22 Poštovao sam sve njegove zakone,
nisam odstupao od njegovih propisa.
23 Besprijekoran sam pred njim bio,
svakoga grijeha sam se čuvao.
24 BOG me nagradio
jer sam činio što je ispravno.
Moju je nevinost uvidio.
25 Vjernima pokazuješ da si vjeran
i dobrima da si dobar.
26 S dobronamjernima si dobronamjeran,
a zlonamjerne nadmudruješ.[e]
27 Ponizne spašavaš,
ohole ponižavaš.
28 BOŽE, ti moju svjetiljku pališ,
moju tamu obasjavaš.
29 Uz tvoju pomoć vojsku nadvladavam,
sa svojim Bogom zidine neprijatelja osvajam.
30 Bog je savršen u svojim djelima,
BOG ispunjava svoja obećanja.
On je zaštita svakome
tko se k njemu sklanja.
31 Jer, nema drugog BOGA osim ovoga.
I nema Stijene osim našeg Boga.
32 Bog mi daje snagu,
pruža mi savršen put.
33 Noge mi ojačava kao u jelena,
čvrsto stojim na visinama.
34 Ruke mi za rat priprema,
napinjem i najčvršći lûk.
35 Zaštitio si me svojim spasenjem,
tvoja me desna ruka podržava,
tvoja me pomoć uzvisuje.
36 Širok put preda mnom si raskrčio
da se ne bih spotaknuo.
37 Svoje neprijatelje sam progonio i stigao,
nisam stao dok ih nisam dokrajčio.
38 Skršio sam ih da ne mogu ustati,
leže mi pod nogama.
39 Opremio si me snagom za bitku,
pokorio si moje protivnike.
40 Zbog tebe bježe moji neprijatelji,
uništeni su moji mrzitelji.
41 Zvali su u pomoć, nitko ih nije spasio.
BOGU su vapili, nije im se odazvao.
42 Kršim ih dok ne postanu kao prašina na vjetru,
gazim ih kao blato na putu.
43 Spasio si me od mojih protivnika,
učinio vladarom mnogih naroda.
Služe mi oni koje nisam poznavao.
44 Čim su čuli za mene, pokorili su mi se.
Stranci dolaze i klanjaju se.
45 Nestaje sva srčanost njihova,
drhte izlazeći iz skrovišta.
46 BOG je živ!
Blagoslovljena moja Stijena!
Uzvišen je Bog koji me spašava!
47 On je Bog koji mi daje osvetu
i za mene pokorava narode.
48 Spasio me od neprijatelja,
uzvisio nad protivnicima,
izbavio od nasilnika!
49 Zato te, BOŽE, slavim među narodima
i pjevam hvalospjeve tvome imenu!
50 Velike pobjede Bog daje svom kralju.
Svoju vjernost i ljubav zauvijek pokazuje
svom izabraniku[f] Davidu i njegovom potomstvu.
17 Siromašni i bijednici traže vode,
a nje nema—jezik im je suh od žeđi.
Ali ja, BOG, odgovorit ću im.
Ja, Izraelov Bog, neću ih ostaviti.
18 Učinit ću da rijeke poteku na goletima,
otvorit ću izvore posred dolova.
Pustinju ću pretvoriti u jezerca,
isušenu zemlju u izvore vodâ.
19 Posadit ću u pustinji
cedar, bagrem, mirtu i maslinu.
U pustoš ću zajedno staviti
borove, jele i čemprese,
20 da svi vide i znaju,
da razmisle i shvate
da je to učinila BOŽJA ruka,
da je to stvorila Izraelova Svetinja.«
Gospodar izaziva lažne bogove
21 BOG, Jakovljev kralj, kaže:
»Izložite svoj slučaj,
iznesite dokaze.
22 Neka priđu vaši idoli
i kažu nam što će se dogoditi.
Kažite nam što je bilo prije
i što to znači, da o tome razmislimo
i saznamo što će biti—
ili nam objavite budućnost.
23 Kažite nam što će se dogoditi,
da znamo da ste bogovi.
Učinite bar nešto, dobro ili zlo,
da se prestrašimo i ispunimo strahom.
24 Ali vi ste manje no ništa,
a djela su vam bezvrijedna.
Odvratan je tko vas izabere.
25 Probudio sam jednoga sa sjevera
i on dolazi od istoka.
Pozvao sam ga po imenu.[a]
On gazi vladare kao blato,
kao lončar koji gazi glinu.
26 Tko je o tome govorio otpočetka,
da bismo znali,
ili unaprijed, da bismo rekli:
‘Bio je u pravu’?
Nitko nije govorio o tome,
nitko prorekao,
nitko od vas nije čuo ni riječ.
27 Ja sam prvi rekao Sionu:
‘Pogledaj, evo ih!’
Jeruzalemu sam poslao glasnika
s radosnim vijestima.
28 Gledam, ali nema nikoga:
nijednoga među njima da dâ savjet,
nijednoga da odgovori kada ih pitam.
29 Evo, svi su oni ništa!
Djela su im ništavna,
a likovi im prazan vjetar.«
Jedno u Kristu
11 Sjetite se da ste rođeni kao nežidovi. Židovi koji sebe zovu obrezanima prozvali su vas neobrezanima. No njihovo je obrezanje učinjeno samo ljudskom rukom. 12 Isto tako, ranije ste bili bez Krista i izvan zajednice Izraelaca; isključeni iz Božjih saveza i obećanja. Živjeli ste u svijetu bez nade i bez Boga. 13 U prošlosti ste bili daleko od Boga, ali sada ste u Isusu Kristu dovedeni blizu Bogu, po Kristovoj krvi. 14 Sâm Krist naš je mir. On je ujedinio Židove i ostale narode. Svojim je tijelom srušio zid neprijateljstva koji ih je razdvajao. 15 Židovski je zakon imao mnogo pravila i odredbi, ali Krist ga je poništio da bi od dviju skupina ljudi stvorio u sebi jedan novi narod i tako uspostavio mir. 16 Svojom smrću na križu, Krist je ukinuo neprijateljstvo dviju skupina i učinio ih jednim tijelom. Tako ih je obje pomirio s Bogom. 17 Došao je i propovijedao mir vama, koji ste bili daleko od Boga, i vama, koji ste bili blizu. 18 Po njemu i jedni i drugi imamo pristup Ocu po jednom Duhu.
19 Tako niste više stranci ni tuđinci, nego ste sugrađani svetih i ukućani Božje obitelji. 20 Vi ste građevina izgrađena na temeljima apostola i proroka, a sâm Isus Krist njezin je temeljni kamen. 21 On drži cijelu građevinu na okupu i čini da raste u sveti hram u Gospodinu. 22 U njega ste i vi zajedno ugrađeni da biste bili mjesto gdje Bog prebiva u Duhu.
Isus ozdravlja nepokretnoga
(Mt 9,1-8; Lk 5,17-26)
2 Nekoliko dana kasnije Isus se vratio u Kafarnaum. Ubrzo se pročulo da je kod kuće. 2 Okupilo se toliko ljudi da više ni vani pred vratima nije bilo mjesta. Isus ih je poučavao. 3 Tada su mu došla neka četvorica, noseći nepokretnog čovjeka. 4 Nisu ga mogli unijeti u kuću k Isusu, jer je bilo previše ljudi, pa su skinuli krov iznad mjesta gdje se nalazio, napravili otvor i spustili nepokretnoga na njegovom ležaju. 5 Kad je Isus vidio vjeru tih ljudi, rekao je nepokretnome: »Mladiću, oprošteni su ti grijesi.«
6 Tamo su sjedili neki učitelji Zakona i u sebi mislili: 7 »Zašto ovaj tako govori? On vrijeđa Boga! Tko može opraštati grijehe, osim samoga Boga?«
8 A Isus je odmah svojim duhom prozreo što učitelji Zakona misle pa im je rekao: »Zašto tako razmišljate? 9 Što je lakše reći ovom nepokretnome čovjeku: ‘Oprošteni su ti grijesi’ ili ‘Ustani! Uzmi svoj ležaj i hodaj’? 10 Ali neka znate da Sin Čovječji ima vlast na Zemlji opraštati grijehe: 11 Tebi govorim—rekao je uzetome—ustani, uzmi svoj ležaj i idi kući!« 12 Čovjek je na oči svih prisutnih ustao, uzeo svoj ležaj i izašao. Svi su se divili i slavili Boga. Govorili su: »Ovako nešto još nikad nismo vidjeli!«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International