Book of Common Prayer
Molitva nevinog čovjeka
Davidova pjesma.
1 BOŽE, proglasi me nedužnim!
Jer, uvijek sam znao kako živjeti,
nisam ti nikad prestao vjerovati.
2 Ispitaj mi misli i osjećaje,
provjeri sve o meni, BOŽE.
3 Jer, tvoja me ljubav usmjerava,
uvijek me vodi vjernost tvoja.
4 Ne družim se s varalicama
i ništa nemam s lažljivcima.
5 Mrzim društvo zločinaca,
odbijam se družiti s ološem.
6 BOŽE, oprao sam ruke[a] da pokažem da sam nedužan,
da mogu hodati oko žrtvenika i tebe štovati.
7 Iz svega glasa zahvaljujem i pjevam,
o svim tvojim čudesima pričam.
8 BOŽE, volim Hram u kojem živiš,
volim mjesto gdje tvoja slava prebiva.
9 Ne postupaj sa mnom kao s drugim grešnicima,
poštedi me smrti koju si namijenio ubojicama.
10 Služe se zlim sredstvima,
ruke su im pune mita.
11 A ja sam nedužan i živim kako treba,
zato mi se smiluj i budi mi sklon.
12 Od svake opasnosti ovdje sam siguran,
dok slavim te, BOŽE, u skupu štovatelja.
Molitva i poziv upomoć
Davidova pjesma.
1 Tebi se molim, BOŽE, stijeno moja!
Ne ogluši se na mene.
Ako mi ne odgovoriš,
kao da sam već u grobu.
2 Slušaj, zovem te i molim za pomoć,
gledaj, ruke pružam k tvom svetištu.
3 Nisam jedan od opakih,
od onih koji čine zlo.
Oni bližnje pozdravljaju,
a u srcu mržnju skrivaju.
4 Plati im za njihova djela,
za sve što su drugima skrivili.
Uzvrati im sve što su učinili loše,
postupi s njima kako su zaslužili.
5 Jer, nije ih briga što čini BOG,
ne mare za sve što je stvorio.
Zato će ih on sve uništiti
i ostaviti kao ruševine.
6 Neka je slavljen BOG
jer čuo je da ga zovem upomoć.
7 BOG je moja snaga i moj štit.
Cijelim srcem njemu sam vjerovao.
Sretan sam jer pomoć mi je pružio,
slavim ga radosnim pjesmama.
8 BOG daje snagu svom narodu,
spašava i štiti svog odabranoga kralja[a].
9 Spasi svoj narod!
Čuvaj one koji ti pripadaju!
Budi njihov pastir,
i vodi[b] ih zauvijek.
Ljudska zloća i Božja dobrota
Voditelju zbora. Od Davida, BOŽJEG sluge.
1 Sebične želje govore grešnicima,
oni se ne boje i ne poštuju Boga.
2 Sami sebi olakšavaju i lažu
da mogu griješiti i mrziti.
3 Njihove su riječi prijevarne i lažne,
ne čine ništa mudro ni dobro.
4 Noću u krevetu spletke smišljaju,
dobro ne traže, od zla ne odustaju.
5 A tvoja ljubav, BOŽE, pruža se do neba,
tvoja vjernost seže sve do oblaka.
6 Tvoja dobrota je velika kao planina,
tvoja pravda kao more je duboka.
Ti štitiš, BOŽE, i ljude i životinje.
7 Kako je dragocjena tvoja ljubav, Bože!
Ljudi kod tebe nalaze zaštitu
kao ptići pod krilima majke.
8 Obilno se goste u tvojoj kući,
piju iz rijeke tvoje dobrote.
9 Jer, iz tebe izvire sav život,
u tvom svjetlu i mi svjetlo vidimo.
10 Uvijek voli one koji te poznaju
i čuvaj ljude iskrenoga srca.
11 Neka me oholi ne zgaze nogama,
neka me zli ne otjeraju šakama.
12 Zlikovci su pali, leže oboreni,
više nikad neće ustati.
Ispovijed patnika
Voditelju zbora, Jedutunu[a]. Davidova pjesma.
1 Odlučio sam: »Pazit ću što govorim,
neću griješiti svojim jezikom.
Usta ću držati zatvorena[b]
u blizini loših ljudi.«
2 Zašutio sam, umuknuo,
ni o čemu nisam govorio,
no bilo mi je još gore.
3 Jako sam se uznemirio.
No što sam više mislio,
sve sam bio nestrpljiviji.
A onda sam progovorio:
4 »BOŽE, reci što će biti sa mnom,
koliko ću još živjeti?
Želim znati kako će moj život proći.
5 Dao si mi da živim samo kratko,
kao da me pred tobom i nema.
Kao dah, čovjek prolazi i nestaje. Selah
6 Ovaj život je kao prolazna sjenka.
Uzalud bogatstvo sakupljamo,
a tko će ga poslije uzeti, ne znamo.
7 Gospodaru, čemu da se nadam?
Ti si sva moja nada.
8 Spasi me od svega što sam zgriješio,
ne daj da me budale ismijavaju.
9 Šutio sam, nisam ništa rekao
jer ti si mi svu tu patnju dao.
10 Prestani me kažnjavati,
ubija me pritisak tvoje ruke.
11 Kažnjavaš nas za pogreške,
učiš nas kako trebamo živjeti.
No sve se istroši, kao kad moljac izjeda.
Baš kao dah, čovjek prolazi i nestaje. Selah
12 BOŽE, čuj moju molitvu,
slušaj moj plač i pogledaj mi suze.
Kao putnik kroz ovaj život putujem,
kao i moji preci, samo kratko sam tvoj gost.
13 Pusti me malo da budem sretan
prije nego što odem i više me ne bude.«
Lažni bogovi su beskorisni
9 Neki ljudi rade idole, ali su bezvrijedni.
Sviđaju im se, ali od njih nema koristi.
Oni koji svjedoče za idole,
slijepi su i neznalice,
samo se sramote.
10 Tko radi beskorisnog lažnoga boga,
u kalup lijevajući rastaljeni metal?
11 On i njemu slični
bit će izvrgnuti sramoti;
obrtnici su samo ljudi.
Neka se svi okupe i pojave,
prepast će se i osramotiti.
12 Kovač uzima alat i radi idola
na užarenom ugljenu.
Oblikuje ga čekićima,
obrađuje snažnom rukom.
Ogladni i izgubi snagu,
ne pije vodu i umori se.
13 Tesar mjeri užetom,
pisaljkom crta lik
pa ga rezbari dlijetima
i obilježava šestarom.
Napravi ga po ljudskom liku,
dâ mu ljepotu čovjeka,
da stoji u hramu.
14 Posiječe cedrove,
uzme čempres ili hrast
pa ga za sebe odnjeguje
među šumskim drvećem,
ili posadi bor koji naraste od kiše.
15 To je čovjeku ogrijev;
on uzima malo drva da se ugrije,
pali vatru i peče kruh.
Ali onda izrezbari boga i slavi ga,
napravi idola i klanja mu se.
16 Polovicu drva spali u vatri,
na tome isprži meso,
jede ga i najede se.
Uz to se i grije i govori:
»Ah, toplo mi je, vidim vatru.«
17 Od ostatka napravi boga, svog idola,
pada pred njim i klanja mu se.
Moli mu se i govori:
»Spasi me, jer ti si moj bog.«
18 Takvi ljudi ništa ne znaju i ne razumiju.
Oči su im zaslijepljene pa ne vide,
a srce im je zatvoreno pa ne razumiju.
19 Nitko od njih da bi razmislio,
nitko nema znanja ni pameti da kaže:
»Pola sam drveta spalio u vatri,
na žeravici ispekao kruh,
ispržio meso i pojeo ga.
Zar da od ostatka napravim nešto gnjusno?
Zar da se klanjam drvenoj kladi?«
20 Hrani se pepelom,
zavodi ga obmanuto srce,
ne može se spasiti,
ne može priznati:
»Idol u mojoj ruci je laž!«
Kako živjeti?
17 Zato vam ovo i govorim te vas upozoravam u Gospodinovo ime: nemojte i dalje živjeti poput onih koji ne poznaju Boga, u ispraznosti svojih misli. 18 Tim je ljudima zamračen razum i srca su im otvrdnula pa zbog toga žive u neznanju, odvojeni od života koji daje Bog. 19 Izgubili su osjećaj srama i predali se razvratnosti i neobuzdanoj nečistoći svake vrste. 20 No, kad ste upoznali Krista, niste naučili takve stvari. 21 Znam da ste čuli o njemu. Kao Kristovi učenici, poučavani ste istini, a Isus je istina. 22 Zaklinjem vas da odložite svoju staru narav koja pripada prijašnjem načinu života. Ta je stara narav pokvarena jer je zavode vlastite zle želje. 23 Obnavljajte se u načinu na koji razmišljate! 24 Obucite se u novog čovjeka, stvorenog da bude kao Bog, načinjenog da bude istinski pravedan i svet.
25 Stoga, prestanite lagati! »Svatko neka svome bližnjemu govori istinu«,[a] jer svi smo mi dijelovi istog Tijela. 26 »Kad se naljutite, pazite da ne počinite grijeh.«[b] Ne dopustite da sunce zađe, a da se niste riješili ljutnje. 27 Ne dajte đavlu mjesta u svome životu! 28 Tko krade, neka prestane krasti. Neka umjesto toga radi i čini nešto korisno vlastitim rukama. Tako će moći štogod podijeliti s onima koji su u potrebi. 29 Ne govorite ružno, nego samo ono što je dobro i potrebno za izgradnju, da bude korisno onima koji vas slušaju. 30 I nemojte rastuživati Božjega Svetog Duha. Bog vas je njime zapečatio da vas čuva do dana kad će vas potpuno osloboditi. 31 Odbacite od sebe svaku gorčinu, bijes, srdžbu, svađu i klevetanje, ukratko—svako zlo. 32 Budite blagi i suosjećajte jedni s drugima. Uvijek opraštajte jedni drugima, kao što je Bog oprostio vama po Kristu.
19 i Judu Iskariotskog, koji ga je kasnije izdao.
Isusova moć je od Boga
(Mt 12,22-32; Lk 11,14-23; 12,10)
20 Isus je zatim otišao kući, gdje se opet okupilo silno mnoštvo. Bilo je toliko ljudi da on i njegovi učenici nisu mogli niti jesti. 21 Kad je Isusova obitelj doznala za to, došli su po njega, jer su ljudi govorili da je lud.
22 Učitelji Zakona, koji su došli iz Jeruzalema, govorili su: »U njemu je Sotona[a]. On snagom vladara zlih duhova istjeruje zle duhove!«
23 Isus ih je na to pozvao k sebi i počeo im govoriti u usporedbama: »Kako Sotona može istjerivati Sotonu? 24 Ako je kraljevstvo podijeljeno u sebi, neće se moći održati. 25 I ako je obitelj podijeljena u sebi, neće se moći održati. 26 Stoga, ako Sotona ide protiv sebe i svojih, neće se moći održati, nego će mu to biti kraj. 27 Zaista, nitko ne može ući u kuću jakog čovjeka i oduzeti mu vlasništvo. Prvo ga mora svezati da bi mu mogao opljačkati kuću. 28 Govorim vam istinu: ljudima će se oprostiti svi njihovi grijesi i sve uvrede koje su izgovorili. 29 Ali onome tko vrijeđa Svetog Duha, nikada neće biti oprošteno. Naprotiv, bit će zauvijek kriv za taj grijeh.«
30 Isus je to rekao jer su neki govorili: »Opsjednut je zlim duhom.«
Isusova prava obitelj
(Mt 12,46-50; Lk 8,19-21)
31 Tada su k Isusu došli njegova majka i braća. Ostali su vani i poslali neke k njemu da ga pozovu. 32 Oko Isusa je sjedilo mnoštvo, kad su mu rekli: »Pogledaj! Tvoja majka i tvoja braća i sestre su vani i pitaju za tebe.«
33 On im je na to odgovorio: »Tko je moja majka i tko su moja braća?« 34 Prešao je pogledom po onima koji su sjedili oko njega i rekao: »Vi ste moja majka i moja braća! 35 Tko god vrši Božju volju, taj mi je i brat, i sestra, i majka.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International