Book of Common Prayer
Molitva zahvale
Davidova pjesma.
1 BOŽE, zahvaljujem ti cijelim srcem svojim,
pred drugim bogovima pjesmom te slavim.
2 Klanjam se pred tvojim svetim Hramom,
tvoje ime slavim za ljubav i vjernost.
Jer, tvoje ime i obećanje od svega su vredniji.
3 Odgovorio si kad sam upomoć zvao,
ohrabrio si me i dušu mi osnažio.
4 Slavit će te svi kraljevi na zemlji
kad čuju, BOŽE, tvoja obećanja.
5 Pjevat će o BOŽJIM djelima
jer velika je BOŽJA slava.
6 Iako je BOG visoko uzvišen,
na ponizne on svraća pažnju,
ohole već izdaleka prepoznaje.
7 Usred nevolje život moj čuvaš,
od bijesa neprijatelja me braniš.
8 Znam, BOŽE, dovršit ćeš što si obećao.
Tvoja vjerna ljubav zauvijek traje.
Ne ostavljaj, BOŽE, one koje si stvorio.
Sveznajući i sveprisutni Bog
Voditelju zbora. Davidova pjesma.
1 BOŽE, cijelog si me upoznao
i znaš sve o meni!
2 Znaš kad sjedim i kad ustanem,
već izdaleka misli mi poznaješ.
3 Vidiš kamo idem i gdje liježem,
poznato ti je sve što činim.
4 I prije nego što riječ izustim,
ti, BOŽE, znaš što reći želim.
5 Okružuješ me sa svih strana[a],
na mene si ruku položio.
6 Tvoje je znanje tako čudesno,
preveliko je da bih ga razumio.
7 Mogu li od tvog Duha otići,
iz tvoje prisutnosti pobjeći?
8 Popnem li se u nebo, ondje si.
Siđem li u svijet mrtvih[b], tamo si.
9 Dignem li se na krilima jutra,
s druge strane mora nastanim,
10 i ondje bi me tvoja ruka vodila,
desnica tvoja štitila.
11 Da se sakrijem, mogao bih reći:
»Neka me prekrije tama
i svjetlo neka potamni!«
12 No za tebe tama nije mrak,
noć tebi svijetli kao dan,
tama i svjetlost tebi su isti.
13 Ti si nutrinu mog bića[c] stvorio,
u majčinoj me utrobi oblikovao.
14 Slavim te jer sam stvoren čudesno,
jer sam tvoje djelo predivno!
15 Gledao si me u skrovitosti[d]
dok su mi se razvijale kosti.
16 Tvoje oči pratile su kako nastajem.
U tvojoj knjizi bili su upisani moji dani
i prije nego što su započeli.
17 Tvoje su misli nedokučive, Bože!
I golem je njihov zbroj!
18 Više ih je no zrnaca pijeska,
kad ih prebrojim—preostaješ ti.[e]
19 Ubojice, bježite od mene!
Bože, pobij te ljude zle!
20 Zlonamjerno o tebi govore,
uludo izgovaraju tvoje ime.[f]
21 BOŽE, mrzim one koji tebe mrze,
prezirem tvoje protivnike.
22 Mržnja je moja potpuna,
sve su to moji neprijatelji.
23 Pronikni me, Bože, i misli upoznaj,
ispitaj me i saznaj moje brige.
U slavu svemoćnog Boga
1 Slavite BOGA!
Kako je dobro našem Bogu pjevati,
kako je ugodno njega slaviti.
2 BOG obnavlja Jeruzalem,
okuplja izraelske prognanike.
3 Liječi im slomljena srca
i njihove rane povija.
4 On zvijezde prebrojava
i svaku po imenu pozna.
5 Naš Gospodar je velik i silan,
mudrost mu nema granica.
6 BOG podiže ponizne,
na tlo ruši zle.
7 Pjesmom BOGU zahvaljujte,
na harfi našem Bogu svirajte.
8 On nebo prekriva oblacima
i kišom zemlju natapa.
Čini da trava raste po brdima
i usjevi za hranu ljudima.[a]
9 On svim životinjama osigurava hranu,
pa i mladim ptićima što ciče u gnijezdu.
10 Ne uživa on u snazi konja,
niti u trku hrabrih vojnika.
11 BOG uživa u ljudima koji ga poštuju,
koji se u njegovu ljubav pouzdaju.
12 Hvali BOGA, Jeruzaleme!
Slavi svoga Boga, Sione!
13 On zasune tvojih vrata ojačava
i tvoje stanovnike blagoslivlja.
14 Mir je donio u tvoju zemlju,
imaš obilje najboljeg žita.
15 On zemlji šalje svoju zapovijed,
što naredi, brzo se izvršava.
16 Snijegom sve pokriva kao vunom,
kao pepeo mraz rasipa zrakom.
17 Tuču baca s neba kao kamenje.
Tko može izdržati hladnoću koju šalje?
18 Kad izgovori drugu zapovijed, sve se otopi,
topli vjetar zapuše i vode poteku.
19 Svoju riječ objavio je Jakovu,
svoje uredbe i zakone Izraelu.
20 To nije učinio ni za jedan drugi narod,
druge nije poučio svojim zakonima.
Slavite BOGA!
65 »Otkrio sam se onima
koji nisu za mene pitali.
Našli su me oni koji me nisu tražili.
‘Evo me!’, rekao sam narodu
koji nije prizivao moje ime.
2 Neprestano sam pružao ruke
nepokornom narodu,
koji hoda zlim putevima
i ide samo za svojim mislima.
3 To je narod koji me neprestano,
otvoreno izaziva na gnjev,
prinosi žrtve u vrtovima[a]
i pali tamjan na opekama.
4 To je narod koji sjedi među grobovima
i provodi noći u pećinama,[b]
koji jede svinjetinu,
a u loncima mu je nečista hrana.
5 Ali drugima kaže: ‘Makni se od mene!
Ne prilazi mi jer sam za tebe presvet!’
Oni su dim u mojim nosnicama,
vatra koja neprestano gori.
6 Evo, tu su popisani vaši grijesi.
Neću šutjeti, nego ću ih isplatiti do kraja,
i kaznit ću vas u potpunosti.
7 Učinit ću to zbog vaših grijeha
i grijeha vaših predaka.
Zato što su palili tamjan na gorama
i sramotili me na brdima,
kaznit ću ih za sva ta djela.«
8 Ovako kaže BOG:
»Kad u grozdu još ima soka,
ljudi kažu: ‘Nemojte ga uništiti,
u njemu ima još nešto dobro.’
Tako ću i ja učiniti za dobro svojih slugu
—neću ih sve uništiti.
9 Iz Jakova ću izvesti potomstvo
i iz Jude one koji će naslijediti planine.
Moji izabranici će ih naslijediti
i moje će se sluge tamo naseliti.
Isusovo pismo Crkvi u Sardu
3 »Napiši anđelu Crkve u Sardu:
‘Ovako kaže onaj koji ima sedam Božjih duhova i sedam zvijezda: znam tvoja djela. Znam da govore da si živ iako si mrtav. 2 Probudi se! Učvrsti ono što je ostalo prije nego što i to umre. Jer, tvoja djela nisu dovoljno dobra pred mojim Bogom. 3 Zato se sjeti učenja koje si primio i čuo, vrši ga i obrati se! Ako ne budeš stražario, doći ću poput provalnika i nećeš znati kad ću te iznenaditi. 4 Pa, ipak, imaš nekoliko ljudi u Sardu koji se nisu okaljali. Oni će hodati sa mnom odjeveni u bijelo jer su toga dostojni. 5 Tako će u bijelo biti odjeven svaki pobjednik. Njegovo ime neću ukloniti iz Knjige života, nego ću ga priznati pred svojim Ocem i njegovim anđelima. 6 Onaj tko sluša, neka čuje što Duh govori crkvama!’«
Isus hrani više od pet tisuća ljudi
(Mt 14,13-21; Mk 6,30-44; Lk 9,10-17)
6 Nakon toga, Isus je pošao na drugu obalu Galilejskog jezera koje se zove i Tiberijadsko. 2 Mnoštvo je krenulo za njim jer su vidjeli čuda koja je učinio bolesnima. 3 Isus se popeo na brežuljak i ondje sjeo sa svojim učenicima. 4 Bližilo se vrijeme židovskoga blagdana Pashe.
5 Kad je Isus podigao pogled i vidio kako mu se približava veliko mnoštvo, rekao je Filipu: »Gdje ćemo kupiti kruh da nahranimo sve ove ljude?« 6 Tim ga je riječima zapravo iskušavao. Isus je već znao što će učiniti.
7 Filip mu je odgovorio: »Ni za dvije stotine srebrnjaka ne bi se moglo kupiti dovoljno kruha da svatko dobije barem komadić.«
8 Andrija, jedan od njegovih učenika i brat Šimuna Petra, rekao mu je: 9 »Ovdje je dječačić koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribe. Ali premalo je to za tolike ljude!«
10 »Neka svi sjednu«, rekao je Isus. Uokolo je sve bilo obraslo travom pa su ljudi posjedali. Bilo je tu oko pet tisuća muškaraca. 11 Tada je Isus uzeo kruhove, zahvalio Bogu i proslijedio ih ljudima koji su sjedili uokolo. Isto je učinio i s ribom, a svi su jeli koliko god su htjeli. Kad su se nasitili, 12 Isus je rekao učenicima: »Sakupite komade koji su ostali, da ništa ne propadne.« 13 Tako su učinili i komadima su kruha napunili dvanaest košara. Toliko je preostalo nakon jela.
14 Kad su ljudi vidjeli čudesni znak koji je Isus učinio, počeli su govoriti: »Ovo je sigurno Prorok[a] koji treba doći na svijet!«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International