Book of Common Prayer
Jutarnja molitva
Voditelju zbora, uz frule. Davidova pjesma.
1 Poslušaj me, BOŽE,
shvati moje uzdisaje.
2 Moj Bože i kralju,
slušaj moje vapaje,
jer tebi se molim.
3 Svakog jutra, BOŽE, čuješ mi glas.
Već sam u rano jutro spreman
i samo tvoju pomoć čekam.
4 Ti si Bog koji ne voli zlo,
zli ne mogu biti u tvojoj blizini.
5 Oholi[a] ti ne prilaze,
mrziš one koji čine zlo.
6 Ti, BOŽE, uništavaš lažljivce,
gade ti se nasilje i prijevara.
7 Zbog obilja tvoje ljubavi,
ući ću u dom tvoj.
U tvome svetom Hramu,
slavit ću te i štovati.
8 BOŽE, vodi me u svojoj pravdi.
Zbog mojih neprijatelja,
u svoju me volju uputi.
9 Nikad ne govore istinu
i drugima žele propast.
Grlo im je kao otvoreni grob,
jezike koriste za prijevaru.
10 Proglasi ih krivima, Bože!
Nek' se uhvate u svoje zamke.
Protjeraj ih, puno su zla činili,
i protiv tebe su se pobunili.
11 Nek' se raduju svi koji se k tebi sklanjaju,
neka zauvijek veselo pjevaju.
Zaštiti one koji te vole,
takvi su sretni zbog tebe.
12 Jer ti, BOŽE, blagoslivljaš one koji te slušaju,
čuvaš ih svojom dobrotom kao štitom.
Molitva tjeskobnog čovjeka
Voditelju zbora, uz žičana glazbala, na osminu[b]. Davidova pjesma.
1 BOŽE, ne grdi me u ljutnji,
ne kori me u svom bijesu.
2 Smiluj mi se, BOŽE, nemoćan sam.
Izliječi me, BOŽE, kosti mi dršću.
3 Duša mi je duboko potresena.
BOŽE, koliko ću te čekati?
4 Dođi, BOŽE, i snagu mi vrati,
spasi me radi svoje vjerne ljubavi.
5 Jer, mrtav neću pjevati o tebi,
ta tko će ti iz groba zahvaliti.
6 Onemoćao sam od jecanja.
Suzama noću jastuk natapam,
krevet svoj tugom zalijevam.
7 Oči mi propadaju od žalosti,
ostarile su od moje tjeskobe.
8 Dalje od mene svi koji činite zlo
jer BOG je čuo moj plač.
9 Čuo je BOG da molim za milost.
BOG je uvažio moju molbu.
10 Strahovat će svi moji neprijatelji,
uzmaknut će i bit će osramoćeni.
Molitva za izvršenje pravde
1 BOŽE, zašto si tako daleko?
Zašto zatvaraš oči u vrijeme nevolje?
2 Zli oholo progone siromašne.
Neka se zapletu u svoje zamke!
3 Razmeću se svojim žudnjama,
pohlepni su i BOGA proklinju.
4 Preponosni su da bi Boga slijedili,
misle: »Bog ne gleda što radimo«.
5 Uvijek uspiju u svemu što čine.
Tvoji su im zakoni neshvatljivi,
izruguju sve svoje neprijatelje.
6 Misle u sebi: »Ništa loše neće se dogoditi,
nesreća nas neće zadesiti.«
7 Govore pogrde, prijetnje i laži,
njihove riječi tlače i uništavaju.
8 Čekaju u zasjedi pored sela,
u tajnosti ubijaju nevine,
traže bespomoćne žrtve.
9 Vrebaju kao lavovi u zasjedi,
da zgrabe bespomoćan plijen.
Jadnika uhvate u zamku i odvuku.
10 Njihove žrtve ruše se i padaju,
svladane u surovom napadu.
11 Zli u sebi misle: »Zaboravio je Bog,
ne gleda me i ništa ne vidi.«
12 Ustani, BOŽE! Poduzmi nešto!
Sjeti se patnje nedužnih!
13 Zašto bi zlikovac prezirao Boga?
Zašto bi mislio da ga nećeš kazniti?
14 Ali ti vidiš svu muku i jad
jer gledaš slaboga i zaboravljenoga.
U tebe se on uzdaje
jer ti si onaj koji mu pomaže.
15 Slomi ruke svakom zlikovcu i zločincu.
Kazni ih za njihove zločine,
spriječi da i dalje tako rade.[a]
16 BOŽE, ti si kralj zauvijek!
Drugi narodi iz tvoje će zemlje nestati.
17 Ti, BOŽE, čuješ želje potlačenih,
ohrabruješ ih i pažljivo slušaš.
18 Braniš siročad i zlostavljane,
da ih nitko na zemlji više ne ugrozi.
Pouzdanje u BOGA
Voditelju zbora. Davidova pjesma.
1 Uzdam se u BOGA i sigurnost u njemu nalazim.
Zašto mi onda govorite
da odletim kao ptica u planine?
2 Gledajte, zlikovci pripremaju oružje,
biraju strijele i pritežu lukove,
iz tame gađaju poštene ljude.
3 Što da rade pravedni ljudi
kada se ruši sve oko njih?
4 BOG je u svome svetom Hramu,
BOG vlada na nebesima.
On vidi sve što se događa,
pažljivo provjerava ljude.
5 BOG prosuđuje tko čini dobro, a tko ne,
mrzi svakoga tko voli nasilje.
6 Na zle će sasipati užareni žar
i kišu gorućega sumpora.
Spalit će ih vrući vjetar.
7 Jer, BOG je pravedan i voli pravdu.
Pravedni će živjeti u njegovoj blizini.[b]
Bog govori
25 »S kim ćete me usporediti?« kaže Sveti.
»Tko mi je ravan?«
26 Podignite pogled prema nebesima
i pogledajte: tko je sve to stvorio?
Onaj koji izvodi vojsku zvijezda,
jednu po jednu, i svaku po imenu zove.
Zbog njegove velike sile i silne snage,
nijedna ne nedostaje.
Ohrabrenje Božjem narodu
27 Zašto govoriš, Jakove,
zašto se žališ, Izraele:
»BOG ne vidi što nam se događa,
nije ga briga što nam čine nepravdu«?
28 Zar ne znate? Zar niste čuli?
BOG je vječan Bog,
stvorio je krajeve zemlje.
Ne umara se i ne malakše,
nitko ne može proniknuti njegov um.
29 On iznemoglome daje snagu,
a slabome uvećava moć.
30 Mladići se umaraju i malakšu,
momci posrću i padaju,
31 ali oni koji se u BOGA uzdaju,
obnovit će svoju snagu
kao što orlovi perje obnavljaju.
Trčat će i neće malaksati,
hodat će i neće posustati.
Pavlova molitva
15 Čuo sam za vašu vjeru u Gospodina Isusa i za vašu ljubav prema svim Božjim ljudima. 16 Od tada nisam prestao zahvaljivati Bogu za vas; stalno vas spominjem u svojim molitvama. 17 Molim da vam Bog i slavni Otac našega Gospodina Isusa Krista da duha mudrosti i spoznaje, da biste ga bolje upoznali. 18 Molim da se otvore duhovne oči vašeg srca, da upoznate nadu koju vam je Bog dao kad vas je pozvao. Tada ćete vidjeti koliko je bogato veličanstveno nasljedstvo, koje je Bog dao svojim svetima, 19 i znat ćete kako je neusporedivo velika njegova snaga u nama vjernicima. 20 On je tu svoju silnu snagu pokazao u Kristu kad ga je podigao iz mrtvih i postavio sebi s desne strane u Nebeskom kraljevstvu. 21 Bog je postavio Krista iznad svih vladara, autoriteta, moći, vlasti i iznad svih vlastodržaca, ne samo u ovom vremenu nego i u vremenu koje će doći. 22 Sve je podredio Kristovoj vlasti i učinio ga glavom Crkve. 23 A Crkva je Kristovo tijelo—ispunjena Kristom koji ispunja sve u svemu.
Isus počinje djelovati u Galileji
(Mt 4,12-17; Lk 4,14-15)
14 Nakon što je Ivan odveden u zatvor, Isus je došao u Galileju i počeo propovijedati Božju Radosnu vijest. 15 Govorio je: »Došlo je vrijeme, Božje je kraljevstvo blizu. Obratite se! Vjerujte u Radosnu vijest!«
Isus poziva prve učenike
(Mt 4,18-22; Lk 5,1-11)
16 Dok je prolazio obalom Galilejskoga jezera, vidio je Šimuna[a] i njegovog brata Andriju kako bacaju mreže u jezero jer su bili ribari. 17 Isus im je rekao: »Dođite i slijedite me! Učinit ću vas ribarima ljudi.« 18 Odmah su ostavili mreže i krenuli za njim.
19 Malo dalje, Isus je ugledao Jakova, Zebedejevog sina, i njegovog brata Ivana. Bili su u svojoj lađici i krpali mreže. Isus ih je pozvao, 20 a oni su ostavili svoga oca Zebedeja i njegove radnike te krenuli za njim.
Isus oslobađa opsjednutog
(Lk 4,31-37)
21 Isus i učenici stigli su u Kafarnaum. Na šabat je Isus ušao u sinagogu[b] i počeo poučavati. 22 Svi su bili zadivljeni njegovim učenjem jer ih je poučavao kao onaj koji ima vlast, a ne kao učitelji Zakona[c]. 23 A u sinagogi se našao čovjek u kojem je bio zao duh pa je povikao: 24 »Što želiš od nas, Isuse iz Nazareta? Jesi li nas došao uništiti? Ja znam tko si ti: Svetac Božji!«
25 A Isus mu je zapovjedio: »Ušuti i izađi iz njega!« 26 Na to je zli duh silovito potresao čovjeka i izašao iz njega uz glasan krik.
27 Ljudi su bili zadivljeni pa su jedni druge zapitkivali: »Što je ovo? Kakvo je to novo učenje s takvim autoritetom? Zapovijeda čak i zlim duhovima, a oni ga slušaju.« 28 Tako se vijest o Isusu brzo proširila po cijelome galilejskom kraju.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International