Book of Common Prayer
Čežnja za Bogom
Davidova pjesma, napisana kada je bio u judejskoj pustinji.
1 Bože, ti si Bog moj,
tebe tražim.
Za tobom čeznem,
čitavim bićem za tobom žudim,
u zemlji suhoj, iscrpljenoj i bezvodnoj.
2 U Hramu[a] sam tebe vidio,
tvoju snagu i slavu promatrao.
3 Da, tvoja je ljubav bolja od života,
moje će te usne slaviti.
4 Blagoslivljat ću te dok sam živ,
dizat ću ruke u molitvi, tvoje ime prizivati.
5 Duša mi je sita k'o od jela najboljega,
radosno te hvalim svojim usnama.
6 Na tebe mislim na svom ležaju,
o tebi razmišljam u noćnim satima.
7 Jer, ti si onaj koji mi pomaže,
kličem pod tvojim krilima.
8 Duša mi se k tebi privija,
tvoja me snažna ruka pridržava.
9 A oni koji mi žele uzeti život,
otići će duboko u podzemlje.
10 Maču će biti predani,
plijen šakala će postati.
11 A kralj će se radovati
zbog Božjih djela.
Ponosit će se svi koji se u Boga pouzdaju[b],
a usta lažljivaca bit će začepljena.
Čitav svijet neka slavi Boga!
Hvalospjev.
1 Pjevajte BOGU novu pjesmu
jer čudesna je djela učinio!
Njegova silna i sveta desnica[a]
pobjedu mu je donijela.
2 BOG je svoje spasenje obznanio,
svoju je pravednost narodima otkrio.
3 Sjetio se svoje ljubavi i vjernosti
prema Izraelovom narodu.
Svi su krajevi zemlje vidjeli
kako nas je Bog spasio.
4 Svi na zemlji, radosno BOGU kličite!
Slavite ga radosnim pjesmama i povicima.
5 Slavite BOGA lirama!
Da, lirama mu svirajte.
6 Pušite u trube i rogove.
Pred BOGOM, našim Kraljem, radosno kličite!
7 Neka huči more i sve što ga nastanjuje,
svijet i svi koji u njemu žive!
8 Rijeke, rukama plješćite,
planine, složno kličite,
9 pred BOGOM koji dolazi
zemljom vladati.
Svijetom će vladati pravedno
i narodima suditi pošteno.
Zahvala za Božju dobrotu i ljubav
1 Slavi BOGA, dušo moja,
i sve što je u meni, sveto ime njegovo.
2 Slavi BOGA, dušo moja,
i ne zaboravi sva dobročinstva njegova.
3 On ti grijehe oprašta,
od bolesti te ozdravlja.
4 On ti od propasti čuva život,
iskazuje ti ljubav i milost.
5 On ti život ispunjava dobrima,
mladost ti kao orlu obnavlja.
6 BOG čini što je pravedno
i potlačenima donosi pravdu.
7 Svoje planove objavio je Mojsiju,
svoja djela izraelskom narodu.
8 BOG je suosjećajan i milostiv,
ne ljuti se lako i pun je ljubavi.
9 On neće stalno optuživati,
niti se zauvijek ljutiti.
10 Ne postupa s nama po našim grijesima
niti nam uzvraća po našoj krivnji.
11 Koliko je nebo visoko nad zemljom,
toliko on voli one koji ga poštuju.
12 Koliko je istok daleko od zapada,
toliko od nas naše grijehe udaljava.
13 Kao što se otac sažali na djecu,
tako se BOG sažali na one koji ga poštuju.
14 On zna kako smo stvoreni,
sjeća se da smo prah.
15 Čovjekov život je kao trava:
procvate kao poljski cvijet,
16 a onda puhne vjetar i on nestane,
ni njegovo mjesto ne pamti ga više.
17 Ali BOŽJA ljubav je vječna
prema onima koji ga poštuju.
Dobar je prema njihovim potomcima,
18 prema onima koji se drže njegovog saveza
i koji čuvaju njegove zapovijedi.
19 BOG je svoje prijestolje postavio na nebesima
i on kraljuje nad svima.
20 Slavite BOGA, njegovi moćni anđeli,
koji činite što vam kaže
i pokoravate se njegovoj riječi.
21 Slavite BOGA, sve vojske njegove,
sluge koji njegovu volju izvršavate.
22 Slavite BOGA, sva djela njegova,
na svim mjestima gdje on vlada.
Slavi BOGA, dušo moja!
Božja poruka Babilonu
47 »Spusti se i sjedi u prašinu,
djevice, Babilonska kćeri[a]!
Sjedi na zemlju, bez prijestolja,
Kaldejska kćeri[b]!
Više nećeš biti nježna i krhka.
2 Pripremi žrvnje i melji brašno.
Skini veo, podigni skute,
obnaži noge, pregazi Eufrat i Tigris.
3 Muškarci će te vidjeti golu i napastovati,
a ja ću se osvetiti, nikog neću poštedjeti.«
4 Tako kaže naš zaštitnik.
Ime mu je BOG Svevladar.
On je Izraelova Svetinja.
5 Babilonska kćeri,
sjedi u tišini, idi u tamu;
jer više te neće zvati
kraljicom nad kraljevstvima.
6 Bio sam ljut na svoj narod
i oskvrnuo sam svoj posjed.
Predao sam ih u tvoje ruke,
a ti im se nisi smilovala.
I starcima si stavljala težak jaram.
7 Govorila si da ćeš zauvijek
ostati vječna kraljica.
Ali nisi na ovo pomislila,
ni sanjala nisi što se može dogoditi.
8 Stoga, slušaj sada,
ti, koja si voljela uživati!
Uljuljkana u sigurnosti misliš:
»Ja, i nitko više.
Nikad neću postati udovica,
niti iskusiti gubitak djece.«
9 U trenu, u jednom danu,
i jedno i drugo će te stići:
udovištvo i gubitak djece.
To će te snaći uprkos moćnim čaranjima
i mnoštvu tvojih vradžbina.
10 Uzdala si se u svoje zlo
i govorila: »Nitko me ne vidi.«
Zavode te tvoja mudrost i znanje
kada misliš: »Ja, i nitko više.«
11 Snaći će te nesreća,
a ti je nećeš znati odagnati.
Teška nedaća obrušit će se na tebe,
a ti je nećeš moći odvratiti.
Snaći će te iznenadna propast,
nećeš je predvidjeti.
12 Samo se i dalje drži
svojih čaranja i vradžbina,
kojima se baviš od mladosti.
Možda ćeš uspjeti,
možda ćeš nekog prepasti.
13 Iscrpili su te svi savjeti koje si dobila.
Neka ustanu sada i neka te spase
tvoji zvjezdoznanci,
oni koji zure u zvijezde
i svakog mjeseca predskazuju
što će te snaći.
14 Oni su kao strnjika u vatri koja plamti;
ni sebe ne mogu spasiti
iz plamenog zagrljaja.
Nije to žeravica da se čovjek ogrije,
ni vatrica pokraj koje se sjedi.
15 Takvi su ljudi s kojima si od mladosti
surađivala i sklapala poslove.
Svaki se i dalje drži svoje zablude
i nijedan te ne može spasiti.
Približite se Bogu!
19 Stoga, braćo i sestre, možemo slobodno ući u Svetinju nad svetinjama po Isusovoj krvi, 20 novim i živim putem koji nam je on otvorio kroz zastor, to jest kroz svoje tijelo. 21 Imamo vrhovnog svećenika koji upravlja Božjom kućom. 22 Dakle, pristupimo Bogu iskrenog srca i čvrste vjere, jer su nam srca očišćena od krivnje, a tijelo oprano čistom vodom. 23 Držimo se čvrsto nade koju ispovijedamo, jer se u Boga, koji nam je dao obećanje, možemo pouzdati.
Hrabrite jedni druge!
24 Pazimo jedni na druge, da se potičemo na ljubav i dobra djela. 25 Ne propuštajmo dolaziti na zajedničke sastanke, kao što neki običavaju činiti, već ohrabrujmo jedni druge. Ovo činite sve više kako vidite da se približava Gospodinov dan[a].
Ne odbacujte Božjeg Sina!
26 Ako namjerno nastavljamo griješiti nakon što smo spoznali istinu, tada nam ne preostaje više žrtva za grijeh.[b] 27 Ostaje nam samo da sa strahom očekujemo sud i razbuktalu vatru koja će proždrijeti one koji se suprotstavljaju Bogu. 28 Tko je prekršio Mojsijev zakon, bio je pogubljen bez milosti, a osuda se temeljila na iskazu dvojice ili trojice svjedoka. 29 Koliko će strožu kaznu zaslužiti onaj tko je odbacio Božjeg Sina, tko je smatrao bezvrijednom krv Novog saveza što ga je posvetila i tko je uvrijedio Duha milosti! 30 Jer, poznajemo onoga koji je rekao: »Osveta je moja, ja ću im uzvratiti.«[c] I opet: »Gospodin će suditi svome narodu.«[d] 31 Strašno je pasti u ruke živoga Boga.
2 U Jeruzalemu se uz Ovčja vrata nalazi ribnjak. Na aramejskom se zove »Bethesda«, a ima pet natkrivenih trijemova. 3 Ispod njih je ležalo mnogo bolesnika, slijepaca, invalida i nepokretnih.[a] 4 [b] 5 Ondje je bio i čovjek koji je bolovao već trideset i osam godina. 6 Isus ga je vidio kako leži i znao je da već dugo boluje. Upitao ga je: »Želiš li ozdraviti?«
7 Bolesnik mu je odgovorio: »Gospodine, nema nikoga tko bi mi pomogao da uđem u ribnjak kad se uzburka voda. Kad krenem prema vodi, uvijek netko drugi uđe u nju prije mene.«
8 »Ustani«, na to će mu Isus, »uzmi svoj ležaj i hodaj!« 9 Čovjek je odmah ozdravio, uzeo svoj ležaj i počeo hodati.
10 Bio je šabat, dan odmora, pa su Židovi počeli govoriti čovjeku kojega je Isus ozdravio: »Danas je šabat. To što nosiš ležaj na šabat protivi se našem Zakonu!«
11 On im je odvratio: »Čovjek, koji me ozdravio, rekao mi je: ‘Uzmi svoj ležaj i hodaj.’«
12 Na to su ga upitali: »Koji ti je čovjek rekao da uzmeš svoj ležaj i hodaš?«
13 No on nije znao tko je bio čovjek koji ga je ozdravio. Na tom je mjestu bila velika gužva i Isus se neopaženo udaljio.
14 Kasnije ga je Isus pronašao u Hramu i rekao mu: »Vidiš, sada si zdrav. Ne griješi više, da ti se ne dogodi nešto gore!«
15 Čovjek je otišao i rekao Židovima da je Isus taj koji ga je iscijelio.
16 A Židovi su počeli progoniti Isusa jer je sve to činio na šabat. 17 Isus im je odgovorio: »Moj Otac nikada ne prestaje raditi. Tako i ja radim.«
18 Te su riječi bile povod Židovima da još više nastoje ubiti Isusa. Jer, ne samo što je kršio zakon o šabatu nego je Boga nazivao svojim Ocem. Izjednačio je sebe s Bogom.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International