Book of Common Prayer
Cijeli svemir slavi Boga
1 Slavite BOGA!
Hvalite BOGA s nebesa,
slavite ga u visinama!
2 Hvalite ga, svi njegovi anđeli,
slavite ga, sve njegove vojske[a]!
3 Neka ga hvale sunce i mjesec,
slavite ga, sve zvijezde blistave!
4 Hvalite ga, najviša neba,
i vode nad nebesima!
5 Neka svi slave BOŽJE ime,
jer stvoreni su na njegovu zapovijed.
6 Sve je stvorio da traje zauvijek,
postavio zakone koji neće proći.
7 Sve na zemlji, neka slavi BOGA,
vi morske nemani i dubine!
8 Vatra i tuča, snijeg i magla,
olujni vjetar što mu riječ izvršava!
9 Planine i sva brda,
voćnjaci i svi cedrovi!
10 Divlje zvijeri i sva stoka,
bića što pužu i ptice što lete!
11 Kraljevi zemalja i svi narodi,
poglavari i vladari na zemlji!
12 Mladići i djevojke,
odrasli i djeca!
13 Neka svi slave BOŽJE ime,
jer samo je njegovo ime uzvišeno.
Slava mu je iznad zemlje i neba.
14 Svoj narod učinio je snažnim.
Slavite ga, svi njegovi vjernici,
narode Izraela, njemu tako drag!
Slavite BOGA!
Himna slavljenja
1 Slavite BOGA!
Pjevajte BOGU novu pjesmu,
slavite ga na skupu vjernika.
2 Neka se Izrael veseli svom Stvoritelju,
narod Siona raduje svom Kralju.
3 Neka mu ime slave uz pjesmu i ples,
uz ritam tamburina i glazbu harfe.
4 Jer, BOG je sretan sa svojim narodom,
spasio je svoje ponizne ljude.
5 Neka se njegovi vjerni toj časti raduju,
neka radosno kliču, čak i dok spavaju.
6 Neka uzvikuju: »Slava Bogu«,
s oštrim mačem u rukama.
7 Neka se osvete drugim narodima,
neka izvrše kaznu nad njima!
8 Kraljeve će im lancima vezati,
vođe naroda željezom okovati.
9 Kaznit će ih kako je zapovjeđeno.
Ta čast pripada svim vjernima.
Slavite BOGA!
Slavite Boga
1 Slavite BOGA!
Slavite Boga u njegovom Hramu,
hvalite ga na nebesima,
gdje mu je moćna utvrda.
2 Slavite ga za silna djela,
hvalite zbog njegovog veličanstva.
3 Slavite ga zvucima trube i roga,
hvalite glazbom harfe i lire!
4 Slavite ga tamburinima i plesom,
žičanim glazbalima i frulama!
5 Činelama ga slavite,
glasno njima udarajte!
6 Neka sve što diše slavi BOGA!
Slavite BOGA!
Pjesma sjećanja na izlazak iz Egipta
1 Izraelski narod izašao je iz Egipta.
Jakovljevi potomci napustili su tuđinu.
2 Juda je postala dom
Božjega svetog naroda,
a Izrael njihovo kraljevstvo.
3 Crveno more pred njima se povuklo,
a Jordan zastao i potekao unatrag.
4 Planine su skakale kao ovnovi,
a brda skakutala kao janjci.
5 O more, zašto si se povuklo?
Jordane, zašto si unatrag potekao?
6 Planine, zašto ste skakale kao ovnovi?
Brda, zašto ste skakutala kao janjci?
7 Zemlja se tresla pred Gospodarom,
pred licem Boga Jakovljevog.
8 On čini da voda iz stijene izvire,
da izvor vode iz kamena poteče.
Jedini pravi Bog
1 Tebi, BOŽE, pripada slava,
tebi, a ne nama.
Zbog tvoje vjernosti i odanosti,
slava i čast tvome imenu!
2 Zašto bi se narodi pitali
gdje je naš Bog?
3 Naš Bog je na nebesima
i čini sve što poželi.
4 Njihovi bogovi samo su kipovi,
načinjeni od srebra i zlata.
5 Imaju usta, ali ne govore,
očima svojim ne vide.
6 Imaju uši, ali ne čuju,
a nosevima ne njuše.
7 Imaju ruke, no bez osjeta,
i noge kojima ne hodaju.
Glas iz grla ne puštaju.
8 Nalik njima će postati
oni koji ih izrađuju i štuju.
9 Narode Izraela, vjeruj BOGU,
on je tvoja pomoć i zaštita.
10 Aronovci, vjerujte BOGU,
on vam je pomoć i zaštita.
11 Svi vjernici, vjerujte BOGU,
on je vaša pomoć i zaštita.
12 BOG na nas misli
i nas će blagosloviti.
Blagoslovit će narod Izraela,
blagoslovit će obitelj Arona.
13 Blagoslovit će one koji štuju BOGA,
ljude male i velike.
14 Neka BOG da još i više
vama i vašoj djeci.
15 Neka vas blagoslovi BOG,
koji je stvorio nebo i zemlju.
16 Nebesa pripadaju BOGU,
no zemlja je za ljude.
17 Njega ne slave mrtvi,
u grobu BOGA ne veličaju.
18 No mi slavimo BOGA,
sada i zauvijek.
Slava BOGU!
14 Ovako kaže BOG,
vaš otkupitelj, Izraelova Svetinja:
»Radi vas ću poslati vojske u Babilon
i slomiti sve zatvorske rešetke.
Klicanje Babilonaca pretvorit će se u jauke.
15 Ja sam BOG, vaša Svetinja,
Izraelov Stvoritelj, vaš kralj.«
Bog će ponovo spasiti svoj narod
16 BOG je napravio put kroz more,
stazu među moćnim vodama.
Ovako govori BOG:
17 »Namamio sam kola i konjanike,
vojsku i silne ratnike.
Pali su i više nisu ustali,
ugašeni kao kad se ugasi plamen.
18 Zaboravite što je bilo prije,
ne razmišljajte o prošlosti.
19 Evo, činim nešto novo;
već se pojavljuje, zar ne primjećujete?
Postavljam put u pustinji
i rijeke u pustoši.
20 Šakali, nojevi i zvijeri ukazat će mi čast
kada stvorim vodu u pustinji
i rijeke u pustoši
da napojim svoj izabrani narod:
21 narod koji sam sazdao za sebe,
da objavljuje moju slavu.
22 Potomci Jakova, vi me niste prizivali;
Izraele, kao da sam ti dosadio.
23 Nisi mi donosio ovce za paljenice,
nisi mi ukazivao čast žrtvama.
Nisam te silio da mi daješ žitne žrtve,
niti te gnjavio da mi prinosiš tamjan.
24 Nisi trošio novac
da mi kupuješ mirisni šaš
ni da mi ponudiš loj svojih žrtava.
Nego si me opterećivao svojim grijesima
i dodijavao mi svojim zlodjelima.
25 A ja sam Bog koji radi sebe
briše tvoje prijestupe
i zaboravlja tvoje grijehe.
26 Podsjeti me na prošlost,
raspravimo spor zajedno.
Govori i dokaži da si nedužan.
27 Tvoj je prvi predak sagriješio,
tvoji zastupnici pobunili su se protiv mene.
28 Zato sam izvrgnuo sramoti
službenike Svetišta.
Jakova sam odredio za potpuno uništenje,
a Izrael će biti izvrgnut ruglu.«
Gospodar je jedini Bog
44 »Jakove, ti si moj sluga,
Izraele, tebe sam izabrao.
Poslušajte me!
2 Ovako kaže BOG, koji te stvorio,
oblikovao u majčinoj utrobi,
i koji će ti pomoći:
Ne boj se, Jakove, moj slugo.
Ješurune[a], tebe sam izabrao.
3 Izlit ću vodu na žednu zemlju
i potoke na isušeno tlo.
Na potomstvo ću izliti svoj Duh
i svoj blagoslov na tvoje potomke.
4 Nicat će kao trava na livadi,
kao topole pokraj tekućih voda.
5 Jedan će reći: ‘Ja sam BOŽJI’,
drugi će se zvati Jakovljevim imenom,
treći će napisati da mu je ime: ‘BOŽJA ruka’,
a četvrti će uzeti ime ‘Izrael’.«
17 Bog je želio nasljednicima obećanja jasno pokazati nepromjenjivost svoje namjere. Zato je prisegom zajamčio ispunjenje obećanja. 18 Bog je dao i obećanje i prisegu. To dvoje ne može se mijenjati i Bog ne može lagati. Stoga, mi, koji u Bogu nalazimo sigurnost, imamo veliko ohrabrenje da se čvrsto držimo nade koju nam daje Bog. 19 Ta je nada sidro našoj duši jer je čvrsta i pouzdana. Ona prodire iza zastora, u Svetinju nad svetinjama. 20 Onamo je, kao naš prethodnik, ušao Isus. On je postao vrhovni svećenik poput Melkisedeka.
Svećenik Melkisedek
7 Melkisedek je bio kralj Salema i svećenik Svevišnjega Boga. On je izašao pred Abrahama kad se ovaj vraćao nakon pobjede nad kraljevima i blagoslovio ga, 2 a Abraham mu je dao desetinu svega što je imao. Melkisedek u prijevodu prije svega znači »kralj pravde«, a potom i »kralj Salema«, što znači »kralj mira«. 3 Nitko ne zna tko su bili Melkisedekovi roditelji. Nitko ne zna njegovo obiteljsko stablo. Nitko ne zna kad je rođen i kad je umro. Melkisedek je poput Božjega Sina i ostaje zauvijek svećenik.
4 Pogledajte, dakle, veličinu ovog čovjeka kojemu je čak i Abraham, otac naroda, dao desetinu plijena. 5 Levijevim potomcima, koji postaju svećenici, Mojsijev zakon naređuje da ubiru desetinu od naroda. Oni je ubiru od svojih sunarodnjaka iako su i oni Abrahamovi potomci. 6 Melkisedek nije bio iz Levijevog plemena, ali je uzeo desetinu od Abrahama i blagoslovio ga; njega kojemu je sâm Bog dao obećanja. 7 A nema sumnje da važnija osoba uvijek blagoslivlja onu manje važnu. 8 U jednom slučaju desetinu ubiru svećenici koji su smrtni. U drugom slučaju pak desetinu ubire onaj za kojeg Sveto pismo svjedoči da je vječno živ. 9 Moglo bi se čak reći da je Levi, koji ubire desetinu, zapravo po Abrahamu dao desetinu Melkisedeku. 10 Levi tada još nije bio rođen, ali je postojao u tijelu svog pretka Abrahama kada ga je susreo Melkisedek.
27 Uto su se njegovi učenici vratili iz grada i jako se iznenadili kad su vidjeli da Isus razgovara sa ženom. No ni jedan od njih ga nije upitao: »Što hoćeš od nje?« ili »Zašto razgovaraš s njom?«
28 Žena je ostavila svoj vrč za vodu, vratila se u grad i rekla svojim sugrađanima: 29 »Neki mi je čovjek ispričao sve što sam činila! Dođite ga vidjeti! Možda je on Krist?« 30 Ljudi su se uputili iz grada i krenuli vidjeti Isusa.
31 Za to vrijeme učenici su molili Isusa: »Učitelju, pojedi nešto!«
32 On im je odgovorio: »Ja imam hranu o kojoj vi ništa ne znate.«
33 Učenici su počeli ispitivati jedan drugoga: »Zar mu je tko donio nešto za jelo?«
34 A Isus im je rekao: »Moja je hrana činiti volju Onoga koji me je poslao i izvršiti zadatak koji mi je povjerio. 35 Kad sijete, govorite: ‘Još četiri mjeseca i evo žetve.’ A ja vam kažem: otvorite oči i pogledajte polja! Već su zrela za žetvu. 36 Žetelac dobiva plaću i sakuplja urod za vječni život. Tako će se moći radovati zajedno i sijač i žetelac. 37 Ona poslovica: ‘Jedan sije, drugi žanje’, doista je istinita. 38 I ja vas šaljem da žanjete ono oko čega se niste znojili. Drugi jesu, a dobit od njihovog truda bit će vaša.«
39 Mnogi su Samarijanci iz toga grada povjerovali u Isusa zbog ženinih riječi: »Ispričao mi je sve što sam činila.« 40 Kad su Samarijanci došli k Isusu, tražili su od njega da ostane s njima. I ostao je dva dana. 41 Još ih je mnogo povjerovalo zbog onoga što je govorio.
42 Rekli su ženi: »Više ne vjerujemo samo zbog tvojih riječi. Čuli smo i sami, i sada znamo da je ovaj čovjek stvarno Spasitelj svijeta.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International