Book of Common Prayer
Molitva pouzdanja
Davidov »miktam«[a].
1 Čuvaj me, Bože,
uz tebe sam siguran.
2 Rekao sam BOGU: »Ti si moj Gospodar
i sve moje dobro od tebe dolazi.«
3 A ti si rekao da cijeniš bogove ove zemlje,
čak da im se raduješ.[b]
4 Mnoge nevolje pratit će one
koji štuju druge bogove.
Ja neću za njih krv žrtava izlijevati,[c]
njihove idole neću slaviti.
5 BOŽE, daješ mi sve što trebam.
Moj udio je siguran.
6 Moj dio zemlje je divan,
krasno je nasljedstvo moje.
7 Slavim BOGA jer me dobro vodi,
noću moju savjest usmjerava.
8 BOG mi je uvijek u mislima,
pored mene je, neću posrnuti.
9 Zato sam sretan i pun radosti.
Moj život je siguran.
10 Jer, nećeš me ostaviti u mračnom grobu[d],
nećeš dati da tvoj vjernik istrune.
11 Pokazat ćeš mi put u život,
u tvojoj blizini radost je potpuna,
uz tebe slavlje nikada ne prestaje.
Molitva nevinog čovjeka
Davidova molitva.[e]
1 BOŽE, slušaj pravednu molbu,
obrati pažnju na moj plač,
čuj moju iskrenu molitvu.
2 Donesi dobru presudu o meni
jer tvoje oči vide što je pravedno.
3 Pretražio si moje srce,
u snu si me ispitao,
provjerio si i saznao
da ništa loše nisam rekao ni učinio.
4 Za razliku od drugih,
slijedio sam tvoje zapovijedi,
nisam postupao kao nasilnici.
5 Čvrstim sam koracima tvoj put slijedio
i s njega nikad nisam skrenuo.
6 Tebe zovem, Bože, jer ti odgovaraš.
Poslušaj me sad i čuj što govorim.
7 Pokaži mi svoju vjernu ljubav,
ti, spasitelju onih koji traže zaklon
od svojih neprijatelja.
8 Čuvaj me kao zjenicu oka!
U sjeni svojih krila sakrij me
9 od nasrtaja zlih ljudi,
od ubojitih neprijatelja
koji me okružuju.
10 Milost ne pokazuju,
i sobom se hvališu.
11 Ušli su mi u trag, opkoljen sam.
Sad će me na zemlju srušiti.
12 Kao mladi lavovi vrebaju iz zasjede.
Skrivaju se kao gladni lavovi,
spremni na plijen skočiti.
13 Ustani, BOŽE![f] Stani pred njih, pokori ih!
Svojim mačem izbavi me od zla.
14 Svojom snagom, BOŽE,
ukloni ih iz svijeta živih.
A miljenike svoje dobro nahrani,
daj obilje za njihovu djecu i unuke.
15 A ja, pravednik, gledat ću lice tvoje.
Kad se probudim, tvom liku se divim.
Molitva muke i pjesma slavljenja
Voditelju zbora. Po napjevu »Srna u zoru«. Davidova pjesma.
1 Bože moj, Bože moj,
zašto si me ostavio?
Predaleko si da bi me spasio,
predaleko da bi moje jecaje čuo.
2 Bože moj, zovem te danju,
ali ostajem bez odgovora.
Cijelu noć te zovem, bez odmora.
3 Svet si na svom prijestolju,
ti si onaj kojeg Izrael slavi.
4 Tebi su naši preci vjerovali.
U tebe su se uzdali i ti si ih spasio.
5 Zvali su te u pomoć i pomoć su dobili.
Tebi su vjerovali, nisu se razočarali.
6 No ja nisam više čovjek, nego crv.
Ljudima sam na prezir i porugu.
7 Rugaju mi se svi koji me vide,
plaze mi jezik[a] i glavom odmahuju.
8 Kažu: »Zovi BOGA u pomoć, možda te spasi.
Izbavit će te ako si mu drag.«
9 A ti si me izveo iz majčine utrobe,
na njenim prsima bio sam siguran.
10 Od svog rođenja na tebe se oslanjam,
od samog početka, ti si moj Bog.
11 Ne udaljavaj se od mene
jer nesreća je blizu,
a nitko u pomoć ne dolazi.
12 Okružili su me kao bijesni bikovi,
opkolili kao snažni bikovi iz Bašana[b].
13 Usta su na mene razjapili,
riču kao gladni lavovi.
14 Bez snage sam i hrabrosti,
kao voda prolivena na tlo.
Rasipaju mi se kosti,
kao vosak, srce se topi.
15 Usta[c] su mi suha kao osušena glina[d],
jezik mi se za nepce zalijepio.
Ostavio si me da umrem u prašini.
16 Zla rulja me opkolila,
kruže kao čopor pasa.
Zavezali su mi ruke i noge.[e]
17 Sama sam kost i koža,
a neprijatelji gledaju, zure u mene.
18 Za moju odjeću se kockaju,
uzimaju je i dijele među sobom.
19 Ali ti, BOŽE, ne ostavljaj me!
Snago moja, požuri i spasi me!
20 Zaštiti me od mača,
život mi spasi od divljih pasa.
21 Spasi me iz čeljusti lava,
zaštiti me[f] od rogova bivola.
22 O tebi ću svojima pričati,
slavit ću te kad se svi okupe.
23 Slavite BOGA, vi koji ga štujete!
Potomci Jakova, čast mu iskažite!
Narode Izraela, pred njim drhtite!
24 Jer, on ne prezire jadne ni njihovu patnju,
od njih glavu ne okreće,
čuje ih kad u pomoć zovu.
25 Zbog tebe pjevam hvalospjev na velikom skupu,
pred njima ću izvršiti sve što sam se zakleo.
26 Neka siromašni jedu koliko žele.[g]
Slavite, vi koji BOGA tražite!
Neka su vaša srca sretna zauvijek![h]
27 U svim krajevima zemlje,
BOGA će se sjetiti i njemu vratiti.
Svi će se narodi pred njim klanjati.
28 Jer, kraljevstvo pripada BOGU,
on vlada svim narodima.
29 Svi dobrostojeći na zemlji[i]
jest će pred njim u štovanju.
Poklonit će mu se i oni koji su umrli,
oni koji nisu preživjeli.
30 Naši potomci će mu služiti,
u budućim naraštajima o Bogu će se govoriti.
31 Svako pokoljenje pričat će svojoj djeci,
o djelima koja je učinio Bog.
Job odgovara Bildadu
9 Tada je Job odvratio:
2 »Da, znam da je tako.
Ali, kako da smrtnik bude u pravu pred Bogom?
3 Kada bih htio raspravljati s Bogom,
ne bih mu odgovorio ni na jedno pitanje od tisuću.
4 On je svemudar i svemoćan.
Tko mu se uspio oduprijeti?
5 On pomiče planine, a da one to ne znaju,
pa ih prevrće u svom gnjevu.
6 On pokreće zemlju s mjesta
i trese njezine temelje.
7 On može reći suncu da ne izađe,
on može zaključati zvijezde.
8 On jedini stvorio je nebesa
i gazi po morskim valovima.
9 On je stvorio Medvjeda i Oriona,
Vlašiće i južna zviježđa.
10 Da, on čini nezamisliva čuda,
čudesna djela koja se ne mogu izbrojati.
11 On kraj mene prolazi, a ja ga ne vidim;
tik je uz mene, ali ja ga ne opažam.
12 Ako nešto ugrabi, tko će ga spriječiti?
Tko ga smije pitati što radi?
13 Bog ne suspreže svoj gnjev,
čak su mu se i Rahabovi[a] sluge poklonili.
14 Kako onda ja da mu odgovorim?
Kako da nađem riječi protiv njega?
15 Iako sam nedužan, ne bih mu znao odgovoriti.
Svog suca mogao bih samo moliti za milost.
32 Bog nije čovjek kao ja,
da ga mogu pozvati na sud.
33 Nema nikoga tko bi posredovao
i presudio među nama,
34 tko bi odvratio od mene Božju kaznu,
da me njegova strahota više ne plaši.
35 Tada bih govorio bez straha od njega.
Ja nisam čovjek za kakvog me drže.
Petar u Kornelijevoj kući
34 Tada je Petar počeo govoriti: »Sada zaista razumijem da Bog ne pravi razliku među ljudima. 35 Vidim da iz svakog naroda prihvaća onoga koji ga štuje i čini što je pravedno. 36 To je poruka koju je Bog poslao izraelskom narodu, poruka Radosne vijesti o miru po Isusu Kristu, koji je Gospodar svim ljudima. 37 Znate za događaje koji su se zbili širom Judeje. Sve je počelo u Galileji, nakon što je Ivan propovijedao krštenje. 38 Čuli ste o Isusu iz Nazareta kojeg je Bog ispunio[a] Svetim Duhom i silom. Isus je išao uokolo čineći dobro i ozdravljajući sve koje je đavao držao potlačene, a Bog je bio s njim. 39 Mi smo vidjeli sve što je učinio u Judeji i u Jeruzalemu, a oni su ga ubili pribivši ga na križ. 40 Ali Bog ga je trećeg dana podigao iz mrtvih i učinio da se ukaže ljudima. 41 Nisu ga vidjeli svi, nego samo svjedoci koje je Bog još prije bio odabrao. Mi smo ti koje je odabrao, mi smo jeli i pili s njim nakon njegovog uskrsnuća. 42 A on nam je zapovjedio da propovijedamo i svjedočimo da je on taj kojeg je Bog odredio da sudi živima i mrtvima. 43 Svi proroci govore o njemu i o tome da svatko tko u njega vjeruje, prima oproštenje grijeha po njegovom imenu.«
Sveti Duh silazi na nežidove
44 Dok je Petar još govorio te riječi, Sveti Duh spustio se na sve koji su slušali poruku. 45 Vjernici Židovi, koji su došli s Petrom, ostali su zapanjeni kad su vidjeli da je Bog dao dar Svetog Duha i onima koji nisu Židovi. 46 Sad su, naime, i njih čuli kako govore drugim jezicima i veličaju Boga. Tada je Petar rekao: 47 »Ovi su ljudi primili Svetog Duha isto kao i mi. Može li im itko uskratiti da se krste u vodi?« 48 I naredio im je da se krste u ime Isusa Krista. Oni su ga tada zamolili da ostane s njima još nekoliko dana.
Sveti Duh
37 Posljednjeg i najvažnijeg dana blagdana Isus je stajao i vikao: »Tko je žedan, neka dođe k meni i pije. 38 Kao što kaže Sveto pismo, iz nutrine onoga tko povjeruje u mene poteći će rijeke žive vode.« 39 Isus je govorio o Duhu kojeg će primiti oni koji u njega povjeruju. Tada još nisu primili Duha jer Isus još nije bio proslavljen.
Isusovo porijeklo
40 Kad su neki iz mnoštva to čuli, počeli su govoriti: »Ovaj je čovjek stvarno Prorok[a].«
41 »On je Krist«, rekli su drugi.
A neki su, pak, govorili: »Ta Krist neće doći iz Galileje! 42 Ne govori li Sveto pismo da Krist treba biti Davidov potomak i da treba doći iz Betlehema, grada u kojem je živio David?« 43 Imali su različita mišljenja o Isusu. 44 Neki su ga htjeli uhititi, ali nitko nije pokušao.
Židovski vođe ne vjeruju
45 Hramski su se stražari vratili vodećim svećenicima i farizejima. »Zašto ga niste doveli?« upitali su ih ovi.
46 »Nitko nikada nije govorio poput njega«, odgovorili su stražari.
47 Na to su farizeji odvratili: »Dakle, i vas je uspio obmanuti! 48 Je li tko od vođa ili farizeja povjerovao u njega? 49 Ovi ljudi vani ne poznaju Zakon—prokleti su!«
50 No bio je tu još jedan farizej, Nikodem, koji je ranije posjetio Isusa.[b] On im je rekao: 51 »Prema našem Zakonu ne možemo osuditi nekoga dok ga prvo ne saslušamo i ne utvrdimo što je učinio.«
52 »Ti, čini se, također dolaziš iz Galileje!« odvratili su mu. »Pozornije pročitaj Sveto pismo! Vidjet ćeš da nikakav prorok[c] ne dolazi iz Galileje.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International