Book of Common Prayer
Molitva za poniznost
Davidova pjesma pri usponu u Hram.
1 O BOŽE, ne gledam druge s visoka,
ne mislim da sam bolji od njih.
Ne bavim se velikim stvarima,
ne zadajem si nemoguće ciljeve.
2 Smirio sam i stišao svoju dušu,
kao dijete nakon dojenja na majčinim prsima,
kao zadovoljno dijete na mojim rukama.[a]
3 Izraele, svu nadu položi u BOGA,
od sada pa do vječnosti.
U slavu Hrama
Pjesma hodočasnika pri usponu u Hram.
1 O BOŽE, sjeti se
što je sve David izdržao.
2 Tebi, BOŽE, dao je zakletvu,
zavjetovao se silnom Bogu Jakovljevom:
3 »Neću ući u svoju kuću,
niti leći u svoju postelju.
4 San na oči neću pustiti,
ni očne kapke sklopiti
5 dok ne nađem mjesto za BOGA,
gdje će stanovati silni Bog Jakovljev.«
6 U Efrati[b] smo saznali za Kovčeg saveza,
pronašli smo ga u Kirjat Jearimu[c].
7 Hajdemo sad u Božji dom,
da se pred njegovim prijestoljem poklonimo.
8 Ustani, BOŽE![d] Idi u svoje prebivalište,
s Kovčegom što tvoju moć pokazuje.
9 Neka su tvoji svećenici pravdom odjeveni,
a tvoji vjernici neka kliču od radosti.
10 Zbog svoga sluge Davida,
ne odbij svog pomazanika[e].
11 BOG se zakleo Davidu
i od toga neće odstupiti:
»Tvoji će potomci
na prijestolju biti dovijeka.
12 Ako budu vjerni mom Savezu i zakonima,
i njihovi će sinovi zauvijek kraljevati.«
13 BOG je odabrao Sion
kao mjesto za svoj dom.
14 Rekao je: »Ovdje ću se naseliti,
ovdje želim zauvijek stanovati.
15 Grad ću blagosloviti obiljem
i nahraniti siromašne.
16 Svećenike ću odjenuti spasenjem,
a vjernici će klicati od radosti.
17 Ovdje će vladati Davidova obitelj[f]
i nikad se neće ugasiti loza[g]
moga odabranog kralja.
18 Posramit ću njegove neprijatelje,
a na glavi će mu sjajiti kruna.«
Živjeti zajedno u miru
Davidova pjesma pri usponu u Hram.
1 O, kako je dobro i ugodno
kada braća i sestre žive zajedno!
2 Kao mirisno ulje izliveno na Aronovu[h] glavu,
što klizi niz njegovu bradu,
niz rubove njegove odore.
3 Kao blaga kiša s Hermona
što rosi na brda Siona.
Tu BOG daje svoj blagoslov,
a to je vječni život.
Poziv na noćno slavljenje
Pjesma hodočasnika pri usponu u Hram.
1 Slavite BOGA, svi BOŽJI sluge,
što mu noću u Hramu služite!
2 Svoje ruke prema svetištu pružite
i BOGA blagoslivljajte!
3 Sa Siona vas BOG blagoslovio
koji je nebo i zemlju stvorio.
Himna slavljenja
1 Slavite BOGA!
Slava BOŽJEM imenu!
Slavite ga, BOŽJI sluge
2 što u BOŽJEM Hramu služite,
u dvorima Hrama našeg Boga.
3 Hvalite BOGA jer dobar je,
slavite mu ime jer ono uveseljuje.
4 Jer, BOG je izabrao Jakova,
sebi je uzeo narod Izraela.
5 Znam da velik je BOG,
naš Gospodar je veći od svih bogova.
6 BOG čini što želi na nebu i na zemlji,
na morskoj pučini i u dubinama.
7 Podiže oblake s krajeva zemlje,
stvara munje, šalje kišu,
iz spremišta izvodi vjetrove.
8 On je pobio prvorođence u Egiptu,
sve prvorođene ljude i stoku.
9 On je u Egiptu činio čudesa
da kazni faraona i njegove sluge.
10 Pobijedio je mnoge narode
i pobio moćne kraljeve:
11 Sihona, kralja Amorejaca,
i Oga, kralja Bašana.
Pokorio je sva kraljevstva Kanaana.
12 Osvojenu zemlju dao je Izraelu,
u nasljedstvo izraelskom narodu.
13 BOŽE, tvoje ime traje zauvijek,
sjećanje na tebe seže kroz vjekove.
14 Jer, BOG brani svoj narod,
naklonjen je svojim slugama.
15 Bogovi drugih naroda
samo su srebro i zlato,
obično djelo ljudskih ruku.
16 Usta imaju, ali ne govore,
oči imaju, ali ne vide,
17 uši imaju, ali ne čuju,
usta imaju, ali ne dišu.
18 Nalik njima postat će
svi koji ih izrađuju i štuju.
19 Slavi BOGA, narode izraelski!
Slavite ga, vi BOŽJI svećenici!
20 Slavite BOGA, svi Leviti[i]!
Slavite BOGA, svi koji ga štujete!
21 Neka se BOG slavi i hvali
na Sionu, usred Jeruzalema.
Slavite BOGA!
Job i njegova obitelj
1 U zemlji Us živio je čovjek po imenu Job. Bio je besprijekoran i pošten. Poštovao je Boga i klonio se zla. 2 Imao je sedmoricu sinova i tri kćeri. 3 Posjedovao je sedam tisuća ovaca, tri tisuće deva, tisuću volova, pet stotina magarica i mnogo slugu. Od svih ljudi na istoku, on je bio najbogatiji.
4 Njegovi su sinovi imali običaj naizmjenično priređivati gozbe, svaki u svojoj kući, a pozivali su i svoje tri sestre, da s njima jedu i piju. 5 Nakon tih gozbi, Job bi poslao po svoju djecu i za njih izvršio obred očišćenja. Ustajao bi rano ujutro i za svakog prinosio žrtve paljenice. Mislio je: »Možda su moji sinovi sagriješili i u svome srcu prokleli Boga.« Job je uvijek tako činio.
Napadač pred Bogom
6 Jednog su dana nebeska bića došla pred BOGA, a s njima i Napadač[a].
7 »Gdje si bio?« upitao je BOG Napadača.
»Lutao sam Zemljom«, odgovorio mu je Napadač. »Obišao sam je uzduž i poprijeko.«
8 »Jesi li primijetio mog slugu Joba?« upitao ga je BOG. »Nitko na Zemlji nije mu ravan. Besprijekoran je i pošten. Poštuje Boga i kloni se zla.«
9 »Zar Job poštuje Boga bez razloga?« odvratio je Napadač BOGU. 10 »Nisi li uvijek štitio njega, njegove ukućane i sve što je njegovo? Blagoslovio si sve što radi pa mu se i stoka razmnožila po zemlji. 11 No, ako odlučiš uništiti sve što ima, proklet će te u lice.«
12 »Pa, dobro«, rekao je BOG Napadaču. »Sve što ima u tvojoj je vlasti. No njemu nemoj nauditi.«
Nato je Napadač otišao od BOGA.
Job gubi sve
13 Jednoga su dana Jobovi sinovi i kćeri jeli i pili vino u kući najstarijeg brata. 14 Jobu je došao glasnik i rekao: »Dok su volovi orali, a magarice pasle pored njih, 15 zgrabili su ih Sabejci i oteli. Sluge su poubijali mačevima, jedino sam ja pobjegao da ti to javim!«
16 Dok je prvi glasnik još govorio, stigao je drugi i rekao: »Munja[b] je udarila s neba i spalila ovce i sluge. Jedino sam ja pobjegao da ti to javim!«
17 Dok je on još govorio, stigao je treći glasnik i rekao: »Tri odreda Kaldejaca navalila su na deve. Njih su oteli, a sluge poubijali mačevima. Jedino sam ja pobjegao da ti to javim!«
18 Dok je on još govorio, stigao je četvrti glasnik i rekao: »Tvoji su se sinovi i kćeri gostili i pili vino u kući najstarijeg brata. 19 Tada se iz pustinje podigao silan vjetar i udario na sva četiri ugla kuće. Kuća se na njih srušila i svi su poginuli. Jedino sam ja pobjegao da ti to javim!«
20 Tada je Job ustao, razderao svoju odjeću i obrijao glavu.[c] Potom se pružio na zemlju, poklonio se Bogu 21 i rekao:
»Gol sam izašao iz majčine utrobe,
gol ću i umrijeti.
BOG je dao, BOG je i uzeo.
Neka je blagoslovljeno BOŽJE ime.«
22 Ni nakon svega toga Job nije sagriješio i nije optužio Boga ni za kakvo zlo.
Filip i Etiopljanin
26 Gospodinov je anđeo rekao Filipu: »Spremi se i pođi na jug do puta koji kroz pustinju vodi od Jeruzalema dolje do Gaze.« 27 Filip se spremio i krenuo. Zatekao je ondje nekog eunuha, Etiopljanina—dvorjanina Kandake, etiopske kraljice i upravitelja njezine riznice. Bio je u Jeruzalemu da iskaže štovanje Bogu 28 i sada se vraćao kući. Sjedio je u svojoj kočiji i čitao proroka Izaiju. 29 Duh je tada rekao Filipu: »Pođi do kočije i ne udaljuj se od nje!« 30 Kad je Filip dotrčao do kočije, čuo je kako dvorjanin čita proroka Izaiju pa ga upitao: »Razumiješ li to što čitaš?«
31 Dvorjanin je odgovorio: »Kako mogu razumjeti ako mi netko ne objasni?« I pozvao je Filipa da uđe u kočiju i sjedne pokraj njega. 32 A ulomak Svetog pisma koji je čitao bio je ovaj:
»Odveli su ga kao ovcu na klanje.
Bio je tih kao janje koje strižu,
ni usta nije otvorio.
33 Ponižavali su ga i uskratili mu pravdu.
O njegovim potomcima neće se govoriti
jer mu je oduzet život na Zemlji.«[a]
34 Dvorjanin je rekao Filipu: »Molim te, reci mi tko je taj o kome govori prorok? Govori li o samom sebi ili o nekom drugom?« 35 Tada mu je Filip, počevši od toga mjesta iz Svetog pisma, ispričao Radosnu vijest o Isusu.
36 Dok su se spuštali cestom, stigli su do neke vode i dvorjanin je rekao: »Gledaj, evo vode! Ima li kakve zapreke da se krstim?« 37 [b] 38 Dvorjanin je naredio da zaustave kočiju. Tada su obojica—i Filip i dvorjanin—sišli u vodu i Filip ga je krstio. 39 A kad su izašli iz vode, Gospodinov je Duh odnio Filipa. Dvorjanin ga nikad više nije vidio, ali je radosno nastavio svojim putem, 40 a Filip se našao u Azotu te je putem u Cezareju prolazio kroz sve gradove i u njima navješćivao Radosnu vijest.
Isus hoda po vodi
(Mt 14,22-27; Mk 6,45-52)
16 Kad se spustila večer, njegovi su se učenici spustili do jezera. 17 Ušli su u lađicu i otisnuli se preko jezera prema Kafarnaumu. Već je pala i noć, a Isus još uvijek nije došao k njima. 18 Puhao je jak vjetar te su se podigli veliki valovi. 19 Kad su učenici otplovili četiri ili pet kilometara prema pučini, ugledali su Isusa kako hoda po jezeru. Približavao se njihovoj lađici, a njih je uhvatio strah. 20 »Ne bojte se! Ja sam«, rekao im je Isus. 21 Tada su ga primili u lađicu, a lađica se odjednom našla uz obalu, upravo na mjestu na koje su se bili uputili.
Narod traži Isusa
22 Osvanuo je novi dan. Mnoštvo, koje je ostalo na drugoj obali jezera, prisjetilo se da se ondje nalazila samo jedna lađica. Znali su da Isus nije ušao u nju i da su njegovi učenici otplovili sami. 23 Neke su lađice iz Tiberijade pristale blizu mjesta na kojem su ljudi jeli kruh nakon što je Gospodin zahvalio Bogu. 24 Kad su vidjeli da ondje više nema ni Isusa ni njegovih učenika, ukrcali su se u lađice i otisnuli prema Kafarnaumu da ondje potraže Isusa.
25 Kad su ga pronašli na drugoj obali jezera, upitali su ga: »Učitelju, kada si došao ovamo?«
26 Na to im je Isus odgovorio: »Istinu vam kažem. Ne tražite vi mene zbog toga što ste razumjeli čudesne znakove, nego zbog kruha koji ste jeli i nasitili se. 27 Ne trudite se oko hrane koja se kvari, već oko hrane koja se nikad ne kvari i koja daje vječni život. Takvu će vam hranu dati Sin Čovječji jer ga je za to ovlastio Bog Otac.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International