Book of Common Prayer
Jutarnja molitva
Voditelju zbora, uz frule. Davidova pjesma.
1 Poslušaj me, BOŽE,
shvati moje uzdisaje.
2 Moj Bože i kralju,
slušaj moje vapaje,
jer tebi se molim.
3 Svakog jutra, BOŽE, čuješ mi glas.
Već sam u rano jutro spreman
i samo tvoju pomoć čekam.
4 Ti si Bog koji ne voli zlo,
zli ne mogu biti u tvojoj blizini.
5 Oholi[a] ti ne prilaze,
mrziš one koji čine zlo.
6 Ti, BOŽE, uništavaš lažljivce,
gade ti se nasilje i prijevara.
7 Zbog obilja tvoje ljubavi,
ući ću u dom tvoj.
U tvome svetom Hramu,
slavit ću te i štovati.
8 BOŽE, vodi me u svojoj pravdi.
Zbog mojih neprijatelja,
u svoju me volju uputi.
9 Nikad ne govore istinu
i drugima žele propast.
Grlo im je kao otvoreni grob,
jezike koriste za prijevaru.
10 Proglasi ih krivima, Bože!
Nek' se uhvate u svoje zamke.
Protjeraj ih, puno su zla činili,
i protiv tebe su se pobunili.
11 Nek' se raduju svi koji se k tebi sklanjaju,
neka zauvijek veselo pjevaju.
Zaštiti one koji te vole,
takvi su sretni zbog tebe.
12 Jer ti, BOŽE, blagoslivljaš one koji te slušaju,
čuvaš ih svojom dobrotom kao štitom.
Molitva tjeskobnog čovjeka
Voditelju zbora, uz žičana glazbala, na osminu[b]. Davidova pjesma.
1 BOŽE, ne grdi me u ljutnji,
ne kori me u svom bijesu.
2 Smiluj mi se, BOŽE, nemoćan sam.
Izliječi me, BOŽE, kosti mi dršću.
3 Duša mi je duboko potresena.
BOŽE, koliko ću te čekati?
4 Dođi, BOŽE, i snagu mi vrati,
spasi me radi svoje vjerne ljubavi.
5 Jer, mrtav neću pjevati o tebi,
ta tko će ti iz groba zahvaliti.
6 Onemoćao sam od jecanja.
Suzama noću jastuk natapam,
krevet svoj tugom zalijevam.
7 Oči mi propadaju od žalosti,
ostarile su od moje tjeskobe.
8 Dalje od mene svi koji činite zlo
jer BOG je čuo moj plač.
9 Čuo je BOG da molim za milost.
BOG je uvažio moju molbu.
10 Strahovat će svi moji neprijatelji,
uzmaknut će i bit će osramoćeni.
Molitva za izvršenje pravde
1 BOŽE, zašto si tako daleko?
Zašto zatvaraš oči u vrijeme nevolje?
2 Zli oholo progone siromašne.
Neka se zapletu u svoje zamke!
3 Razmeću se svojim žudnjama,
pohlepni su i BOGA proklinju.
4 Preponosni su da bi Boga slijedili,
misle: »Bog ne gleda što radimo«.
5 Uvijek uspiju u svemu što čine.
Tvoji su im zakoni neshvatljivi,
izruguju sve svoje neprijatelje.
6 Misle u sebi: »Ništa loše neće se dogoditi,
nesreća nas neće zadesiti.«
7 Govore pogrde, prijetnje i laži,
njihove riječi tlače i uništavaju.
8 Čekaju u zasjedi pored sela,
u tajnosti ubijaju nevine,
traže bespomoćne žrtve.
9 Vrebaju kao lavovi u zasjedi,
da zgrabe bespomoćan plijen.
Jadnika uhvate u zamku i odvuku.
10 Njihove žrtve ruše se i padaju,
svladane u surovom napadu.
11 Zli u sebi misle: »Zaboravio je Bog,
ne gleda me i ništa ne vidi.«
12 Ustani, BOŽE! Poduzmi nešto!
Sjeti se patnje nedužnih!
13 Zašto bi zlikovac prezirao Boga?
Zašto bi mislio da ga nećeš kazniti?
14 Ali ti vidiš svu muku i jad
jer gledaš slaboga i zaboravljenoga.
U tebe se on uzdaje
jer ti si onaj koji mu pomaže.
15 Slomi ruke svakom zlikovcu i zločincu.
Kazni ih za njihove zločine,
spriječi da i dalje tako rade.[a]
16 BOŽE, ti si kralj zauvijek!
Drugi narodi iz tvoje će zemlje nestati.
17 Ti, BOŽE, čuješ želje potlačenih,
ohrabruješ ih i pažljivo slušaš.
18 Braniš siročad i zlostavljane,
da ih nitko na zemlji više ne ugrozi.
Pouzdanje u BOGA
Voditelju zbora. Davidova pjesma.
1 Uzdam se u BOGA i sigurnost u njemu nalazim.
Zašto mi onda govorite
da odletim kao ptica u planine?
2 Gledajte, zlikovci pripremaju oružje,
biraju strijele i pritežu lukove,
iz tame gađaju poštene ljude.
3 Što da rade pravedni ljudi
kada se ruši sve oko njih?
4 BOG je u svome svetom Hramu,
BOG vlada na nebesima.
On vidi sve što se događa,
pažljivo provjerava ljude.
5 BOG prosuđuje tko čini dobro, a tko ne,
mrzi svakoga tko voli nasilje.
6 Na zle će sasipati užareni žar
i kišu gorućega sumpora.
Spalit će ih vrući vjetar.
7 Jer, BOG je pravedan i voli pravdu.
Pravedni će živjeti u njegovoj blizini.[b]
Job odgovara Elifazu
6 Tada je Job odgovorio:
2 »O, kad bi mi se gorčina mogla izmjeriti,
a sav moj jad staviti na vagu!
3 Bili bi teži od sveg morskoga pijeska.
Zato su mi riječi brzoplete.
4 U meni su strijele Svemoćnoga,
moj duh ispija njihov otrov.
Božje strahote na mene su se ustremile.
8 O, kad bi mi molba bila ispunjena,
kad bi mi Bog dao ono za čim čeznem!
9 O, kad bi me Bog htio satrti,
zamahnuti rukom i uništiti me!
10 Tada bih barem imao ovu utjehu:
kroz svu patnju koju sam podnio,
govorio sam istinu o Svetome.
11 Nemam snage da bih se još nadao,
ne mogu izdržati to što me čeka na kraju.
12 Zar sam čvrst kao kamen?
Zar mi je tijelo od bronce?
13 Nemam snage da si pomognem,
sad kad mi je svaki uspjeh uskraćen.
14 Čovjek u nevolji treba prijatelja,
čak i ako se okrenuo od Svemoćnoga.[a]
15 Ali moja su braća nepouzdana
kao potok bez stalnog toka,
kao potoci koji se izlijevaju,
21 Vi ste meni postali takvi—
vidjeli ste moju nesreću i uplašili se.
Petar u Lidi i Jopi
32 Petar je obilazio gradove i tako stigao i do svetih u Lidi. 33 Ondje je sreo čovjeka po imenu Eneja, paraliziranog i prikovanog uz krevet osam godina. 34 Rekao mu je: »Eneja, Isus Krist te iscjeljuje. Ustani i spremi svoju postelju!« Eneja je istoga trena ustao. 35 Svi stanovnici Lide i Šarona vidjeli su ga i obratili se Bogu.
36 U Jopi je živjela Isusova sljedbenica Tabita—što prevedeno znači »Košuta«[a]. Uvijek je činila dobra djela i davala milostinju siromašnima. 37 Baš u to vrijeme razboljela se i umrla. Oprali su njezino tijelo i položili ga u sobu na katu. 38 Učenici iz Jope čuli su da se Petar nalazi u Lidi. Budući da je Lida blizu Jope, poslali su dvojicu k njemu. Oni su ga preklinjali: »Molimo te, ne gubi ni trenutka, dođi odmah k nama!« 39 Petar se spremio i krenuo s njima. Kad je stigao u Jopu, odveli su ga u sobu na katu, a sve su udovice stale oko njega. Plakale su i pokazivale mu ogrtače i ostalu odjeću koju je Tabita napravila dok je bila živa. 40 Petar je sve poslao van iz sobe, kleknuo i pomolio se. Zatim se okrenuo prema tijelu i rekao: »Ustani, Tabita!« Ona je otvorila oči i, čim je vidjela Petra, uspravila se i sjela. 41 Petar joj je pružio ruku i pomogao joj ustati. Zatim je pozvao vjernike[b] i udovice te im pokazao Tabitu živu. 42 To se pročulo po svoj Jopi i mnogi su povjerovali u Gospodina. 43 A Petar je još podosta vremena ostao u Jopi kod nekoga kožara[c] Šimuna.
Mnogi napuštaju Isusa
60 Kad su ovo čuli, mnogi su Isusovi učenici rekli: »Ovo je učenje teško prihvatiti. Tko to može slušati?«
61 Isus je u sebi znao da je bilo mrmljanja zbog njegovih riječi pa im je rekao: »Ovo vas učenje uznemiruje? 62 Što biste rekli kad biste vidjeli Sina Čovječjeg kako se vraća onamo gore, gdje je prije bio? 63 Duh je taj koji daje život. Tijelo ga ne može dati. Riječi, koje sam vam uputio, jesu duh i daju život. Ipak, neki mi od vas ne vjeruju.« 64 Isus je, naime, od samoga početka znao tko su ti koji ne vjeruju i tko je taj koji će ga izdati. Stoga je rekao: 65 »Zato sam vam rekao: ‘Nitko ne može doći k meni ako mu to ne omogući Bog!’«
66 Kad su to čuli njegovi učenici, mnogi su se povukli i nisu ga više slijedili.
67 Tada je Isus upitao Dvanaestoricu: »Želite li i vi otići?«
68 »Gospodaru«, odgovorio mu je Šimun Petar, »komu ćemo poći? Ti imaš riječi koje daju vječni život. 69 Mi vjerujemo i znamo da si ti Božji Mesija[a].«
70 Isus im je odvratio: »Zar nisam ja odabrao vas dvanaestoricu? A ipak je jedan od vas đavao.«
71 Mislio je na Judu, sina Šimuna Iskariotskoga. Premda je bio jedan od dvanaestorice apostola, Juda je kasnije izdao Isusa.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International