Book of Common Prayer

Molitva pobjedničke zahvalnosti

Himna slavljenja

Davidov hvalospjev.

¹⁵ Delila mu je tada rekla: »Kako možeš reći da me voliš, kad mi nisi otvorio svoje srce? Tri puta si me prevario, a još uvijek mi nisi rekao u čemu je tajna tvoje velike snage.«

¹⁶ Dosađivala je i nagovarala ga iz dana u dan. A onda mu je bilo svega dosta jer se osjećao izmoren do smrti. ¹⁷ Povjerio joj se: »Britva nikad nije dotakla moju kosu. Posvećen sam Bogu još od majčine utrobe. Kad bi me netko ošišao na ćelavo, snaga bi me napustila. Postao bih slab poput svakog drugoga čovjeka.«

¹⁸ Shvativši da joj se iskreno povjerio, Delila je poručila filistejskim vladarima: »Dođite još jedanput. Otkrio mi je svoju tajnu.«

Tada su filistejski vladari došli i donijeli joj ranije ugovoreni novac. ¹⁹ Uspavala je Samsona na svom krilu i pozvala jednog čovjeka da mu s glave odreže sedam pletenica. Tako je Samson onemoćao i napustila ga je snaga.

²⁰ Ona je povikala: »Samsone, dolaze Filistejci!«

On se probudio. Pomislio je da će se izvući kao i mnogo puta prije. No nije znao da ga je napustio BOG.

²¹ Filistejci su ga uhvatili, iskopali mu oči i odveli u grad Gazu. Okovali su ga brončanim lancima i dali mu da u zatvoru gura mlinski kamen i melje žito. ²² No kosa je na njegovoj glavi počela ponovo rasti.

Samsonova smrt

²³ Filistejski su se vladari okupili da bi prinijeli veliku žrtvu svome bogu Dagonu i proveselili se.

Govorili su: »Naš nam je bog predao našega neprijatelja Samsona.«

²⁴ Kad je narod vidio Samsona, slavili su svog boga. Govorili su: »Naš nam je bog predao našeg neprijatelja koji nam je opustošio zemlju i pobio mnogo ljudi.«

²⁵ Zavladalo je dobro raspoloženje pa su povikali: »Pozovite Samsona! Neka nas zabavlja!«

Iz zatvora su doveli vezanog Samsona, a on je pred njima morao plesati.

Zatim su ga postavili između stupova Dagonovog hrama. ²⁶ Mladiću, koji ga je vodio za ruku, Samson je rekao: »Daj mi da opipam stupove na kojima stoji hram. Želim se na njih nasloniti.«

²⁷ Hram je bio pun muškaraca i žena. Svi su filistejski vladari bili ondje. Na krovu hrama bilo je oko tri tisuće muškaraca i žena koji su se ondje izrugivali Samsonu.

²⁸ Samson je zavapio BOGU za pomoć: »Gospodaru BOŽE, sjeti me se. Molim te, daj mi snage još samo ovaj put. O Bože, daj mi da se osvetim Filistejcima za svoje oči.«

²⁹ Samson se oslonio o dva središnja stupa na kojima je stajao hram. Desnom se rukom odupro o jedan, a lijevom o drugi stup. ³⁰ Povikao je: »Daj mi da umrem s Filistejcima!«

Gurnuo je stupove svom snagom i hram se srušio na vladare i sav okupljeni narod. Tako je Samson više ljudi ubio umirući nego za svoga života.

³¹ Njegova su braća i cijela njegova obitelj došli preuzeti tijelo. Odnijeli su ga i pokopali u grobnici njegovog oca Manoaha, koja je između gradova Sore i Eštaola.

Samson je bio sudac u Izraelu dvadeset godina.

Završne upute i pozdravi

13 To je treći put što ću vas posjetiti. U Svetom pismu piše: »Svaka pritužba mora se temeljiti na svjedočenju dvojice ili trojice svjedoka«.^{[a] 2} Kad sam drugi put bio s vama, upozorio sam vas. I sad kad sam daleko, opet vas upozoravam. Opominjem one koji su prije griješili, a i ostale. Kad vas ponovo posjetim, neću vas štedjeti. ³ I to zato što tražite dokaz da Krist govori kroz mene—on koji nije slab prema vama, nego je jak među vama. ⁴ Istina je da je bio slab kad je bio razapet, ali sada živi Božjom snagom. Isto je tako istina da smo mi u njemu slabi, ali živjet ćemo Božjom snagom s njim, radi vas.

⁵ Preispitajte se da vidite živite li u vjeri. Provjerite sami sebe! Zar ne prepoznajete da je Isus Krist u vama? Ako Isus Krist ne živi u vama, onda niste prošli provjeru. ⁶ Nadam se da ćete shvatiti da smo je mi prošli. ⁷ Molimo Boga da ne činite nikakvo zlo, ne da bi se pokazalo da smo mi prošli tu provjeru, nego da biste vi radili ispravno, čak i ako se pokaže da je mi nismo prošli. ⁸ Ne možemo napraviti ništa protiv istine, nego samo za istinu. ⁹ Sretni smo kad smo slabi, a vi jaki. I molimo za to da postanete još jači. ¹⁰ Zato vam i pišem ovo dok sam daleko od vas, da ne moram biti strog prema vama kad budem tamo. Jer, Gospodin mi je dao vlast da vas izgrađujem, a ne da vas uništavam.

¹¹ Na kraju, braćo moja i sestre, radujte se i usavršavajte se. Poslušajte moju opomenu, budite složni i živite u miru pa će Bog, izvor ljubavi i mira, biti s vama!

²⁵ Tamo je bila i žena koja je krvarila već dvanaest godina. ²⁶ Mnogo je propatila obilazeći brojne liječnike. Potrošila je sve što je imala, ali nije joj bilo ništa bolje. Naprotiv, bilo joj je još i gore. ²⁷ Žena je čula za Isusa i slijedila ga. Pristupila mu je odostraga, kroz gomilu, i dotaknula rub njegovog ogrtača. ²⁸ Govorila je u sebi: »Ako samo uspijem dotaknuti rub njegovog ogrtača, ozdravit ću.« ²⁹ I krvarenje je odmah prestalo. Osjetila je da je izliječena od bolesti od koje je patila. ³⁰ Isus je odmah osjetio da je sila izašla iz njega. Okrenuo se prema mnoštvu i upitao: »Tko mi je dotaknuo odjeću?«

³¹ Učenici su mu odgovorili: »Vidiš da se ljudi guraju oko tebe, a ti pitaš: ‘Tko me dotaknuo?’«

³² No Isus je nastavio tražiti pogledom onoga tko je to učinio. ³³ Kad je žena shvatila što joj se dogodilo, izašla je pred Isusa i poklonila mu se. Tresući se od straha, ispričala mu je cijelu istinu. ³⁴ Isus joj je na to rekao: »Kćeri, tvoja te vjera ozdravila. Idi u miru i budi zdrava od svoje bolesti!«