Book of Common Prayer
Molitva za obnovu Izraela
Voditelju zbora. Po napjevu »Ljiljan svjedočanstva«. Asafova pjesma.
1 Izraelov pastiru, poslušaj nas!
Ti, što Josipov narod vodiš kao stado,
što sjediš na prijestolju iznad krilatih bića[a].
Neka se vidi tvoj sjaj
2 pred Efrajimom, Benjaminom i Manašeom.
Pokaži svoju snagu,
dođi i spasi nas!
3 Bože, obnovi nas!
Obasjaj nas svojim licem[b]
i spasi nas.
4 BOŽE Svevladaru, dokle ćeš se ljutiti
na molitve svojeg naroda?
5 Hraniš ga kruhom plača
i pojiš peharima suza.
6 Učinio si da se susjedi zbog nas prepiru
i da nam se neprijatelji rugaju.
7 Bože Svevladaru, obnovi nas!
Obasjaj nas svojim licem
i spasi nas.
8 Ti si nas iz Egipta donio kao lozu,
istjerao si druge narode i posadio je.
9 Za nju si iskrčio i priredio mjesto,
a ona se ukorijenila i ispunila zemlju.
10 Njena sjena planine je prekrila,
lišće je nadvisilo moćne cedrove.
11 Do Sredozemnog mora pružala je grane,
mladice je širila sve do Eufrata.
12 Zašto si srušio ograde koje su je čuvale,
da s nje beru svi koji prolaze?
13 Vepar iz šume je pustoši,
proždiru je poljske zvijeri.
14 Vrati nam se, Bože Svevladaru!
Pogledaj nas s neba i vidi!
Brini se o ovoj lozi,
15 o trsu koji si svojom rukom zasadio,
o sinu kojeg si za sebe odgojio.
16 Oni koji su je spalili i posjekli,
neka izginu od tvoje prijetnje!
17 Neka tvoja ruka bude
na čovjeku koji ti je zdesna,
na onome koga si za sebe odgojio.
18 Tada se nećemo od tebe okretati.
Oživi nas i tvoje ćemo ime prizivati!
19 BOŽE Svevladaru, obnovi nas!
Obasjaj nas svojim licem,
i spasi nas!
Sjećanje na veličanstvena Božja djela
Voditelju zbora i Jedutunu. Asafova pjesma.
1 Boga zazivam u pomoć,
vapim mu da me čuje.
2 Kad sam u nevolji, tražim Gospodara,
noću neumorno pružam ruke.
Moja se duša ne da utješiti.
3 Kad god se sjetim Boga, uzdišem;
kad o njemu mislim, duhom klonem. Selah
4 Ne daš da mi se sklope oči.
Uzrujan sam, ne mogu govoriti.
5 Razmišljam o davnim danima
i pradavnim vremenima.
6 Noću se sjećam kako sam pjevao.
Sa svojim srcem razgovaram,
u sebi tražim odgovor:
7 »Zar će nas Bog vječno odbacivati
i neće se više nikada smilovati?
8 Je li zauvijek nestala njegova ljubav,
je li za sve naraštaje propalo njegovo obećanje?
9 Zar je Bog zaboravio biti milostiv
pa je u gnjevu samilost zaključao?« Selah
10 Najveću mi patnju zadaje to što
snaga Svevišnjega više nije s nama.
11 Sjećat ću se BOŽJIH djela
i svih tvojih davnih čuda.
12 Mislit ću na sva tvoja djela
i razmišljati o onom što si učinio.
13 Svet je tvoj put, Bože.
Koji je bog velik kao naš?
14 Ti si Bog koji čini čuda,
svoju silu pokazuješ narodima.
15 Svojom si rukom otkupio svoj narod,
potomke Jakova i Josipa. Selah
16 Vode su te vidjele, Bože, i prepale se,
dubine su zadrhtale od straha.
17 Mračni oblaci izlili su vodu,
nebom se prolomio grom,
a tvoje su se munje razletjele.
18 Tvoja grmljavina ori se u vihoru,
bljeskanje obasjava svijet,
a zemlja drhti i trese se.
19 Tvoj put vodio je kroz more,
tvoja staza kroz silne vode,
ali nitko ti nije vidio stope.
20 Vodio si svoj narod kao stado,
pomoću Mojsija i Arona.
Molitva za milosrđe prema Jeruzalemu
Asafova pjesma.
1 Bože, narodi su upali u tvoj posjed
i okaljali tvoj sveti Hram,
a Jeruzalem pretvorili u ruševinu.
2 Leševe tvojih slugu
dali su pticama za hranu,
a meso tvojih vjernih zvijerima.
3 Krv su im izlili oko Jeruzalema kao vodu,
a nikoga nije bilo da ih sahrani.
4 Ruglo smo postali svojim susjedima,
smiju nam se i rugaju svi oko nas.
5 Dokle još, BOŽE?
Zar ćeš se dovijeka ljutiti?
Zar će tvoja ljubomora gorjeti kao oganj?
6 Izlij svoju srdžbu na narode koji te ne poznaju,
na kraljevstva koja ne prizivaju tvoje ime.
7 Jer, oni su proždrli Jakova
i opustošili njegovo boravište.
8 Ne kažnjavaj nas zbog grijeha naših predaka.
Iskaži nam milost i požuri,
jer smo posve bespomoćni.
9 Pomozi nam, Bože, naš Spasitelju,
radi slave svoga imena.
Izbavi nas i oprosti nam grijehe
radi časti svoga imena.
10 Zašto da narodi govore:
»Gdje im je Bog?«
Daj da vidimo i mi i drugi narodi
da se osvećuješ za prolivenu krv svojih slugu.
11 Neka hropci zatočenih dopru do tebe.
Svojom snagom oslobodi na smrt osuđene.
12 Sedmerostruko vrati okolnim narodima
za uvredu koju su ti nanijeli, Gospodaru.
13 Tada ćemo ti mi, tvoj narod,
ovce s tvog pašnjaka, zauvijek zahvaljivati.
O tvojoj ćemo slavi kroz sve naraštaje pričati.
Gideon ruši Baalov žrtvenik
25 Iste je noći BOG rekao Gideonu: »Iz krda svog oca uzmi jednog bika, onoga od sedam godina starosti. Poruši žrtvenik koji je tvoj otac podigao bogu Baalu i pored njega posjeci kip božice Ašere. 26 Na toj uzvisini zatim napravi i uredi žrtvenik svome BOGU. Potom uzmi bika i prinesi ga kao žrtvu paljenicu. Spali ga na drvima od slomljenoga kipa božice Ašere.«
27 Gideon je pozvao desetoricu svojih slugu i učinio kako mu je rekao BOG. No zbog straha od svoje obitelji i ljudi iz grada, nije to učinio danju, već noću. 28 Kad su ljudi iz grada ustali sutradan rano ujutro, vidjeli su razrušen Baalov žrtvenik i pored njega sasječen kip božice Ašere. Vidjeli su i bika prinesenog na novom žrtveniku.
29 »Tko li je to učinio?« pitali su jedan drugoga.
Nakon raspitivanja i istrage, doznali su da je to učinio Gideon, Joašev sin.
30 Rekli su Joašu: »Dovedi sina jer mora umrijeti. Srušio je Baalov žrtvenik i posjekao kip božice Ašere.«
31 No Joaš je svima odgovorio: »Zar ćete se zauzeti za Baala? Zar ćete njega braniti? Jer, tko god ga bude branio, do jutra će umrijeti. Ako je Baal bog, neka se sâm brani kad netko sruši njegov žrtvenik.«
32 Toga su dana Gideona prozvali Jerubaal[a] jer je porušio Baalov žrtvenik.
Gideon okuplja vojsku
33 Svi Midjanci, Amalečani i drugi narodi s istoka okupili su se, prešli rijeku Jordan i utaborili se u dolini grada Jezreela. 34 BOŽJI je duh obuzeo Gideona. Zatrubio je u rog i sazvao pripadnike Abiezerovog klana da ga slijede. 35 I cijelome Manašeovom plemenu poslao je glasnike, pozivajući narod da ga slijedi. Poslao je također glasnike u Ašerovo, Zebulunovo i Naftalijevo pleme. Oni su mu krenuli ususret.
36 Tada je Gideon rekao Bogu: »Ako je tvoja namjera da uz moju pomoć oslobodiš Izrael, potvrdi mi to. 37 Ostavit ću ovčju vunu na gumnu[b]. Ako ujutro nađem da je rosa pala samo na vunu, a svuda uokolo zemlja ostane suha, znat ću da ćeš uz moju pomoć osloboditi Izrael, kao što si rekao.«
38 Tako je i bilo. Gideon je ustao sutradan rano ujutro, stisnuo vunu i iscijedio iz nje rosu koje je bilo dovoljno da se jedna zdjela napuni vodom.
39 Tada je Gideon rekao Bogu: »Nemoj se ljutiti na mene. Dopusti da još jednom provjerim. Molim te, neka ovaj put vuna ostane suha, a rosa neka padne svuda uokolo po zemlji.«
40 Bog je i te noći učinio što je Gideon tražio. Vuna je ostala suha, a rosa je pala svuda uokolo po zemlji.
37 Kad su ljudi to čuli, bili su duboko potreseni pa su upitali Petra i ostale apostole: »Braćo, što da učinimo?« 38 Petar im je odgovorio: »Obratite se i neka se svaki od vas krsti u ime Isusa Krista. Tako će vam grijesi biti oprošteni i primit ćete Svetog Duha kao dar. 39 Ovo je obećanje vama i vašoj djeci. Ono vrijedi i za sve one koji su daleko, a koje Gospodin, naš Bog, poziva k sebi.«
40 Petar ih je još na razne načine opominjao i preklinjao riječima: »Spasite se od ovoga pokvarenog naraštaja!« 41 Oni koji su prihvatili njegovu poruku, krstili su se, a toga im se dana pridružilo oko tri tisuće ljudi. 42 Bili su ustrajni u učenju apostolskog nauka, zajedničkom životu, lomljenju kruha[a] i molitvi.
Život vjernika
43 Apostoli su činili mnoga silna i čudesna djela[b] pa je sve prisutne obuzelo strahopoštovanje. 44 Svi su vjernici bili zajedno i dijelili sve što su imali. 45 Prodavali su svoja imanja i imovinu, a zatim novac dijelili svakomu prema potrebi. 46 Svakoga su se dana nastavili sastajati u Hramu. Po kućama su lomili kruh i jeli zajedno, radosnog i iskrenog srca. 47 Slavili su Gospodina i uživali naklonost svih ljudi. A Gospodin im je svakodnevno pridodavao mnoštvo novih vjernika koji su se spašavali.
Kristov dolazak na svijet
1 Prije postanka svijeta bila je Riječ[a].
Riječ je bila s Bogom i Riječ je bila Bog.
2 U početku je On[b] bio s Bogom.
3 Po njemu je sve stvoreno.
Ništa nije stvoreno bez njega.
4 U njemu je bio život
i taj je život bio svjetlo ljudima.
5 Svjetlo svijetli u tami
i tama ga nije nadjačala.
6 Bio je i čovjek kojeg je poslao Bog. Zvao se Ivan. 7 On je došao svjedočiti za Svjetlo tako da svi povjeruju zbog njegovog svjedočenja. 8 On sâm nije bio Svjetlo, nego je došao svjedočiti za Svjetlo. 9 Pravo je Svjetlo tek trebalo doći na svijet. To je istinsko Svjetlo koje rasvjetljuje svakoga čovjeka.
10 On je već bio na svijetu. Svijet je stvoren po njemu, ali ga nije prepoznao. 11 Došao je u svijet koji je bio njegov, ali njegov ga vlastiti narod nije prihvatio. 12 A svima onima koji su ga prihvatili i koji vjeruju u njegovo ime, daje pravo da postanu Božja djeca. 13 Takvima se ne postaje ni prirodnim rođenjem ni željom roditelja koji žele dijete, nego rođenjem od Boga.
14 Riječ je postala čovjekom i živjela je među nama. Gledali smo njegovu veličanstvenost, onu slavu koja mu pripada kao Očevom Sinu jedincu, punom Božje milosti i istine. 15 Ivan je na njega mislio rekavši: »To je onaj za kojega sam rekao: ‘Onaj koji dolazi poslije mene veći je od mene jer je živio prije nego što sam se ja rodio.’«
16 On je pun milosti i istine i od njega smo primili blagoslov za blagoslovom. 17 Jer, Zakon je dan po Mojsiju, a po Isusu Kristu je došla Božja milost i istina. 18 Nitko nikada nije vidio Boga, ali njegov Sin jedinac jest Bog. On je Ocu najbliži i on nam je pokazao kakav je Bog.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International