Book of Common Prayer
Radost života na Sionu
Hvalospjev Korahovih potomaka.
1 Na svetim gorama osnovao je grad
2 jer sionska vrata BOG voli najviše,
više od svih mjesta u Izraelu.
3 Grade našega BOGA,
tolike divote o tebi govore. Selah
4 Bog kaže: »U Egiptu i Babilonu
žive ljudi koji me poznaju.
A neki su od njih rođeni
u Filisteji, Tiru i Etiopiji.«
5 A za Sion Bog kaže:
»Znam svakoga tko je ondje rođen.«
Sâm Svevišnji Sion će učvrstiti.
6 BOG će upisati u knjigu narodâ:
»Ovo su građani Siona.« Selah
7 I oni će plesati i pjevati:
»Iz Siona dolaze svi blagoslovi[a].«
Četvrta knjiga psalama
(Psalmi 90–106)
Molitva prolaznog naroda neprolaznom Bogu
Molitva Mojsija, Božjeg čovjeka.
1 Gospodaru, ti si naše prebivalište
kroz sve naraštaje.
2 Prije nego što si načinio planine
i stvorio zemlju i svijet,
bio si Bog oduvijek i jesi zauvijek.
3 Ti čovjeka vraćaš u prah, govoreći:
»Vratite se u prah, smrtnici!«
4 Jer, tisuću godina tebi prođe
kao dan jučerašnji,
kao nekoliko noćnih sati.
5 Ti nas odnosiš kao poplava
jer smo prolazni kao san,
kao mlada jutarnja trava,
6 koja ujutro nikne i raste,
a uvečer uvene i osuši se.
7 Tvoj gnjev nas uništava,
a tvoja srdžba užasava.
8 Pred sebe si stavio naša zlodjela,
naše skrivene grijehe si obasjao.
9 Naš život završava zbog tvoje srdžbe,
naše godine kao uzdah prolaze.
10 Životni vijek nam je sedamdeset godina,
ako smo jaki, tada osamdeset.
A većina njih su muka i jad,
prolaze brzo i mi nestajemo.
11 Tko je iskusio punu žestinu tvoga gnjeva?
Tvoja srdžba strahopoštovanje izaziva.
12 Nauči nas da svoje dane dobro koristimo,
da mudrost steknemo.
13 BOŽE, nemoj više tako!
Sažali se nad svojim slugama.
14 Svako jutro ispuni nas svojom ljubavlju,
da se svaki dan radujemo i uživamo.
15 Daj da se radujemo onoliko dana
koliko si nam nanosio nevolje,
onoliko godina koliko smo iskusili nesreće.
16 Pokaži svojim slugama svoje djelo
i njihovoj djeci svoje veličanstvo.
17 Neka je naklonost Gospodara, našeg Boga, na nama.
Daj nam uspjeh u onom što činimo!
Da, neka u svemu uspijevamo!
Himna zahvale
1 Zahvaljujte BOGU jer je dobar,
vječna je njegova ljubav.
2 Zahvaljujte Bogu svih bogova,
vječna je njegova ljubav.
3 Zahvaljujte moćnom Gospodaru,
vječna je njegova ljubav.
4 Slavite onoga koji čini velika čuda,
vječna je njegova ljubav.
5 Slavite mudroga koji je nebo stvorio,
vječna je njegova ljubav.
6 Zemlju je na vode položio,
vječna je njegova ljubav.
7 Velika svjetlila je načinio,
vječna je njegova ljubav.
8 Sunce da grije i vlada danju,
vječna je njegova ljubav.
9 Mjesec i zvijezde da sjaje noću,
vječna je njegova ljubav.
10 Pobio je prvorođence u Egiptu,[a]
vječna je njegova ljubav.
11 Izrael je iz Egipta izveo,
vječna je njegova ljubav.
12 Snažnim ih je rukama oslobodio,
vječna je njegova ljubav.
13 Crveno more je razdvojio,
vječna je njegova ljubav.
14 Izrael je kroz samo more proveo,
vječna je njegova ljubav.
15 Faraona i vojsku morem je potopio,
vječna je njegova ljubav.
16 Vodio je svoj narod kroz pustinju,
vječna je njegova ljubav.
17 Pokorio je moćne kraljeve,
vječna je njegova ljubav.
18 Pogubio je slavne kraljeve,
vječna je njegova ljubav.
19 Sihona, kralja Amorejaca,
vječna je njegova ljubav.
20 I Oga, kralja Bašana,
vječna je njegova ljubav.
21 A njihovu je zemlju predao,
vječna je njegova ljubav,
22 svom slugi Izraelu u nasljedstvo,
vječna je njegova ljubav.
23 Sjetio nas se kad smo bili poniženi,
vječna je njegova ljubav.
24 Oslobodio nas je neprijatelja,
vječna je njegova ljubav.
25 On hrani svako živo biće,
vječna je njegova ljubav.
26 Zahvaljujte Bogu na nebesima
jer vječna je njegova ljubav.
Abimelek protiv građana Šekema
22 Abimelek je vladao Izraelom tri godine. 23 No Bog je napravio razdor između Abimeleka i stanovnika Šekema, koji su počeli smišljati kako da mu nanesu zlo. 24 Krvavi zločin počinjen nad sedamdesetoricom Jerubaalovih sinova trebao je biti osvećen na njihovom bratu Abimeleku, koji je braću poubijao, te na stanovnicima Šekema, koji su ga u tome podržali. 25 Želeći napakostiti Abimeleku, stanovnici su Šekema postavljali zasjede po planinskim vrletima i pljačkali svakoga tko je onuda prolazio. To je dojavljeno Abimeleku.
Abimelekova smrt
50 Potom je Abimelek otišao u Tebes, postavio opsadu oko grada i zauzeo ga. 51 U središtu je grada bila dobro utvrđena kula. Svi muškarci i žene, svi vođe naroda u gradu, zatvorili su se u kulu i zaključali vrata za sobom. Potom su se popeli na vrh kule. 52 Abimelek se s ljudima probio do kule. Prišao je vratima kako bi podmetnuo požar. 53 No jedna je žena bacila na njega mlinski kamen s vrha kule. Pao mu je na glavu i razbio mu lubanju.
54 On je brzo doviknuo svome mladom štitonoši: »Uzmi mač i ubij me, da se o meni ne bi govorilo kako me ubila žena.«
Njegov ga je štitonoša probio mačem te je Abimelek umro.
55 Kad su Izraelci vidjeli da je Abimelek mrtav, vratili su se u svoje kuće.
56 Tako se Bog osvetio Abimeleku za zločin koji je počinio protiv svog oca, kad je pobio sedamdesetoricu svoje braće. 57 Također, osvetio se i stanovnicima Šekema za sve zlo koje su učinili. Stigla ih je kletva Jotama, Jerubaalovog sina.
Vjernici su ujedinjeni
32 Svi su vjernici bili jedno srce i jedna duša. Nitko nije govorio da je nešto što posjeduje samo njegovo, već su međusobno dijelili sve što su imali. 33 A apostoli su silno svjedočili o uskrsnuću Gospodina Isusa. Bog ih je sve obilno blagoslovio. 34 Nikome od njih ništa nije nedostajalo. Tko god je posjedovao zemlju ili kuće, prodavao ih je i donosio dobiveni novac. 35 Novac su predavali apostolima, a on se zatim dijelio svakome prema njegovim potrebama.
36 Jedan od vjernika zvao se Josip. Bio je levit, rodom Cipranin. Apostoli su ga zvali Barnaba—što znači »hrabritelj«. 37 On je posjedovao polje i prodao ga, a novac predao apostolima.
Ananija i Safira
5 Neki čovjek po imenu Ananija, zajedno sa ženom Safirom, prodao je svoju zemlju. 2 Donio je dio novca i predao ga apostolima, dok je drugi dio zadržao za sebe. Njegova je žena znala za to i složila se s tim. 3 Tada mu je Petar rekao: »Ananija, zašto si dopustio da Sotona zaposjedne tvoje srce tako da slažeš Svetom Duhu i zadržiš dio novca od prodaje zemlje? 4 Prije nego što si je prodao, pripadala je tebi. A nakon što si je prodao, mogao si raditi s tim novcem što si htio. Zašto si tako postupio? Slagao si Bogu, a ne ljudima.« 5 Kad je Ananija to čuo, pao je mrtav, a sve koji su za to čuli obuzeo je silan strah. 6 Mladići su ustali i zamotali tijelo, iznijeli ga i pokopali.
7 Otprilike nakon tri sata ušla je Ananijina žena. Ona nije znala što se dogodilo. 8 Petar joj je rekao: »Reci mi, jeste li za toliko novca prodali polje?«
Ona je odgovorila: »Da, za tu svotu.«
9 Tada joj je Petar rekao: »Zašto ste se vas dvoje dogovorili da iskušate Gospodinovog Duha? Pogledaj, oni koji su pokopali tvoga muža stoje pred vratima. I tebe će tako iznijeti.« 10 Istoga trena žena se srušila pred njegove noge i umrla. Mladići su ušli i našli je mrtvu. Iznijeli su je i pokopali pokraj njezinog muža, 11 a cijelu je Crkvu i sve koji su za to čuli obuzeo velik strah.
Isus u Hramu
(Mt 21,12-13; Mk 11,15-17; Lk 19,45-46)
13 Bližio se židovski blagdan Pasha pa se Isus popeo u Jeruzalem. 14 U Hramu je zatekao trgovce kako prodaju stoku, ovce i golubove. Ondje su za svojim klupama sjedili i mjenjači novca.[a] 15 Načinio je bič od konopa i sve ih istjerao iz Hrama, zajedno s ovcama i ostalom stokom. Mjenjačima je novca prosuo srebrnjake i isprevrtao klupe. 16 Prodavačima golubova je rekao: »Nosite to odavde! Ne činite od kuće moga Oca tržnicu!«
17 Njegovi su se učenici sjetili teksta zapisanog u Svetom pismu:
»Strast za tvoju kuću gori u meni.«[b]
18 Na to su Židovi rekli: »Učini neki čudesan znak! Dokaži nam da to imaš pravo činiti!«
19 Isus im je odgovorio: »Srušite ovaj hram i ja ću ga ponovo podići za tri dana.«
20 »Ovaj Hram gradio se četrdeset i šest godina«, odvratili su mu Židovi, »a ti ćeš ga podići za tri dana?«
21 No hram o kojem je govorio bilo je njegovo tijelo. 22 Kad je uskrsnuo od mrtvih, njegovi su se učenici sjetili tih riječi te su povjerovali i Svetom pismu i Isusovim riječima.
23 Dok je Isus bio u Jeruzalemu u vrijeme blagdana Pashe, mnogi su povjerovali u njega jer su vidjeli čuda koja je činio. 24 No Isus se njima nije povjeravao jer je dobro poznavao kakvi su ljudi. 25 Nitko mu nije trebao reći kakvi su jer je poznavao ljudsko srce.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International